utorak, 10.03.2009.

život oponaša blogove


ZAPISANO OSTAJE ZAPAMĆENO

Često se začudim i smijem se kako život oponaša blogove ili literaturu, čak i kada je riječ o najnevjerojatnijim zbivanjima. Recimo, ponoviti ću ovdje pjesmu koju sam objavio na ovom blogu 22.3.2006. (Ne stavljam link jer preko poveznice ispada nešto zbrkano, ali možete provjeriti kliknete li na kalendaru desno gore ožujak 2006.) Da se ne mogu pozvati na to, nitko mi ne bi vjerovao. Slijedni pjesmuljak:



Što ako ti klokan uskoči u kadu?
Što će ostati od intimnosti tvog pranja
kada se nađeš usred takvog stanja?

Što reći? Frktati? Rzati?
Lijevu nogu grčiti, a desnom trzati?

Klokan, sav srebren, mrka pogleda,
bulji u te kroz leće artiljerijskog dvogleda.

Za njega si prazan pucketavi tv-ekran
smetnjama na vezama i bezstrujicom preklan.

--------------------------------------------------

Reklo bi se - pjesma ko pjesma, maštovito stihoklepstvo, ali danas (10. ožujak 2009., gotovo na treću godišnjicu navedenog postiranja, čitam u "Jutarnjem listu":


I sad - reci! Da su Australijanci pročitali pjesmu i ozbiljno je shvatili, ono što ih je zadesilo ne bi dočekali nespremni. Kakvu poruku možemo izvući iz toga? Ne čitajte samo posljednji post na ovom blogu, nego povremeno zaronite u arhivu, među starije tekstove i provjerite čega sve ondje ima (ili nema).
- 18:44 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker