petak, 29.09.2006.

okosnica u životu

Kad se god razgovaralo o meni, moja baka je običavala reći, uvijek gotovo istim riječima: "Kako je bio lijep kad je bio mali! Kako je bio pametan! I dobar! Pravi anđelak!" A onda bi napravila grimasu kao da je spazila pred sobom zgaženu mačku u bljuvotini omotanu krpom za pranje podova: "A pogledajte ga sad!"

Na sreću, nije me to ni najmanje pogađalo jer sam znao da tako govori iz ljubavi. A i znao sam da je imala pravo jer se dobro sjećam onog svjetlokosog dječačića, što je sanjao, što je želio, što je očekivao, kako je razmišljao i odluka koje je donosio, kao i grizodušja kada je mislio da mu se omaklo nešto krivo.

Poslije kroz život, u nekoj od kasnijih reinkarnacija, kada god bih se našao u gadnoj dilemi, na nekom životnom raskršću, u iskušenju ili pod pritiskom, prisjetio bih se što sam mu obećao ili pokušao dokučiti što bi njega radovalo. Moj anđeo čuvar ima između devet i dvanaest godina, u onom je životnom razdoblju prije nego je seks digao svoju gadnu glavu, već zna sve, ali nije opterećen ničime, nema pravih grijeha, prepun je ljubavi i dobrodušnosti za sve ljude i sve na svijetu, i kada sam u nedoumici što je pravo ili krivo, pravilno ili nakaradno, dobro ili loše, uvijek se mogu pouzdati da će mi pokazati pravi put. Kada se pitam imam li snage da podnesem sve cijene i sve nedaće, on je iza mene i sokoli me.

Postali smo veliki prijatelji kroz život, ja – kakav već jesam, i on – moj anđeo čuvar.

I onda, odjednom, kako mi je sin rastao, odjednom je moj anđeo čuvar ponovo uskrsnuo preda mnom, stvaran, od krvi i mesa, stvaran, ali jednako anđeoski, i sada je stalno uz mene i jači sam nego sam ikada bio i nemam nikakve dileme o putu kojim zajedno idemo.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker