Okupili smo se da idemo gledati onaj film koji sad svi idu gledati, "Piratska riba". Čim smo ušli u auto počelo je svirati ono na što se uvijek raspekmezim, "Selma, odlaziš na fak u pet…", kao da su znali. Nažalost, karte za sve predstave bile su već rasprodane i kada se činilo da će večer propasti netko se sjetio da bismo trebali spasiti Australiju.
Nisam mogla vjerovati ušima - ta Australija! Velika je kao Evropa, a ima stanovnika svega kao bivša Juga. Dvadeset milijuna, nešto malo po rubovima. A u sredini je velika pustinja, i to - kako je nekada ondje bilo more - vrlo plodne zemlje, ali bez vode, pa je sva ona plodna zemlja bez koristi, sama pustoš. Kada bi ondje bilo vode moglo bi se naseliti još MILIJARDU ljudi, a oni bi mogli proizvoditi hranu za cijelo čovječanstvo! Odmah smo našli koncepciju kako to riješiti, ne samo jednu. Dvije! Jedni su bili za to da se izgradi sprava koja bi skupljala i kondenzirala vlagu iz zraka, a drugi za to da se skrenu vlažni zračni tokovi s Južnog pola, pa da kiša sama pada. I baš kada smo bili nadomak rješenja koja je koncepcija bolja, dečke su napali spermići.
To kada dečke napadnu spermići, to je gadna stvar. Vidjela sam te spermiće kako izgledaju pod mikroskopom, na televiziji. Ne mož' ni mirno sjedit, a kamoli misliti kada napadnu. Kako samo šibaju onim repovima! Budući da prosječni muški pomisle na seks svakih 53 sekunde, a neki uopće ne prestaju misliti o tome, pitanje je kako uopće uspijevaju išta drugo smisliti. Pojavila se opasnost da spermići sasvim ugroze rješenje za spas Australije!
Na to se netko sjetio da, kao što postoje dobrovoljni davaoci krvi, te dobrovoljni davaoci organa, da bi mogli postojati i dobrovoljni davatelji otvora, ali su se svi usuglasili da bi bilo bolje kada bi postojale dobrovoljne davateljice otvora. Spermiće je najbolje istresti u tjelesne otvore, i tako ih neutralizirati. Kako se nekako dogodilo da sam ja bila jedina ženska u društvu, jedina s odgovarajućim tjelesnim otvorima, a još sva gnjecava od one pjesme na početku, nije preostalo ništa drugo nego da dam sve od sebe za spas Australije. Možda vremenom postanem rodonačenica novog pokreta dobrovoljnih davateljica, kao što je Florence Nightingale osnovala medicinske sestre. Pa su me predstavnici tehnološkog rješenja torbali straga, a predstavnici meteorološkog rješenja sprijeda, i tako smo se riješili spermića.
Ne znam što je kasnije bilo, jesmo li spasili Australiju ili bi na tome trebalo još raditi jer sam se toliko iznurila u samoprijegornom radu da sam zaspala i sanjala sam klokane, ali sve u svemu bila je to uspješna večer koje sam provela s osobama koji mnogo znaju i od kojih sam mnogo naučila.
|