znak sudbine

ponedjeljak, 21.07.2008.

Nećete vjerovati, ali ovo je i dalje nastavak pričanja koje je započelo OVDJE:

One noći prije odlaska u bolnicu na operaciju, nakon oluje, kada sam izišao prošetati psa, zbio se i jedan neuobičajen događaj. Obično šećem do točke gdje se cesta uspinje pedesetak-šezdesetak metara, na vrhu se osvrnem na sve strane, okrenem se i krenem nazad. Tako sam napravio i te večeri.

Spuštajući se usponom kojim sam se maloprije prošao, iznenada sam čuo da me netko slijedi. Nisam se osvrtao jer sam znao da me nitko ne može slijediti. Na vrhu sam se okrenuo na sve strane i vidio na nadaleko i naširoko nema nikoga. Ipak, u zatišju nakon oluje jasno se čulo da netko ide za mnom. Prešao sam tako petnaestak metara, zastao i okrenuo se. Nigdje nikoga.

Krenuo sam dalje, no nisam prešao ni tri metra, a zvuk koji me je pratio je krenuo za mnom. Jasno sam ga čuo otprilike tri metra iza mene. Ponovo sam se ukipio. Zvuk je prestao. Naglo sam se okrenuo. Nigdje nikoga. Da je nekoga i bilo ne bi stigao odskočiti u mrak žbunja, a kamoli bez zvuka.

Stajao sam kao okamenjen nekoliko trenutaka, a onda nastavio. Zvuk slijeđenja se ponovo oglasio, kao da me prati nevidljivi čovjek. Hodao sam desnom stranom ceste i lagano okrenuo glavu. Krajičkom oka spazio sam kako se drugom stranom ceste kotrlja nešto maleno i okruglo, manje od pingpong loptice, ali pri tome štropoće kao da hoda čovjek. Pomislio sam: to mora da je neki plod pao s neke krošnje i kotrlja se za mnom. Kako je to drveće između kojega hodam? Ima hrastova, žir bih prepoznao. Ima bukava… Kako izgleda plod bukve? Pojma nemam, niti kada sazrijeva. Možda u ovoj šumi ima i grabova. Grab ne bih prepoznao ni da buljim u njega.

Sagnuo sam se, dohvatio i pogledao okrugli predmet i iznenadio se. Nije bio nikakav plod. Bio je to najobičniji kamen. No umjesto da se time događaj razjasni, samo se zakomplicirao.

Kamen je bio okruglast, ali daleko od toga da bi bio savršeno okrugao. Usprkos tome kotrljao se za mnom sve u svemu četrdesetak metara po neravnoj cesti preskačući naplavljene prepreke. Upravo to preskakanje svega i svačega učinilo je da je njegovo štropotanje zvučalo kao koraci. Kako ga nijedna od tih prepreka nije zaustavila? Što ga je uopće pokrenuo s vrha ceste? Kako to da je stao svaki puta kada sam i ja stao? Kako je tri puta nastavio da me slijedi kada sam krenuo? Ne vjerujem da su moji koraci u tenisicama na tri metra udaljenosti mogli da se prenesu kroz asfalt i izbace ga iz ravnoteže.

Došao sam do ulične svjetiljke i pod njom ga bolje pogledao. Na strani okrenutoj meni nabori u kamenu su cijelom stranom nedvojbeno ocrtavali početno slovo mog prezimena.

Ne znam kako i zašto, prostrujila mi je misao - to je moj sretni kamen!

Ne znam što bi to bio "sretni kamen", a kamoli zašto bi to bio sretan, a ne nesretan kamen, ali pomisao me raspoložila. Sada, dok ovo ispisujem, pada mi na pamet da mi je sve to sijevnulo jer sam ranije mislio da bi mi malo sreće dobro došlo u onome što me očekuje. Nisam od onih koji vjeruju u nadnaravne sile, natprirodne moći, čarolije, duhove, mitska bića i folklorne likove, u svijet Harrya Pottera. Pomislio sam: jeste da ja znam da svega toga nema, ali možda bi bilo zgodno ostaviti barem mogućnost da nešto od toga ipak postoji, nešto što mi šalje znak preko ovog kamena. Ako odbacim kamen, time ću odbaciti i ponudu koju mi to nešto šalje, prekinuti svaku mogućnost kontakta i onemogućiti to nešto da mi pomogne. Gorko sam se osmjehnuo - ta nisam valjda davljenik koji se i za slamku hvata? Ipak, nisam mogao odbaciti kamen.

Spremajući stvari koje ću ponijeti u bolnicu, naposljetku sam u torbu ubacio i okruglasti kamen. Raspremajući iste te stvari u bolničkoj sobi, izvadio sam kamen i odložio ga na prozorski rub.

Dan kasnije, kada su u sobu došle dvije medicinske sestre i počele izguravati krevet na kotačićima na kojemu sam ležao pripremljen za operaciju, bacio sam pogled na kamen na prozoru. U međuvremenu se potpuno osušio i početno slovo mog prezimena postalo je nevidljivo.

- Loš predznak! - pomislio sam.

- 01:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>