---------------------------------------------
Hrvaticu, HDZ-ovku, katolkinju, iz fine familije, nevinu, čiste prošlosti, glede sexa, hitno! --------------------------------------------- |
TKO JE PRCO ANKICU NEKA STAVI CRTICU! / / // ł /| / |
Drugovi! Počeo sam se baviti naukom! Kao prvo, izvršio sam egzaktna mjerenja: - Sunce je u Zagrebu izašlo u 5 sati i 43 minute, a zašlo u 17 sati i 53 minute. Bilo je to 23. IX 1978. godine. - 24. IX Sunce je izašlo u 5 sati i 44 minute, zašlo u 17 sati i 51 minutu - 25. IX izašlo je u 5 sati i 46 minute, zašlo u 17 sati i 49 minuta - 26. IX izašlo u 5 sati i 47 minuta, zašlo u 17 sati i 47 minuta - 27. IX izašlo u 5 sati i 48 minuta, zašlo u 17 sati i 45 minuta - 28. IX izašlo u 5 sati i 49 minuta, zašlo u 17 sati i 43 minute - 29. IX izašlo u 5 sati i 51 minutu, zašlo u 17 sati i 41 minutu - 30. IX izašlo u 5 sati i 52 minute, zašlo u 17 sati i 40 minuta - 1. X izašlo u 5 sati i 54 minute, zašlo u 17 sati i 38 minuta - 2. X izašlo u 5 sati i 55 minuta, zašlo u 17 sati i 36 minute - 3. X izašlo u 5 sati i 56 minuta, zašlo u 17 sati i 34 minute - 4. X izašlo u 5 sati i 58 minuta, zašlo u 17 sati i 32 minute - 5. X izašlo u 5 sati i 59 minuta, zašlo u 17 sati i 30 minuta - 6. X izašlo u 6 sati i 1 minutu, zašlo u 17 sati i 28 minuta. Zatim sam prešao na analizu sakupljenih podataka. Sunce svaki dan kasnije izlazi! Kadikad se radi o minuti. kadikad o dvije. No trend je nedvojben: u osmatranom periodu prosječno kašnjenje svitanja bilo je 1,3636363636363636 … itd. minuta. Što je još gore, Sunce sve ranije zalazi! U slučaju zalaska skraćenje je značajnije. Uglavnom se radi o dvije minute. Prosječno skraćenje u promatranom razdoblju bilo je 1,7272727272727272 … itd. minute. Kuda to vodi? Ako se ovako nastavi, za 365 dana (jedna godina) svitat će iza 14 sati! Zalaz sunca će pak biti prije 6 sati i 30 minuta ujutro! Na osnovu dokazanih trendova postavljam dvije hipoteze: hipoteza a) noć će se premetnuti u dan, a dan u noć; hipoteza b) kako će se smrkavati prije nego svane, vladat će vječna noć. Hipoteza a) je optimistična jer će se u slučaju ukoliko se pokaže njena valjanost u još nedefiniranom roku, ali doglednom, svitanje ponovo prevaliti preko zapada sunca i sve će biti kako smo navikli. Hipoteza b) je pesimistična jer po njoj ispada sve crno i mračno. Premoren četrnaestodnevnim neprekidnim opserviranjem kruženja sunca, završavam obećanjem da vam javiti o svim novim otkrićima, uz mnogo srdačnih pozdrava, -----------------------------------------------------------------------vaš -----------------------------------------------------------------------Opservator Poštovani drugovi! Kako nitko nije obratio pažnju na moj svojevremeni izvještaj koji sam upravo naveo, nije ni čudo što nas je snašlo. |
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Penelopo, zaboravio sam kućnu adresu! - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Odisej |
Odlazim. Ona pita: - Zašto odlaziš? Zašto mi barem ne kažeš zašto odlaziš? Zašto mi ne kažeš? Kako da kažem? Kad bih pričao zašto odlazim, to bi trajalo satima, danima, tjednima, mjesecima, godinama... I ne bih otišao. Sjedio bih i pričao. A moram otići. Ne mogu ostati. Zato šutim. Besmisleno je. Čak i kad bih počeo pričati, ne bih stigao reći sve što bih želio ili trebao. Objašnjenje zašto odlazim zapravo je priča mog života, a život mi jest i bio toliko isprepleten svim i svačim i zapetljan da bi iscrpno ispričati sve o njemu zahtijevalo možda više vremena no što je bilo potrebno da se događaji zbudu, možda čak nekoliko života. Kada bi netko u ovom trenutku znao zašto odlazim, od te osobe vjerojatno ne bih ni otišao. |
Imao otac sedam sinova i kada je bio na samrti, okupi ih oko sebe i reče im: "Uzmite svaki po jedan prut i pokušajte ga slomiti!" Svaki sin slomi svoj prut bez muke. "A sada mi dajte sedam prutova…" Otac zaveza sedam prutova zajedno špagom i reče: "A sada da vidim tko će moći ovo slomiti!" Svaki od sinova pokuša slomiti sedam štapova povezanih zajedno, ali ni jednom to nije uspjelo. "Zapamtite pouku", reče otac. "Budete li zajedno, nitko vam ništa neće moći!"
Nakon sprovoda braća svratiše u krčmu. Svima koje su zatekli objašnjavali su kako im je otac bio mudar i nudili da pokušaju slomiti sedam štapova povezanih zajedno. Nitko to nije mogao. Dozlogrdilo to krčmaru, te on uzme štapove, razveza špagu i slomi svaki štap jedan po jedan. "Imam i ja pouku", reče krčmar. "Nije snaga štapova u tome što su jedan uz drugoga, već u užetu koje ih drži zajedno." |
pripremni radovi: Posudi u videoteci ili od prijatelja film "Thirteen Days" ("13 dana"). Pripremi sve što je potrebno za ugodno gledanje filma (nađi vrijeme, priguši svjetla, prikuči čašu s pićem i pepeljaru…). Pusti film. Priča govori o tome kako je John F. Kennedy, američki predsjednik, riješio "kubansku krizu" koja je dovela svijet do ruba atomskog rata. vježba: Zamisli da je umjesto Johna Kennedya Franjo Tuđman, umjesto njegovog savjetnika (kojega glumi Kevin Costner) da je Gojko Sušak, a umjesto Kubanaca i Rusa da su Srbi. Prisjeti se svega što znaš o ta dva naša vrla muža. Iz scene u scenu, kada god glavni likovi trebaju nešto odlučiti ili napraviti, pokušaj pogoditi što bi na njihovom mjestu napravili Franjo ili Gojko. Lots of fun! Nakon toga zamisli što bi se izrodilo iz njihovih poteza, kako bi taj film završio… BUM! BUM! BUM! upozorenje: Nemoj varati i zamišljati što bi ti napravio na mjestu bilo koga od njih ili što bi bilo najbolje u danim situacijama. Pokušaj što poštenije predočiti Franju i Gojka, toliko im dugujemo. Ako razmišljaš što bi bilo da je bilo, nalaziš se samo na korak od toga da shvatiš što je bilo ako je bilo onako kako tvrde da nije bilo. Ako od svega mogućega odbaciš sve nemoguće doći ćeš do onoga kako je. |
Mudri su ljudi već odavno zaključili da u dalekoj Kini živi leptir koji mahnuvši krilom i može izazvati katastrofalni potres u Južnoj Americi. No kako to da cijeli svijet ne živi u strahu od toga leptira, kako to da kamere svih svjetskih televizijskih postaja nisu neprestano uperene u njega? Naime, neposredno to tog leptira živi drugi, koji - ako mahne krilom - iz Atlantskog oceana sukne vulkan i zatrpa lavom sve između Europe i Amerike. Pored njih živi treći, koji - ako mahne krilom - padne sedam vlada u banana-državama širom svijeta. Ako njihov najbliži susjed mahne krilom, u Africi umre pedeset milijuna ljudi od gladi, no ako njegova družica makne krilom Nil preplavi Saharu i pretvori je u najplodniju ravnicu na svijetu. Naredni leptir pomakom krila može izazvati rušilački tsunami koji zbriše četvrt Australije. I tako dalje … u Kini živi oko sto i pedeset milijardi takvih leptirova. I svi neprestano mašu krilima! U Indiji ih ima još sto i dvadeset milijardi! Sedam ih je i na Islandu! Sve u svemu, nema toliko televizijskih kamera na svijetu da bi mogle snimati sve strašne leptirove, a kako jedan mahne krilom, tako mahanje njih sto milijardi to poništi, te je zapravo sasvim svejedno što bilo koji od njih uradi. |
Živjeli u kućici na vrhu visokog brijega mama, tata, baka i djed i silno su željeli lijepo, debelo i ružičasto dijete. Jednog dana ode mama u grad i vrati se s baš takvim, lijepim, debelim i ružičastim djetetom. A kako su dugo putovali, tako su cijelim putem jeli sendviče. Na pola brijega ispred kuće susretne ih jedna susjeda, pogleda dijete i uzvikne: "Oh, kako lijepo, debelo i ružičasto dijete! Evo ti, dijete, lizaljka!" I da djetetu veliku šećernu lizaljku. Dijete poliže lizaljku do kuće. A pred kućom ih sačeka baka i uzvikne: "Oh, kako lijepo debelo dijete! Dugo ste putovali, zna baka, mora da je dijete umorno i gladno. Zato je baka spremila finu krepku juhicu za bakino dijete. Na, dijete, juhicu!" I dijete pojede krepku bakinu juhicu. I baš kad pojede, vrati se s posla tata. "Oh, kako lijepo debelo dijete!" uzvikne tata. "Ali, nešto mi je bljedunjavo... Mora hitno nešto pojesti!" I stavi tata pred dijete zloglasno jelo zvano filek. "Ne volim filek", propišti dijete. "Ne može to - ne volim", reče tata strogo. "Sve je fino. Ništa da ne ostane!" I debelo dijete sve pojede. Ništa nije ostalo. Polizalo tanjur da se sjajio kao nov. Uđe djed koji se vratio iz šetnje po šumi i reče: "Oh, kako lijepo debelo dijete!" A zatim spazi prazan tanjur. "Što? Pred djedovim unukom prazan tanjur!? Niste mu dali ništa jesti?! Sad će to djeda ispraviti! Evo djetetu sarmica, neka izraste djedu delija. Dijete mora puno jesti, puno, puno..." I dijete pojede sve što su pred njega stavili. U taj se čas vrati mama iz kuhinje i kaže: "Eto vidite, dok ste se svi vi igrali s djetetom, ja sam mu pripremila kolač od jagoda!" A dijete reče: "Ne mogu više." "Možeš, možeš," odgovori mu majka. "Samo jedan zalogajčić. Jedan za mamu. I još jedan za tatu. I još jedan za baku..." "A za mene?" podsjeti je djed. "I jedan za djeda." Lijepo debelo dijete poslušno je gutalo i samo kolutalo očima. Već je bilo vrlo debelo, vrlo, vrlo... Postalo je sasvim okruglo, nožice i ručice jedva su se još primjećivale. Lijepo debelo dijete pretvorilo se u nabitu ružičastu loptu. I kako se prejelo, tako se opustilo i palo sa stolice. A kako su stanovali na vrhu visokog brijega, tako se ono poče kotrljati nizbrdo. Mama i tata, djeda i baka potrčaše za njim. Na pola padine pridruži im se i susjeda. Svi su trčali koliko su ih noge nosile i vikali: "Stoj, stoj, stoj!". Ali debelo dijete nije se moglo zaustaviti, okretalo se sve brže i brže i nikako ga nisu mogli stići. I razdaljina između njih sve se više povećavala i povećavala. Na kraju se dijete izgubi u daljini i više ga nikada nisu vidjeli. |
Feniks se, po tko zna koji puta, izdigne iz pepela; pogleda naprijed, nazad, lijevo, desno, otrese se, raširi krila i uzleti. Spusti se na vrh najviše krošnje i počne čistiti ostatke gareži, smrdeži i prljavštine sa svog blistavog šarenog perja. Ofucani gavran je sve to zblenuto motrio držeći u kljunu komad sira. Feniks ga spazi i progunđa: - Vrag ga zel, ne ponovilo se! Baš je bilo vatreno! |
U početku je bilo kamenje, lava, zemlja, voda i zrak. Neživa priroda. Njezina je osnovna osobina da postoji.
Onda su u neživoj prirodi niknule biljke. One ne znaju za sebe, ali na svoj biljni način uvažavaju okolinu u kojoj se nalaze. Sjeme proklija gdje ima uvjete za klijanje, suncokreti se okreću za suncem… Biljne vrste se prilagođavaju ili nestaju, šire ili povlače, mijenjaju se kao vrste. Biljke ne samo da postoje, nego i žive. Onda su se pojavile životinje. Što su složenije, to imaju i složenije mentalne procese. Sve životinje su sposobne reagirati na neposredne okolnosti u kojima se nalaze, a najrazvijenije životinje nedvojbeno misle na svoj životinjski način. Pojedinoj životinji zato nije potrebno da se promijeni da bi odabrala najpogodnije ponašanje. Životinje ne samo da postoje i žive, nego na svoj životinjski način uvažavaju sve oko sebe. Čovjek, kao najrazvijenija životinja, izdvaja se od svega postojećeg time što ima svijest. Svijest mu omogućuje da stvori mentalnu sliku o svemu postojećem, pa i sebi, no svijest postoji na način na koji ne postoji ništa materijalno. Ljudi ne samo da žive, nego svojim postojanjem omogućuju postojanje duhovnoga. Kada bi slučajno neživa priroda imala nekakvu svijest, svijest kamena nikada ne bi mogla pojmiti biljke. Kada bi biljke kojim slučajem imale nekakvu biljnu svijest, ne bi mogle pojmiti životinje nego bi ih shvaćala kao neke čudne biljke s nadnaravnim moćima. Razvijene životinje znaju za ljude, ali ne mogu pojmiti njihovu svijest. Tko nam kaže da su ljudi posljednji nivo razvoja? Dapače, ako je razvoj došao do njih, nužda je da ode i dalje. Ono što će uslijediti nije shvatljivo ljudskim shvaćanjem, iako će se u nekoj mjeri postojanje tog sljedećeg vida postojanja očitovati u domeni ljudskog iskustva. A nitko ne kaže da će sljedeći vid postojanja biti i posljednji. Posljednji vid postojanja mogao bi biti Bog. Sve dosadašnje religije su postavljene naopako jer Boga zamišljaju u početku i zato se neprestano sukobljavaju sa iskustveno provjerenim činjenicama, čvrsto utemeljenim znanjima i zakonima prirode, logike, zdravog razuma i zasadama morala. On će u sebi sadržavati iskustvo svega, pa stoga sve nužno mora biti prije njega. Bog je - ako igdje - na kraju. Smisao čovjeka je da svojim postojanjem što brže i što kvalitetnije dovede do mogućnosti Boga, a Bog će - čak i ako ga ne bude, jer on je iznad bitka i nebitka - dati smisao svemu. Kao što je materija preduvjet i nositelj duha, tako je i postojanje osnova smisla. Otkrivenje nove religije dogodilo se prošlog petka, a proviđenje je ukazalo milost meni da budem prorok i prvosvećenik. Podrobnija objašnjenja će uslijediti. Nova religija odbija da se usađuje u još nedozrelu dječicu, kao i u one koji su već toliko matori da su neopozivo zabrazdili u svoje gluposti. Zato će uvjet za vjernike biti da budu između 18 i 35 godina, (u izuzetnim slučajevima dobrodržećih gospođa prihvaćat će se i starije,) a obred inicijacije uključivati će da prihvaćeni prime u sebe dio proroka i ponesu sa sobom ono što će im dati od sebe kao blagoslov. Enter! |
Ali kadikad imam ja također kokoš. Kupujete li Vi kadikad kokoš? Rišem ja ovdje jednu kokoš. To je jedna patka. Imate Vi patka? Ali ja imam na nedjelju navečer uvijek patke. I za rođendan imam ja također guske. To je jedna guska. Što je to? Jedete Vi često guske? Je to također jedna guska? To je jedna riba. Jedete Vi jednom u tjednu jednu ribu? Moje ribe su uvijek vrlo svježe. Kupite moju ribu! Oh, i kadikad imam ja nešto vrlo fino. Ovdje: to je jedan rak. Jedete Vi često raka? Se jede rak vrlo rijetko. On je nešto naročito. Prija on također naročito dobro? Je on također naročito jeftin? Nažalost ne. On je, na žalost, naročito skup. To ima se ne rado, zar ne?
Što je najbolje na raku? To je rep. Jedete Vi rado rakov rep? Jedete Vi radije noge? Ili škare? Trči jedan rak sa škarama. On puza. Puzate Vi također? Ali vaše dijete puza ipak, gospođo Topf! Što radi jedan rak sa škarama? Zgrabi on kokoš, patke, guske? U četiri tjedna imam ja opet raka. Dođite Vi tada u moj dućan. Dođite Vi sami. Bez Vaše djevojke. Bez Vaše djece. Također bez Vašeg psa. (To je jedan pas.) Tko ima jednog psa? Dođe vaš pas sa Vama na ulicu? Ostaje on sam u stanu? Tada plače on glasno. On laje tada, zar ne? Moj pas je uvijek sa mnom. On ne ostavlja mene nikada. On je vrlo vjeran. Je jedan pas uvijek vjeran? Moj se zove Fifi. Kako se zove Vaš pas? Ja ne zovem uvijek "Fifi". Kadikad fućkam ja samo. Što mislite Vi? Dođe on sada? Fućkajte Vi Vašem psu! Dođe on tada? Fućkajte Vi također Vašem prijatelju! I Vašem trgovcu! Dakle, Vi dođete u moj dućan. A kad tamo, pitam ja Vas: "Što želite Vi? " Što odgovarate Vi? Vi kažete na primjer:"Ja želim jedno kilo jabuka." Što želite Vi, molim? Ovdje su jabuke. Pitate Vi o cijeni? Vi pitate: "Koliko koštaju jabuke, molim?" Što kažete Vi? Što odgovaram ja? Tada kažem ja: "Želite Vi još nešto?" Ili kažem ja: "Imate Vi još jednu želju, milostiva gospođo? Dobro. Ja prodajem Vama jedno kilo jabuka, to čini 50 pfeninga." Što dajete Vi meni? Pedeset pfeninga! Ja kažem: "Doviđenja." Jedan trgovac kaže rado "doviđenja" kupcu, zar ne? /Slijedi slika dućana po kojoj su svi predmeti označene brojevima./ |
Gospodin Ajmokac je legao nakon ručka da se odmori, ali ga je nakon nekog vremena pritisnulo da mora ustati i otići do toaletnih prostorija. Put ga je vodio pored prozora. Izvana se začu neka čudna, neuobičajena buka, te on virne kroz zavjese i spazi građanski rat. Već na prvi pogled bio je siguran da je to građanski rat. Vlastita oštroumnost ispuni ga zadovoljstvom. Gospodin Ajmokac je imao nos za građanski rat. Iako ga nikad ranije nije vidio, već na prvi pogled je uočio da je građanski rat. Građanski rat, a ne potres, požar, poplava, bombardiranje, puč, demonstracija, revolucija, svečarska proslava ili crkvena procesija.
Olakšavši mjehur gospodin Ajmokac se vratio u krevet i nastavio svoj posljepodnevni odmor, ponosan kakav ima nos. |
Ne poznati počinitelji su u ne delju no ću na ne opisiv na čin ne nadzirani razumom razdvojili "neću" na "ne ću". Ne bulozna rabota ne koliko ne ljudi ni je ne dosljedna, ne go ne sporna ne sreća. Ne uki ne stručnjaci ne umoljivo na meču ne upotrebljiva ne andertalska rješenja ne sagledivih posljedica. Ne ki od tih ne otesanih ne opiteka ni kada ne će prestati žaliti za ne prežaljenim ne vremenom ne muštosti. Ne ma nam spasa od ne pismenih ne rasta! |
Cenzura je poželjna i korisna zbog xxxxxxxxxx, xxxxxxxx xxxxxxx i xxxxxxxx.
|
(Naša posla)
Vraćaju se neki naši ljudi iz Austrije, kad na odmorištu pored autoputa - mikrovalna pećnica. Ganc nova, raspakirana, nikada takvu nisu ni vidli. Gledaju naokolo, nigdje nikoga. Što će, strpaju pećnicu u gepek. Dođu na carinu, pita naš carinik imaju li štogod za prijaviti. Ma ništa, vele. Dobro ajde, imaju jednu mikrovalnu pećnicu. Imate li račun, pita carinik, koliko je koštala? Ništa, našli je pored autoputa. Kako našli? Dajte da vidim… Otvore gepek, carinik pogleda: - Ja vam neću ništa … - smije se. - Ali ne znam kako ćete s Austrijancima! To je naprava za nadzor prometa, kamera za snimanje automobila koji prekoračuju dozvoljenu brzinu… Lako moguće da je na posljednjim slikama koje je poslala vaš automobil, registarska tablica, pa vi kako prilazite… |
Tipkovnica ima previše tipaka. Tko bi se tu snašao? Pišeš, pišeš - prsti ti se zapletu! Zbog toga bi bilo nužno hitno i neodložno reformirati tipkovnicu, uskladiti je s duhom vremena, te prilagoditi jednostavnijoj proizvodnji. Kako je tipkovnica dio kompjutora, a svi kompjutori rade na osnovu binarnih brojeva 0 i 1, i u reformi tipkovnice bi trebalo zadržati binarni princip. Budući je riječ o slovima, prirodno se nameću slova a i b.
Kao prvo, pisanje samoglasničkih znakova a, o, i, u i e, kao najčešćih, trebalo bi unaprijediti tako da a ostane kako jeste, o da se piše -aa, i da se piše -aaa, u da se piše -aaaa, a e -aaaaa. U skladu s tim, gornji odlomak bi se pisao ovako: T-aaapk-aavn-aaac-a -aaam-a pr-aaaaav-aaaš-aaaaa t-aaap-ak-a. Tk-aa b-aaa s-aaaaa t-aaaa sn-aš-a-aa? P-aaaš-aaaaaš, p-aaaš-aaaaaš - prst-aaa t-aaa s-aaaaa z-apl-aaaaat-aaaa! Zb-aag t-aag-a b-aaa b-aaal-aa n-aaaažn-aa h-aaatn-aa -aaa n-aaaaa-aadl-aažn-aa r-aaaaaf-aarm-aaar-at-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaa, -aaaaskl-ad-aaat-aaa j-aaaaa s d-aaaah-aam vr-aaaaam-aaaaan-a, t-aaaaa pr-aaal-ag-aad-aaat-aaa j-aaaaadn-aast-avn-aaaj-aaj pr-aa-aaazv-aadnj-aaa. K-ak-aa j-aaaaa t-aaapk-aavn-aaac-a d-aaa-aa k-aampj-aaaat-aar-a, -a sv-aaa k-aampj-aaaat-aar-aaa r-ad-aaaaa n-a -aasn-aav-aaaa b-aaan-arn-aaah br-aaj-aaaaav-a 0 -aaa 1, -aaa -aaaa r-aaaaaf-aarm-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaaa b-aaa tr-aaaaab-al-aa z-adrž-at-aaa b-aaan-arn-aaa pr-aaanc-aaap. K-ak-aa j-aaaaa r-aaaj-aaaaač -aa sl-aav-aaam-a, pr-aaar-aadn-aa s-aaaaa n-am-aaaaać-aaaa sl-aav-a -a -aaa b. Poseban problem je pisanje slova za čvrknjicama, (č, ć, š, ž, đ i dž,) koja dijelimo s ostalim južnoslavenskim narodima i Ciganima. Njih bi bilo pogodno zamijeniti slovom b, a zbog praktičnosti bi im trebalo priključiti i samo slovo b, te d. U skladu s tim b bi se nadalje pisalo -b, ali bi se d pisalo -ab, č -bb, ć -bbb, š -bbbb, ž -bbbbb, đ -bbbbbb, a dž bi bilo -ab-bbbbb. Dakle, daljnim reformiranjem došli bismo do početnog odlomka ovog teksta u ovom obliku: T-aaapk-aavn-aaac-a -aaam-a pr-aaaaav-aaa-bbbb-aaaaa t-aaap-ak-a. Tk-aa -b-aaa s-aaaaa t-aaaa sn-a-bbbb-a-aa? P-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb, p-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb - prst-aaa t-aaa s-aaaaa z-apl-aaaaat-aaaa! Z-b-aag t-aag-a -b-aaa -b-aaal-aa n-aaaa-bbbbbn-aa h-aaatn-aa -aaa n-aaaaa-aa-abl-aa-bbbbbn-aa r-aaaaaf-aarm-aaar-at-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaa, -aaaaskl-a-ab-aaat-aaa j-aaaaa s -ab-aaaah-aam vr-aaaaam-aaaaan-a, t-aaaaa pr-aaal-ag-aa-ab-aaat-aaa j-aaaaa-abn-aast-avn-aaaj-aaj pr-aa-aaazv-aa-abnj-aaa. K-ak-aa j-aaaaa t-aaapk-aavn-aaac-a -ab-aaa-aa k-aampj-aaaat-aar-a, -a sv-aaa k-aampj-aaaat-aar-aaa r-a-ab-aaaaa n-a -aasn-aav-aaaa -b-aaan-arn-aaah -br-aaj-aaaaav-a 0 -aaa 1, -aaa -aaaa r-aaaaaf-aarm-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaaa -b-aaa tr-aaaaa-b-al-aa z-a-abr-bbbbb-at-aaa -b-aaan-arn-aaa pr-aaanc-aaap. K-ak-aa j-aaaaa r-aaaj-aaaaa-bb -aa sl-aav-aaam-a, pr-aaar-aa-abn-aa s-aaaaa n-am-aaaaa-bbb-aaaa sl-aav-a -a -aaa -b. U sklopu iste reforme dosljedno bi se riješio i problem slova y i z, koji kod mnogih tipkovnica iz nerazjašnjenih razloga mijenjaju mjesta. Y bi se trebao pisati -abb, a z -bba. Preostala slova abecede riješila bi se kombinacijom slova a i b. C bi bilo -aba, f bi postalo -aab, g -aaba, h -aabb, j -aaab, k -aaabb, l -aaabbb, lj -aaaab, m -aaaabb, n -aaaabbb, nj -aaaabbbb, p -aaaabbbba, r -ba, s -bba, t -bbaa, v -bbaab, a x -bbaabb. Početni odlomak izgledao bi ovako: BBAA-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-a -aaa-aaaabb-a -aaaabbbba-ba-aaaaa-bbaab-aaa-bbbb-aaaaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-a-aaabb-a. BBAA-aaabb-aa -b-aaa -bba-aaaaa -bbaa-aaaa -bba-aaaabbb-a-bbbb-a-aa? AAAABBBBA-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb, -aaaabbbba-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb - -aaaabbbba-ba-bba-bbaa-aaa -bbaa-aaa -bba-aaaaa -bba-a-aaaabbbba-aaabbb-aaaaa-bbaa-aaaa! BBA-b-aa-aaba -bbaa-aa-aaba-a -b-aaa -b-aaa-aaabbb-aa -aaaabbb-aaaa-bbbbb-aaaabbb-aa -aabb-aaa-bbaa-aaaabbb-aa -aaa -aaaabbb-aaaaa-aa-ab-aaabbb-aa-bbbbb-aaaabbb-aa -ba-aaaaa-aab-aa-ba-aaaabb-aaa-ba-a-bbaa-aaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-aaaa, -aaaa-bba-aaabb-aaabbb-a-ab-aaa-bbaa-aaa -aaab-aaaaa -bba -ab-aaaa-aabb-aa-aaaabb -bbaab-ba-aaaaa-aaaabb-aaaaa-aaaabbb-a, -bbaa-aaaaa -aaaabbbba-ba-aaa-aaabbb-a-aaba-aa-ab-aaa-bbaa-aaa -aaab-aaaaa-ab-aaaabbb-aa-bba-bbaa-a-bbaab-aaaabbb-aaa-aaab-aa-aaab -aaaabbbba-ba-aa-aaa-bba-bbaab-aa-ab-aaaabbb-aaab-aaa. AAABB-a-aaabb-aa -aaab-aaaaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-a -ab-aaa-aa -aaabb-aa-aaaabb-aaaabbbba-aaab-aaaa-bbaa-aa-ba-a, -a -bba-bbaab-aaa -aaabb-aa-aaaabb-aaaabbbba-aaab-aaaa-bbaa-aa-ba-aaa -ba-a-ab-aaaaa -aaaabbb-a -aa-bba-aaaabbb-aa-bbaab-aaaa -b-aaa-aaaabbb-a-ba-aaaabbb-aaa-aabb -b-ba-aa-aaab-aaaaa-bbaab-a 0 -aaa 1, -aaa -aaaa -ba-aaaaa-aab-aa-ba-aaaabb-aaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-aaaaa -b-aaa -bbaa-ba-aaaaa-b-a-aaabbb-aa -bba-a-ab-ba-bbbbb-a-bbaa-aaa -b-aaa-aaaabbb-a-ba-aaaabbb-aaa -aaaabbbba-ba-aaa-aaaabbb-aba-aaa-aaaabbbba. -AAABB-a-aaabb-aa -aaab-aaaaa -ba-aaa-aaab-aaaaa-bb -aa -bba-aaabbb-aa-bbaab-aaa-aaaabb-a, -aaaabbbba-ba-aaa-ba-aa-ab-aaaabbb-aa -bba-aaaaa -aaaabbb-a-aaaabb-aaaaa-bbb-aaaa -bba-aaabbb-aa-bbaab-a -a -aaa -b. Dakle, nova hrvatska tipkovnica imala bi kao svoju suštinu tipke a i b, dok bi oko njih trebalo zadržati sve funkcijske tipke, sve tipke s brojevima i tipke sa znakovima interpunkcije bez kojih blogeri ne bi mogli pisati smajliće. Takvu tipkovnicu mogla bi - možda - izrađivati i hrvatska privreda, čime bi se lakše uključili u EU i osvojili međunarodno globalizirano tržište. Time bi hrvatska kultura obogatilo svjetsko civilizacijsko nasljeđe još jednim doprinosom pored kravate i penkale. Sada, kad smo usvojili novi način pisanja, kliknimo: AAAABB-a-aaabbb-aa -aaaabbb-a-bba -aaab-aaaaa, a-aaabbb' -bba-aaaabb-aa -aaba-aa-bbaab-aaaabbb-a! BBBBB-aaa-bbaab-aaa-aa -aaabb-ba-aaa-bbaab-aa-aaaa-bba-bbaa-aaa -aaaab-aaa-aaba-a-bbaab-a-aba!:))) |
Poštovana gospodo cijenjeni zastupnici!
Dosta je već toga! Treba jasno reći tko je kriv! Treba navesti, imenovati lopove i štetočine poimence, a ne obilaziti kao mačak oko vruće kaše skrivajući se iza nejasnih i uopćenih formulacija kao "neki ovo" i "neki ono". Kakvi "neki" kada svi znamo o kome je riječ?! Treba sakupiti odvažnost i poštenje i izravno ukazati na one koji su zasjeli kao krpelji na žile kucavice našega naroda! Riječ je o pedesetak nemoralnih i beskrupuloznih osoba na pozicijama koje zlorabe i međusobno interesno povezanih, te još stotinjak njihovih ađutanata, trabanata i buzoranata. Svi ih znamo, a ako slučajno ne znate, sad ću ih sve pobrojati i navesti njihove opačine… (Prolama se burni pljesak odobravanja koji zaglušuje govor i traje do kraja izlaganja.) |
Avion iz Moskve je sletao u Zagrebu, a ne Ljubljani, pa je Damir predložio Nataliji da je dočeka autom, što će im pružiti priliku da na kratko razgledaju i hrvatski glavni grad. Ruskinja je stigla ljepša nego što mu je ostala u sjećanju. U skladu s godišnjim dobom došla je u teškoj bundi i s veličanstvenom šubarom od nekakve sjeverne lisice. Šubara je izgledala kao da se sjajni oblak spustio na vrh njezine glave, a ispod njezina ruba se krijesila očima ledeno plavima kao da je haski. Dok su prolazili aerodromom njezin vitki lik u krznu je nagonio muškarce da se okreću za njom, a šubara je privlačila pogled kao luč svjetionika. Šetali su središtem Zagreba kada su odjednom zamijetili ispred sebe grupu od dvjestotinjak ljudi s parolama koji su išli prema glavnom gradskom trgu i nešto izvikivali. Slovenac je, čekajući avion, bio bacio pogled na naslovne stranice novina na kioscima, pa je objasnio: Hrvati demonstriraju za podršku nekom uhapšenom generalu… Ruskinju je zanimao lokalni folklor, pa je predložila da se pridruže. Prikrpili su se začelju kolone. Kako su transparenti s kojima se mahalo nosili bili okrenuti prema naprijed, nisu mogli pročitati što na njima piše, niti razaznati parole koje su izvikivali oni na čelu. Jedino što je Damir uočio bilo je da ih oni oko njih značajno odmjeravaju, ali ni on nije mogao skinuti pogled s Ruskinje. Čak i za usputne prolaznike njih dvoje na začelju bili su posebna atrakcija. Demonstranti su se sjatili na Jelačićevom trgu. Kolona se zbila i raširila u zaokruženu gomilu. Damir je primio Ruskinju za ruku i probili su se u središte da dobro vide što se događa. Tek kada su se našli usred sviju i kada su svi demonstranti bili okrenuti prema njima i ružno ih gledali, Damir je pročitao neke od transparenata. Bio je to protestni skup prijatelja životinja protiv ubijanja zbog krzna. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)