blagodati policijske države

ponedjeljak, 29.06.2009.

Senka i Dražen Vrdoljak u braku su preuredili tavan u nekoj starijoj zgradi u vrlo dopadljiv i ugodan stan. No kako se bivša država počela raspadati, tako je i njihov brak. Naposljetku su dogovorili da će Dražen isplatiti Senki pola vrijednosti tavana, a on će ostati u njemu, te je ona pokupila svoje stvari i otišla.

Senka je znala poznatog bivšeg inspektora Miroslava.K.-a, zvanog King. On je na godinu dana odlazio u S.A.D, te su se bili dogovorili da će mu ona besplatno čuvati stan dok je odsutan. Ona je počela čitati oglase kojima su se nudili stanovi na prodaju i počela ih obilaziti.

Nakon nekoliko desetaka pregledanih stanova naišla je na jedan koji joj je po svemu odgovarao. U njemu je živjelo dvoje starijih pristojnih ljudi koji su je vrlo ljubazno primili. Ispričali su da imaju kuću negdje na selu odakle su, pa kako su u penziji kane otići živjeti ondje, te im stan više ne treba, a novci trebaju. Senka je kaparila stan i bila vrlo zadovoljna.

Dražen je uskoro sakupio koliko su se dogovorili novaca i isplatio je. Senka je otišla prodavateljima, potpisali su sve potrebne dokumente, ona im platila u cijelosti, te su se dogovorili da će useliti za desetak dana.

Kada je nakon desetak dana došla preuzeti ključeve stana, umjesto da je stan zatekla ispražnjen, naišla je na potpuno promijenjene ljude kojima nije bilo ni na kraj pameti da isele. Ismijali su je i otjerali od vrata. Ali ona ima dokumente da je stan kupila i platila! Neka si s njima rit obriše - sve dokumente potpisao je suprug, a stan pripada supruzi, kupovina je nevažeća. Ali supruga je cijelo vrijeme bila prisutna, kuhala kavice, učestvovala u razgovorima, sve je znala i ništa nije rekla! To nije njihov problem. Neka joj vrate novce! Na pamet im ne pada. Tužiti će ih na sud! Samo neka tuži, ha, ha, ha, ha, ha.

Senka je sva u suzama otišla na najbližu ne znam više da li još milicijsku ili već policijsku stanicu ili je već bila policijska, ali su u njoj radili sve sami bivši milicajci. Ondje ju je primio neki mlađi inspektor i pažljivo saslušao, no nakon toga je navro s pitanjima. Odakle joj novci? Gdje sada živi? Zašto joj je prijatelj dao stan na čuvanje? Kakav joj je to "prijatelj"? Zar mu za to zaista ništa ne plaća? Da li su njih dvoje u nekakvoj vezi? Javlja li joj se iz Amerike? Naposlijetku, nakon dva sata, Senki je prekipjelo, popizdila je, pobjesnila, izderala se na inspektora - kakav je to način da je tako maltretira?! Došla je prijaviti prevaru, a on nju ispituje kao da je ona nekakav kriminalac i to sve bezvezarije. Pokupila se i bez pozdrava otišla još očajnija zalupivši za sobom svaka vrata kroz koja je prošla.

Senka je otišla prijateljici odvjetnici. Prijateljica je saslušala priču, pregledala papire i procijenila da je stvar beznadna. Kako rade sudovi, tužba bi se mogla otegnuti u beskraj. Prevaranti su stariji ljudi, još bi mogli i umrijeti prije nego se proces završi, a i tada će najvjerojatnije tužba pasti u zastaru ili se presuda neće moći od ičega naplatiti. Gotovo je najpametnije prežaliti gubitak i što prije zaboraviti. Savršen zločin. Tako je Senka ostala i bez stana i bez novaca i bez izgleda da će ikada više imati novaca da kupi neki drugi.

Ono što nije znala jest ono što je napravio mladi inspektor kada ga je napustila. Još istoga dana upao je prevarantima s ekipom i nalogom za pretres zbog sumnje u organiziranje u cilju nasilnog rušenja ustavnog poretka. Isprevrnuli su cijeli stan, ostavili nakon sebe krš i lom, ali jedino što su našli bila je štedna devizna knjižica otvorena onog dana kada je Senka rekla da im je dala novce s položeno upravo onoliko novaca koliko se požalila da su joj uzeli. Nakon toga se pobrinuo da im zagorča svaki dan. Po tri puta dnevno pauk im je odnosio auto, bez obzira u kojem dijelu grada ga ostavili. Najmanje jednom dnevno zvali su ih ili privodili u stanicu u lisicama da daju iskaz zbog nekog kriminala koji se dogodio u krugu od nekoliko kilometara. Držali su ih u sobi po pet sati ne dozvolivši im da odu na zahod, a kamoli da puše. Jednom ih je inspektor odveo na stražnjim sjedištima svog auta na neki uviđaj, nije ih puštao sve dok se gospođa nije upišala u gaće, a zatim su ih ismijali, izgrdili i izbacili iz auta na drugom kraju grada. Tek što bi oni pospremili stan ponovo su upadali, s nebuloznim nalozima ili bez naloga i sve isprevrtali i izlomili što su više stigli. Jednom su im odvezli auto u stanicu za pregled i cijelog ga rastavili tražeći droge, a zatim ga ofrlje sastavili. Budili ih u dva ujutro i ponovo odvozili u stanicu, držali po dva-tri sata, njega u jednoj prostoriji, nju u drugoj, te zatim puštali da se vraćaju pješke po kiši.

Nakon ni dvije sedmice netko je zazvonio Senki na vratima Kingova stana. Otvorila je i s čuđenjem ugledala dvoje izbezumljenih prevaranata kako joj pružaju plastičnu vrećicu prepunu novaca.

- Sve je tu! Sve je tu! - vriskala je gospođa. Oboje su bili toliko nesuvisli da je jedva razaznavala što govore i nije joj bilo jasno što hoće, osim što joj je bilo jasno da joj guraju vrećicu s novcima u ruke i zapomažu: - Samo mu recite da prestane, samo mu recite da prestane…!

- Kome? Što da kažem?

Tutnuli su joj novce u ruke, okrenuli se i pobjegli niz stepenište kao vrag od tamjana. Senka je zatvorila vrata, spustila se na parket s druge strane, nagnula nad vrećicu i ponovo rasplakala kao kišna godina.

Sutradan se ponovo vratila u milicijsku/policijsku stanicu i potražila mladog inspektora, što je bilo problem već sam po sebi jer nije znala ni kako se zove. Ispričala mu je što se dogodilo i pitala da li on možda zna što se zapravo dogodilo.

- A, vratili su novce! - bilo je zadovoljan. - Sve?

Sve su vratili, točno do marke. Zatim je na Senkino navaljivanje u najkraćim crtama ispričao što je radio, a Senka se sve više i više i čudila.

- Pa zašto ste sve to napravili za mene, a nikada me ranije niste ni vidjeli?

- Kao prvo, gade mi se takvi ljudi. A drugo, kada ste rekli da Vam je King povjerio svoj stan na čuvanje godinu dana, morao sam sve provjeriti. King je bio moj prvi učitelj kada sam počeo ovaj posao, izuzetno ga cijenim, i znam da on ne bi povjerio svoj stan bilo kome.

- Kako da Vam zahvalim? - zapitala je. - Dozvolite da Vam poklonim dio…

- Ni govora! - prekinuo ju je bespogovorno.

- Mogu li Vas barem pozvati na kavu?

- Vrlo rado, ali nemam vremena.

- Pa što da napravim? - zavapila je.

On se samo nasmiješio:

- Pozdravite Kinga.

- 21:04 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>