Marketing
sve za tradiciju
Jedni održavaju mit Djeda Mraza, drugi mu pariraju Djedom Božićnjakom, ali jedni i drugi ne znaju ili ne žele znati da oba lika imaju zajedničko ishodište. Laponsko pleme Sami, jedna od najstarijih domorodačkih kultura na svijetu, još u predkršćanskom razdoblju štovalo je lik i djelo debeljka u crvenoj odori koji je letio iznad svijeta u saonicama koje su vukli sobovi i činio dobra djela. Svi elementi Djeda Mraza-Božičnjaka bili su već tada prisutni. Odakle bi inače ideja da saonice vuku sobovi (za neznalice pretvoreni u jelene) nego iz neke od kultura naroda dalekog sjevera? Sami su hranili sobove halucinogenim gljivama, a kako nije bilo kafića ni štandova s vrućim kobasicama, da se ogriju u ledenoj pustoši, pili su topli sobovski urin, čime su postizali učinak sličan djelovanju LSD-a. Padali su u euforiju i imali su osjećaj da lete na sanjkama visoko iznad svijeta. Svaki od Samova, a prisjetimo se kako su ti sjevernjaci dobro potkoženi i debeljuškasti, u tim je trenucima bio ispunjen ljubavlju za cjelokupno čovječanstvo i opijen osjećajem svemoći i - evo ga! - pretvarao se u Pradjeda Mraza. Gljiva kojom su hranili sobove bila je crvena, upadljive boje u ledenoj pustoši, pa je crveno trajno ostalo kao zaštitni znak euforičnog slavlja.
Jedini element originalnog mita koji je danas zapušten jest ispijanje halucinogenog urina, premda je upravo iz toga i sve drugo proizašlo. U nedostatku sobova, poklonici Djeda Mraza i Djeda Božićnjaka mogli bi međusobno ispijati urin i time u potpunosti održavati tradiciju.
Post je objavljen 24.12.2005. u 16:04 sati.