petak, 11.04.2008.

obično nepoznati poznati



Ne događa se tako nešto često, pa me zato svaki puta obraduje: na vrata kafića unišla je vrlo privlačna mlada žena, zaokružila pogledom po prostoriji i odmah vidjela da nema nijedan slobodni stol, ali da za nekoliko stolova ima praznih stolica, trenutak je procjenjivala dok nije odlučila, prišla do stola za kojim sam sjedio i zapitala je li slobodno prisjesti. Ih! Polaskalo mi je što je procijenila da sam najprihvatljiviji od svih u kafiću, iako si nisam utvarao da je sve to zbog ičega drugoga osim što je natjerana nuždom. U blizini je bila velika bolnica, a nije bilo drugog kafića nadaleko. Najvjerojatnije je morala pričekati neko vrijeme, a nije bilo smisla da šeće uokolo ulicama po oštrom vremenu.

Kako bilo da bilo, uskoro smo razdragano klepetali. Tema razgovora je došla upravo na slučajne susrete i ja se prisjetim jednoga koji mi je ostao u prilično nezgodnoj uspomeni.

Isto tako slučajno u nekom kafiću našao sam se za stolom s društvom u kojem je bio neki nepoznati čovjek. Upoznasmo se, promrmljasmo imena. Meni njegovo nije ništa značilo, kao ni njemu moje. Nekoliko minuta nakon toga upitam ga izravno:

- A čime se Vi bavite?

On se smrkne, uvuče glavu u ramena, ponikne pogledom i promrmlja:

- Ja sam poznati glumac.

Još nisam dobro čuo, pa zamolim da ponovi:

- Što ste rekli?

On se gotovo izdere, glasnije i razgovjetnije:

- Ja sam POZNATI glumac!

Neugodnjak! On se cijeli život trudio da bi uspio u svom pozivu, napokon je uspio da se zna za njega i onda naleti na ignoranta koji pojma nema. Nisam htio dalje čačkati po tome, već brzo promijenim temu, no čim sam se vratio kući, bacim se na hrpu starih novina i počnem listati stranice koje inače preskačem: tv-raspored, tračeve i kronike o poznatima, i zaista - čovjek je stvarno bio poznati glumac. Sram me bilo.

Ispričam to slučajnoj sugovornici, a ona se nekako kiselo smješka. Odmah vidim da nešto nije u redu. Što je?

- Moram priznati - veli ona iznenadno hladno. - I ja sam poznata pjevačica.

Zašutio sam, odmjeravao je i razmišljao: ima li smisla povjeriti joj da sam ja poznati kemičar? I to poznat u svjetskim razmjerima! Imam nekoliko stotina bibliografskih jedinica u svjetskim stručnim časopisima i nekoliko desetaka patenata. Na sveučilištima i kod nas i u svijetu već uče o mnogo čemu što sam ja otkrio. Može se pasti na ispitu, ako se ne zna za mene. Ali više nije bilo te alkemije kojom bih znao oživjeti razgovor koji je zamro.

I tako samo se rastali, nas dvoje, poznate osobe, a da se nismo pobliže upoznali.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker