petak, 29.05.2009.

između izborne šutnje i postizbornog škrgutanja zubima



Ne da mi se kopati po knjigama da pronađem točne podatke, imena i godinu, kada je na nekim od američkih izbora jedan od kandidata za predsjednika imao tako premoćnu podršku da su svi unaprijed bili uvjereni da će pobijediti. Oslanjajući se na to očekivanje velik dio njegovih glasača nije ni izišao na izbore, dok su oni koji su podržavali njegova suparnika izašli u velikom broju i izvojevali pobjedu.

U tako nečemu vidim najveće izglede za pobjedu Josipa Kregara u trci za mjesto zagrebačkog gradonačelnika. Budimo realni - naivni, pokvareni i bedasti su u većini. To čini Bandića favoritom. Ishod je ipak neizvjestan, naročito ako svjesnijem, poštenijem i pametnijem dijelu Zagrepčana dođe iz dupeta u glavu da bi se bilo korisno pokrenuti.

Jedna od najvećih vrijednosti izbora svake četvrte godine je upravo u tome da oni koji su na vlasti znaju da će biti smijenjeni. Smjenjivanje bi trebalo biti redovno, da svatko zna da će mu nakon njega neskloni provjeravati račune, ugovore i ostale papire, da ne može računati kako će imati dovoljno vremena prikriti sve opačine dok ne nastupi zastara i zaborav. Ponavljanje mandata bi trebalo biti iznimka, za one koji su izuzetno dobro obavljali svoja zaduženja, pri čemu su bili izuzetno pošteni.


Utoliko izbori u nedjelju nisu samo izbori između Bandića i Kregara, nego svatko s pravom glasa ima priliku izabrati kojim Zagrepčanima pripada.



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker