bilo jednom u Americi…

srijeda, 30.01.2008.

Dvadesetak milja od Saint Luisa u Illinoisu nalazi se Edwardsville, mjesto s tridesetak tisuća stanovnika. Prije četrdesetak godina ondje nije bilo više od deset tisuća ljudi, a kuće i zemlja bili su vrlo jeftini. U to vrijeme je neki poduzetnik kupio veliki komad pustog zemljišta pored gradića. Bio je to brežuljkasti kraj kojim je tekla omanja rječica, gotovo potok, Mooney Creek. Nekoliko nasipa između brežuljaka i dvije brane omogućili su da se kroz nekoliko godina između brežuljaka akumuliralo jezero, Dunlap Lake. Poduzetnik je u međuvremenu sagradio cestu oko jezera, sproveo kanalizaciju, doveo struju, isparcelizirao zemlju, očistio šikaru, zasadio drveće, sagradio nekoliko kuća i sve zajedno prodao za daleko više novaca od onih što je u projekt uložio. Na prodanim parcelama niknule su kuće i sve se pretvorilo u izuzetno prijatan i lijep rezidencijalni kraj. Sve to je prilično veliko. Trkaćim biciklom trebalo mi je oko sat vremena da brzim tempom obiđem jezero, a putem sam prolazio pored nekoliko stotina kuća. Dakle, desetak godina posla, ali i zarada mora da je bila velika. Tako se to radi! - uskliknuo bi s odobravanjem i svaki naš domaći poduzetnik.

Nepoznati američki ulagač ne samo da je dobro zaradio, nego je i stvorio djelo kojim do kraja života može biti ponosan. Kraj oko jezera Dunlap pretvorio se iz pustoši u predio kojim je užitak prolaziti, u kojemu je užitak stanovati, u svojevrsni humani raj na zemlji, predio sličan pejsažima na renesansnim slikama..

No za razliku od onoga što nijednom hrvatskom poduzetniku ne bi ni palo na pamet, američki im je kolega napravio nešto što bi svakog našeg zblesiralo. Ne sjećam se više točno, da li svaki desetu ili dvadesetu parcelu između ceste i jezera nije prodao nego ju je ostavio kao javno dobro, slobodnu da bilo koji prolaznik parkira auto, siđe do jezera, okupa se, pripali roštilj, dođe s obitelji ili prijateljima i uživa u prirodi.

Nema sumnje da bi u nekakvom sličnom projektu kod nas poduzetnik prodao sve. Čemu da si umanji zaradu za deset ili pet posto? To što bi time novovostvoreni dragulj prirode - jezero - ostao zarobljen unutar imanja koja su ljudi pokupovali na njegovim obalama i time nedostupan svim ostalim članovima društva - koga briga? Na taj način su i Prekrižje, zagrebačka ulica iznad Cmroka, te još nekoliko ulica na sličnim položajima na obroncima Zagrebačke gore, s kojih se pruža možda najljepši pogled na cijeli Zagreb, ograđene bedemima privatnih kuća iza ograda, te prolaznici ni slučajno ne mogu odatle pogledati svoj grad, već je taj pogled rezerviran isključivo za stanovnike nekoliko desetaka kuća koje se ondje nalaze. Ili možete proći kilometrima i kilometrima Jadranske obale…

No američki poduzetnik nije bio baš blesav. Znao je da bi jezero, da ga je potpuno ogradio, time i umrtvio. Atraktivnost Plitvičkih jezera nije samo u prirodnim ljepotama, nego i u tome da su popularno izletište. Ljepota jezera nije samo u vodi, nego i u tome da se u vodi može naići na nepoznate kupačice. Parcele izuzete od prodaje omogućile su da se ostala zemljišta prodaju skuplje, i to da se prodaju brže. Potezom za javno dobro privatni poduzetnik nije morao izgubiti, nego dapače - vjerojatno je čak i bolje prošao.

Sada bi mnogi rekli - lako njemu kada je bio u Americi. Vidjeli bi mi njega u Hrvatskoj! I zaista, dokle god tako kažu zaista će i biti tako.

- 13:10 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>