Boblinzi su živjeli u kući okruženoj visokom špicastom ogradom od kovana željeza. S ulične strane je na ogradi bila velika kapija, a na stupu pored kapije prekidač za zvono. Oni koji su htjeli doći Boblinzima dolazili su pred kapiju i pritiskali prekidač.
Kapija je bila obično zaključana, a zvono su Boblinzi isključili da ih ne uznemiruje. Tako, kada bi došao netko tko ih je želio vidjeti, Boblinzi su gledali kroz zavjese koje su ih sakrivale kako taj prvo neuspješno pritiska prekidač, zatim kako zove, viče, tuli, skače i maše rukama pokušavajući privući pažnju nekoga iz kuće, kako se pokušava dobaciti kamenčićima do prozora kuće i smišlja sve moguće načine da dozove ukućane. Naročito su ih zabavljali oni koji su se bezuspješno pokušavali uzverati uz glatke šipke visoke ograde ili pokušavali prići s drugih strana, kroz susjedna dvorišta u kojima su obitavali razdraženi psi. Pijući kavu raspravljali su koliko će namjerniku trebati da odustane i hoće li se ponovo vratiti.
Post je objavljen 28.12.2005. u 11:07 sati.