četvrtak, 12.10.2006.

od trača do epa

Nisam filozof da se izražavam filozofskim rječnikom, ni psiholog ili psihijatar da mogu precizno okarakterizirati ljudske crte i karaktere, ni ekonomista da se mogu izražavati ekonomskim kategorijama, ni teoretičar ikakve nauke da su mi termini jednoznačni, a sadržajno dostatni. Ne znam stručne izraze kojima se s jednim pravim nazivom može reći sve - i zato pričam priče. Uostalom, i oni kojima se obraćam su isti kao ja, pa da im i kažem stručno sažeto, ne bi razumjeli, ali priče vole slušati.

Ljudi koji ne znaju imenovati sve ono što uoče prenesu to tako da ispričaju priču u kojoj nešto kroz radnju, zbivanja i preokrete izbija na vidjelo. Da psiholog priča psihijatru vjerojatno bi rekao svega jednu riječ i sve bi obojici bilo jasno, ali ja bih ispričao anegdotu o čovjeku koji kada god se susretne s nekim teškim problemom umjesto da išta napravi počne govoriti o nekom filmskom liku koji je to nekako uspio riješiti na ekranu, i to bi bilo smiješno i zabavno i svi bi saslušali do kraja i sve bi im bilo rečeno. Tako kroz priču možemo reći više nego što nam rječnik dozvoljava, više od ograničenja pojmovima koje znamo verbalizirati. Onaj kojem se nešto dogodilo ili je nečemu svjedočio, može to ispričati i priča može poput štafete ići od čovjeka do čovjeka dok ne stigne do onoga koji će je protumačiti i razumjeti.

Pričale su se priče u pećinama i savanama, u palačama i potleušicama, u novinama, knjigama i filmovima, šire se preko Interneta. Naša civilizacija visoko cijeni podatke, a priče zanemaruje. No koliko god ih je sklona previdjeti i umanjiti im značenje, priče su neiskorjenjive. Uostalom, podatci su sami za sebe razumljivi prvenstveno ili isključivo stručnjacima, a priče razumiju svi.
- 12:08 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker