Avion iz Moskve je sletao u Zagrebu, a ne Ljubljani, pa je Damir predložio Nataliji da je dočeka autom, što će im pružiti priliku da na kratko razgledaju i hrvatski glavni grad. Ruskinja je stigla ljepša nego što mu je ostala u sjećanju. U skladu s godišnjim dobom došla je u teškoj bundi i s veličanstvenom šubarom od nekakve sjeverne lisice. Šubara je izgledala kao da se sjajni oblak spustio na vrh njezine glave, a ispod njezina ruba se krijesila očima ledeno plavima kao da je haski. Dok su prolazili aerodromom njezin vitki lik u krznu je nagonio muškarce da se okreću za njom, a šubara je privlačila pogled kao luč svjetionika.
Šetali su središtem Zagreba kada su odjednom zamijetili ispred sebe grupu od dvjestotinjak ljudi s parolama koji su išli prema glavnom gradskom trgu i nešto izvikivali. Slovenac je, čekajući avion, bio bacio pogled na naslovne stranice novina na kioscima, pa je objasnio: Hrvati demonstriraju za podršku nekom uhapšenom generalu… Ruskinju je zanimao lokalni folklor, pa je predložila da se pridruže.
Prikrpili su se začelju kolone. Kako su transparenti s kojima se mahalo nosili bili okrenuti prema naprijed, nisu mogli pročitati što na njima piše, niti razaznati parole koje su izvikivali oni na čelu. Jedino što je Damir uočio bilo je da ih oni oko njih značajno odmjeravaju, ali ni on nije mogao skinuti pogled s Ruskinje. Čak i za usputne prolaznike njih dvoje na začelju bili su posebna atrakcija.
Demonstranti su se sjatili na Jelačićevom trgu. Kolona se zbila i raširila u zaokruženu gomilu. Damir je primio Ruskinju za ruku i probili su se u središte da dobro vide što se događa. Tek kada su se našli usred sviju i kada su svi demonstranti bili okrenuti prema njima i ružno ih gledali, Damir je pročitao neke od transparenata. Bio je to protestni skup prijatelja životinja protiv ubijanja zbog krzna.