NEPORAŽENI GUBITNICI
NEZADOVOLJNI POBJEDNICI
Velik dio vojske pobjegao je već prije bitke. Velik dio je prešao osvajačkim hordama. Neki od onih koji su se pridružili osvajačima nisu se više borili, nego su samo gledali što se dalje događa, ali neki su napadali svoje bivše suborce nesmiljenije nego itko drugi. Velik dio onih koji su ostali vjerni obrani pobijen je, velik je dio rastjeran, a najmanje je onih koji su ostali na bojnom polju ne uzmaknuvši.
Vođa osvajačkih hordi je promatrao s vrha brežuljka bojno polje na kojemu je nekoliko grupica branitelja pružalo otpor opkoljeno daleko brojnijim napadačima. Okrenuo se svojim generalima i rekao: "Bitku su izgubili, vojske više nemaju, zemlju nisu sačuvali. Ne treba ih više ni napadati. Preostali su opasni borci, naši samo uzalud ginu pokušavajući ih pobiti. Istrijebit ćemo ih na druge načine. Uklonit ćemo svu hranu koju bi mogli naći, zatrovati svu vodu na njihovim putovima, spaliti skloništa u koja bi mogli doći. Biti će toliko zaokupljeni time da prežive da nam neće ni moći ni stići napraviti ikakvu štetu, a neće više dugo ni opstati. Uživajmo u pobjedi, no nećemo moći biti mirni dok je i posljednji od ovih tvrdokornih živ!"
Kralj branitelja je u zastoju borbe s vrhunca uzvisine na koju je bio satjeran s malom svitom preostalih sljedbenika osmotrio bojno polje i zaključio da je bitka izgubljena, da je zemlja na milosti i nemilosti osvajačima, te da će oni malobrojni koji se i dalje bore uzalud izginuti. Naredio je stjegonoši: "Obori zastavu. Tako će preostali znati da više nismo vojska. Razumjet će posljednju komandu - svatko za sebe. Više se ne borimo da pobijedimo, preostaje samo svakome da se potrudi preživjeti. Naša borba sada postaje kako da se što više nas spasi, svatko sam za sebe, ne obazirući se na ostale."
"Oborili su zastavu!", primijetio je vođa osvajačkih hordi. "Izgubili su. Počinje naše vrijeme. Ne bih volio biti u njihovoj koži. Lutat će zemljom, pa čak i svojom bivšom domovinom, kao izgnanici, kao progonjene zvijeri, bez mira i spokoja, na svakom će se koraku osvjedočavati o svom gubitku, svakoga će ga trenutka biti svjesni."
Preživjeli branitelji na vrhu uzvisine gledali su kako se napadači povlače izvan dosega mačeva odakle su ih i dalje zasipali strelicama. Kralj reče: "Preostaje nam samo nada da će se naša zastava jednoga dana ponovo uzdići i oko nje se okupiti nova vojska sposobna da ponovo izvojuje slobodu, možda djeca naša, kćeri i sinovi. Sretno vam bilo, junaci!"
Svi su imali razloga za nezadovoljstvo. Branitelji jer su izgubili, osvajači jer nisu uspjeli istrijebiti branitelje. Jedini koji su imali razloga za likovanje bili su lešinari.
|