petak, 11.05.2007.

postoji još mnogo toga što je preostalo otkriti


Svi moji psi bili su križanci ili mješanci, ali priznajem da jedna od prednosti zbog koje se ljudi odlučuju za čistokrvne pse što se unaprijed može znati neke njegove osobine. Jedna od osobina po kojima se psi razlikuju, a uvelike određuje vrijeme koje će se za njih morati odvojiti i način kako to vrijeme provesti, jest da li im je svakodnevno potrebna kratka, srednja ili duga šetnja. Oni kojima je dovoljna kratka šetnja su oni koji naprave sve što trebaju čim ih se pusti iz kuće na nekoliko metara od praga. Nasuprot njima, oni koji zahtijevaju dugu, trebaju šetati barem pola sata prije nego se sjete da išta naprave bez obzira koliko dugo prije toga nisu izlazili iz kuće.

Za redom sam imao dva psa kojima je bila potrebna duga šetnja. Sve zajedno, iskustvo s njima se nakupljalo tokom dvadeset i pet godina. To je dovoljno vremena da uočim i utvrdim postojanje jedne začudne pojave. Poznato je da psi zapišavaju kuda prolaze da bi obilježili svoj teritorij. Za to su im omiljena mjesta stupovi saobraćajnih znakova, drveće, uglovi kuća, uglavnom vizualno istaknuti objekti. Slično imaju i mjesta koja su im omiljena za veliku nuždu. Svakodnevno prolazim sa svojim psom desetak kilometara po uglavnom istoj ruti i odavno sam zamijetio da ima dionica puta na kojima se nije olakšao nikada, kao i onih na kojima to napravi gotovo obavezno. Dakle, psi po nečemu razlikuju koja su mjesta pogodna za takav posao, a koja ne.

Začuđujuće je što mi se u nekoliko desetaka, ako ne i stotina navrata dogodilo da dođem sa psom u neki grad, na neko novi predio gdje nikada ranije nismo bili, a kada se vratimo na isto mjesto za nekoliko godina, on se olakša praktični upravo na istom mjestu gdje i prvi put, a za nekoliko godina opet, nepogrešivo prepozna isto mjesto s tolerancijom od metar-dva.

Nema načina da se pas sjeća da smo ranije bili, pa samo ponavlja isto. Mjesta se vizualno po ničemu se izdvajaju. Teško da i izoštreno čulo mirisa može pomoći jer je između dva takva događaja znalo proteći tolikog godina da su se i okolni uvjeti promijenili, pa je na livadi niknula benzinska stanica ili slično. Što je ono po čemu psi prepoznaju mjesto najpogodine za kakanje? Kakvi ih kriteriji vode? Da li nekim osjetilom kojega mi nemamo osjećaju tokove podzemnih voda ili geomagnetske silnice?

Kada bismo to otkrili mogli bismo reći da li su pseća kenjališta mjesta koja treba izbjegavati ili su to toliko zdrave točke na površini planete da bi bilo uputno ponad njih graditi kuće i smještavati krevet za spavanje.
- 13:57 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker