subota, 13.10.2007.

očeva uspavanka

Image Hosted by ImageShack.us

Nekoliko puta kroz noć prođem kroz sobu u kojoj spava moj mali sin pogledati je li se u snu razgrnuo. Često ga ponovo pokrijem, pažljivo, da ga ne probudim, pri čemu mislim ono što bih mu najradije rekao:


Sine,
kada me ne bude,
a ti se spremaš na spavanje,
znaj.
ja te i dalje grlim.

Nježno te grlim jer mnogo te volim,
anđele moj najdraži, srećo moja, blago najdragocjenije.

I kad budeš velik i jak, prodoran i moćan,
a mene više ne bude,
niti ću ti - sva sreća - više trebati,
u što god se upustiš,
u što god upadneš, znaj,
ja sam uz tebe.

Uvjeren sam da ćeš znati dobro izabrati
i čak kad pogriješiš biti ću uz tebe
čekajući da se trgneš, preneš, osvijestiš,
da te i greške koje ti se omaknu učine boljim.

I kad budeš star i slab, bolestan i nemoćan,
biti ću uz tebe jer ti si moj mali dječak,
čudo u prostoru i vremenu,
jedinstvena pojava u svemu.

I kada god se budiš, znaj,
biti ću uz tebe
ne želeći da te moja prisutnost
na bilo koji način opterećuje,
već samo to da ti jesi
učinila me je sretnim zauvijek
i kad me više ne bude.



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker