Često se ističe kako je mrkva iznimno zdrava za oči i vid, a u Velikoj Britaniji rašireno je uvjerenje da pospješuje i gledanje u mraku. Nema dvojbe da je mrkva vrlo korisna, no izvjesno je precijenjena, a u britanskom slučaju riječ je o predrasudi.
Korijeni tih precjenjivanja i predrasude sežu u vrijeme prije završetka Drugog svjetskog rata. U nesmiljenim zračnim borbama iznad Velike Britanije neki Spitfirei su iznenada postali začuđujuće efikasni, a britanska protuzračna obrana počela je desetkovati nacističke avione. Prednost Spitfirea naročito je došla do izražaja noću, po magli, u oblacima, gdje god je vidljivost bila smanjena ili nikakva.
Objašnjenje je bilo vrlo jednostavno. Saveznici su počeli primjenjivati radar, ugrađivati ga u borbene avione i koristiti za uzbunjivanje i navođenje vatre protuavionske artiljerije. No istovremeno uz sve rašireniju upotrebu, saveznička kontrašpijunaža je nastojala što duže sačuvati tajnu. Bilo im je jasno da su u analitičkim timovima Luftwaffea već uočili da se zbiva nešto neobjašnjivo, a ako nacistička špijunaža počne kopkati da dozna što je posrijedi, i ako makar i nasluti odgovor, njemački znanstvenoistraživački timovi bi mogli također uskoro otkriti kako radi radar, te bi njihova avionska industrija mogla početi ugrađivati novoizumljeno pomagalo i u Messerschmitte i prednost bi se istopila. Da bi to spriječili, glasinama, novinskim člancima i radijskim emisijama lansirali su priču kako je otkrivena čudotvorna moć mrkve da podari izuzetnu oštrovidnost (naročito u mraku) te da ih britanski piloti jedu u enormnim količinama.
Kolateralne žrtve tog protuobavještajnog blefa bile su britanske majke koje su počele šopati djecu povećanim količinama mrkve. I na njemačkoj strani su nasjeli, pa su i nacistički piloti prešli na prehranu mrkvom, a znanstvenici su istraživali utjecaj prehrane na noćni vid. Jedini rezultat bio je da su piloti postali još više arijevski naranlasti od betakarotina, bjeloočnice im postale crvene kao bijelim zečevima, a i pospješila im se probava. Tajna je ostala sačuvana do kraja rata, a jednom kada su sile Osovine slomljene, nikome se više nije trošilo vrijeme na razuvjeravanje britanskih majki i svih slušatelja BBC-a da bi se mogli riješiti opsesije šopanja dječice mrkvom, tim više što je to povrće jeftino, svima dostupno, korisno kao i svako drugo, i zaista ne može nikome škoditi.
|