sljepilo ili mudrost?

nedjelja, 24.05.2009.

Na stranici "Jutarnjeg" - "Polet" nalazi se, između drugih filmića o vremenu "Poleta" i "Zvečke", svjedočanstvo Pere Kvesića kojim osporava poznatu Račanovu izjavu da je u mladosti probao marihuanu. Kvesić počnije: "…ja mu ne vjerujem."

On utemeljuje svoju nevjericu na anegdoti koju je ispričao. U vrijeme kada je već predao "Polet" kao štafetnu palicu mlađim kolegama, ne spominjući koja je to bila ekipa od onih koje su uslijedile, njegovi nasljednici su nešto grdno zgriješili, nakon čega je uslijedio poziv da dođu u Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, u famoznu "kockicu", na "drugarski razgovor". "Poletovci" su takav tip razgovora nazivali "pranje glave". Kvesić je, kao stariji i iskusniji kolega, unutar izdavača, Centra društvenih djelatnosti, bio interno zadužen, što god mu to značilo, za pomoć mlađim kolegama, pa je i on krenuo s njima, a ekipu je predvodio Jozo Čondić, direktor Centra.

Prije ulaska u "kockicu" Čondić i Kvesić su savjetovali poletovcima da šute i klimaju glavama, a ako zatreba što govoriti - to će njih dvojica. Poletovci su sumnjivo brzo i bez opiranja pristali na dogovor, ali kako su već ulazili u zgradu, nije bilo vremena da se pokuša dokučiti što im to znači.

Račan je bio ono što se nazivalo "ideolog" Centralnog komiteta. U njegov je djelokrug rada spadalo sve što se objavljuje po novinama i ostalim medijima, a kako je bio jedini bradonja među ostalim članovima Centralnog komiteta, njega je dopalo da urazumi nestašnu raskuštranu mladež. Primio ih je u jednoj od dvorana za sastanke u kojoj je bio dugački stol. On je sjeo na sredinu jednog od dužih strana stola sa prozorima iza leđa, pored njega kolega zadužen za rad s mladima, a pored svakoga jedan njihov pomoćnik, dok se ekipa iz Centra raširila nasuprot tako da im je svjetlost sijala u lice kao da su ispred isljedničke lampe, "poletovci" u sredini, točno ispred ekipe Centralnog komiteta. a Čondić i Kvesić sjeli su im s obje strane da ne mogu pobjeći.

Račan je govorio dugo i ozbiljno, govorio i govorio, a mladići ispred njega samo su šutjeli i blaženo se smješkali kao da im priča tko zna što zanimljivo i sve opuštenije i opuštenije sjedili na stolicama za sastanke. U jednom trenutku Kvesić svrne pogled i sa zaprepaštenjem spazi da jedan od njih mota cigaretu. Koliko god rijetko, to još nije bilo ništa čudno jer se u to vrijeme na sastancima masovno pušilo bez prestanka. Ono zbog čega se ukočio bilo je kada je onaj pripalio smotanu cigaretu, povukao dugački dim, te je dodao kolegi do sebe. I taj je duboko povukao dim, sklopivši oči zadržao ga dugo u plućima, zatim polako ispuhnuo i proslijedio smotanu cigaretu dalje. I svi su pušili tu jednu cigaretu i blaženo se kesili.

Ni Račan ni njegov kolega zadužen za rad s mladima ni njihova dva pomoćnika ni Čondić nisu na bilo koji način reagirali na ono što im se bukvalno pred nosovima događalo. Svi su bili zadovoljni kako su mladići sve pomno saslušali i kako su bez ikakvog protivljenja potvrđivali klimajući glavama. Nakon sastanka Čondić se zadržao s Račanom u nekoj od pokrajnjih kancelarija, a Kvesić izveo iz zgrade teturavu grupu mladića koji su glavinjali zbijajući ih što neprimjetnije na okup kao ovčice, utrpao ih u dva taksija i poslao u redakciju, te tek tada odahnuo.

Prisjećajući se te epizode Kvesić je uvjeren da se Račan nikada ranije nije sreo s marihuanom jer bi prepoznao karakteristički slatkasti miris dima. Uvjeren je da ga Račan nije prepoznao jer ga je pozorno promatrao i nije zamijetio nikakav znak prepoznavanja. Međutim, koliko god bila istina što je ispričao, njegov zaključak ne mora biti točan.

Manjkavost Kvesićeve priče vidljiva je već i iz toga što ni on sam nije podigao paniku, nego napravio sve što je mogao da se incident zataška. Naime, što bi se dogodilo da je Račan usred sastanka zapitao "A što vi to pušite?" Sastanak bi bio prekinut, vjerojatno bi pozvali miliciju, izbio bi skandal bez presedana - članovi redakcije novina Saveza socijalističke omladine Hrvatske pušili marihuanu u zgradi Centralnog komiteta pred nosom glavnog ideologa! Čak i da to ne dođe do novina, bio bi to skandal za kojega bi svi čuli, "idejni sektor" bio bi temeljito uzdrman i još se dugo ne bi oporavio. Račan je bio pametniji od toga, drugi tip čovjeka. Ako ništa ne vidi, ne mora ni djelovati, a ako nešto ne zna, ne može za to ni biti kriv, što bilo da bilo, njemu nitko ne može uputiti nikakvu zamjerku. Ponašajući se upravo isto tako politički je preživio i uvođenje višestrančja i devedeset godine i ostao u najboljem sjećanju sljedbenicima koji su naslijedili njegovu mudrost.

- 23:34 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>