---------------------------------------------



Hrvaticu, HDZ-ovku, katolkinju, iz fine familije, nevinu, čiste prošlosti, glede sexa, hitno!



---------------------------------------------

Sekeli gulaš zaštićen je zakonom i ne smije se loviti u vrijeme parenja i kad izvodi mlade. Ali čim se šumom prospe rujno zlato jeseni, sezona lova počinje. Ljubitelji sekelog gulaša nagrnu u naše krajeve sa svih strana svijeta.


Sekeli gulaš se ponajbolje lovi pomoću drvenog mamaca. Lažni sekeli gulaš se postavi na otvoreno, uz rubove jezera ili rijeka za koje se zna da ih posjećuju sekeli gulaši. Lovac se prikrije u pedesetak metara udaljenoj i dobro zakamufliranoj čeki i odatle se javlja pištaljkom vabilicom. Sekeli gulaši ubrzo izrone iz vode ili doplove ili nasrnu iz šume ili salate i počnu se sumanuto udvarati ispuštajući svoj čuveni čurlik. U tom su času gluhi i slijepi za okolinu. To je prilika za hitac!


Pri tome valja imati na umu sljedeće: smije se pucati samo kada je sasvim izvjesno da će hitac biti smrtonosan. Naime, poznato je da je sekeli gulaš opak koliko je težak, a ranjeni sekeli gulaš - prekinut u ljubavnom zanosu - izuzetno je opasan, kako za lovca tako i za svakoga tko mu se nađe na putu, za okolna sela i širu društvenu zajednicu. Znajući to, lovci smatraju da je usmrćeni i usmrđeni sekeli gulaš najrječitiji dokaz lovčeva oštrog oka, sigurne ruke i odvažna srca. Zato je sekeli gulaš, ispunjen i postavljen iznad kamina, ili na neko drugo vidljivo mjesto, ponos svakoga tko se domogao tog vrijednog trofeja.

TKO JE PRCO ANKICU
NEKA STAVI CRTICU!

/ / // ł /| /

Drugovi!

Počeo sam se baviti naukom!

Kao prvo, izvršio sam egzaktna mjerenja:

- Sunce je u Zagrebu izašlo u 5 sati i 43 minute, a zašlo u 17 sati i 53 minute. Bilo je to 23. IX 1978. godine.
- 24. IX Sunce je izašlo u 5 sati i 44 minute, zašlo u 17 sati i 51 minutu
- 25. IX izašlo je u 5 sati i 46 minute, zašlo u 17 sati i 49 minuta
- 26. IX izašlo u 5 sati i 47 minuta, zašlo u 17 sati i 47 minuta
- 27. IX izašlo u 5 sati i 48 minuta, zašlo u 17 sati i 45 minuta
- 28. IX izašlo u 5 sati i 49 minuta, zašlo u 17 sati i 43 minute
- 29. IX izašlo u 5 sati i 51 minutu, zašlo u 17 sati i 41 minutu
- 30. IX izašlo u 5 sati i 52 minute, zašlo u 17 sati i 40 minuta
- 1. X izašlo u 5 sati i 54 minute, zašlo u 17 sati i 38 minuta
- 2. X izašlo u 5 sati i 55 minuta, zašlo u 17 sati i 36 minute
- 3. X izašlo u 5 sati i 56 minuta, zašlo u 17 sati i 34 minute
- 4. X izašlo u 5 sati i 58 minuta, zašlo u 17 sati i 32 minute
- 5. X izašlo u 5 sati i 59 minuta, zašlo u 17 sati i 30 minuta
- 6. X izašlo u 6 sati i 1 minutu, zašlo u 17 sati i 28 minuta.

Zatim sam prešao na analizu sakupljenih podataka.

Sunce svaki dan kasnije izlazi! Kadikad se radi o minuti. kadikad o dvije. No trend je nedvojben: u osmatranom periodu prosječno kašnjenje svitanja bilo je 1,3636363636363636 … itd. minuta.

Što je još gore, Sunce sve ranije zalazi! U slučaju zalaska skraćenje je značajnije. Uglavnom se radi o dvije minute. Prosječno skraćenje u promatranom razdoblju bilo je 1,7272727272727272 … itd. minute.

Kuda to vodi?

Ako se ovako nastavi, za 365 dana (jedna godina) svitat će iza 14 sati! Zalaz sunca će pak biti prije 6 sati i 30 minuta ujutro!

Na osnovu dokazanih trendova postavljam dvije hipoteze:
hipoteza a) noć će se premetnuti u dan, a dan u noć;
hipoteza b) kako će se smrkavati prije nego svane, vladat će vječna noć.

Hipoteza a) je optimistična jer će se u slučaju ukoliko se pokaže njena valjanost u još nedefiniranom roku, ali doglednom, svitanje ponovo prevaliti preko zapada sunca i sve će biti kako smo navikli.
Hipoteza b) je pesimistična jer po njoj ispada sve crno i mračno.

Premoren četrnaestodnevnim neprekidnim opserviranjem kruženja sunca, završavam obećanjem da vam javiti o svim novim otkrićima, uz mnogo srdačnih pozdrava,

-----------------------------------------------------------------------vaš
-----------------------------------------------------------------------Opservator

Poštovani drugovi!

Kako nitko nije obratio pažnju na moj svojevremeni izvještaj koji sam upravo naveo, nije ni čudo što nas je snašlo.

Boblinzi su živjeli u kući okruženoj visokom špicastom ogradom od kovana željeza. S ulične strane je na ogradi bila velika kapija, a na stupu pored kapije prekidač za zvono. Oni koji su htjeli doći Boblinzima dolazili su pred kapiju i pritiskali prekidač.

Kapija je bila obično zaključana, a zvono su Boblinzi isključili da ih ne uznemiruje. Tako, kada bi došao netko tko ih je želio vidjeti, Boblinzi su gledali kroz zavjese koje su ih sakrivale kako taj prvo neuspješno pritiska prekidač, zatim kako zove, viče, tuli, skače i maše rukama pokušavajući privući pažnju nekoga iz kuće, kako se pokušava dobaciti kamenčićima do prozora kuće i smišlja sve moguće načine da dozove ukućane. Naročito su ih zabavljali oni koji su se bezuspješno pokušavali uzverati uz glatke šipke visoke ograde ili pokušavali prići s drugih strana, kroz susjedna dvorišta u kojima su obitavali razdraženi psi. Pijući kavu raspravljali su koliko će namjerniku trebati da odustane i hoće li se ponovo vratiti.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Penelopo, zaboravio sam kućnu adresu!



- - - - - - - - - - - - - - - - - - - Odisej

Odlazim. Ona pita:

- Zašto odlaziš? Zašto mi barem ne kažeš zašto odlaziš? Zašto mi ne kažeš?

Kako da kažem?

Kad bih pričao zašto odlazim, to bi trajalo satima, danima, tjednima, mjesecima, godinama... I ne bih otišao. Sjedio bih i pričao. A moram otići. Ne mogu ostati. Zato šutim.

Besmisleno je.

Čak i kad bih počeo pričati, ne bih stigao reći sve što bih želio ili trebao. Objašnjenje zašto odlazim zapravo je priča mog života, a život mi jest i bio toliko isprepleten svim i svačim i zapetljan da bi iscrpno ispričati sve o njemu zahtijevalo možda više vremena no što je bilo potrebno da se događaji zbudu, možda čak nekoliko života. Kada bi netko u ovom trenutku znao zašto odlazim, od te osobe vjerojatno ne bih ni otišao.

Imao otac sedam sinova i kada je bio na samrti, okupi ih oko sebe i reče im: "Uzmite svaki po jedan prut i pokušajte ga slomiti!" Svaki sin slomi svoj prut bez muke. "A sada mi dajte sedam prutova…" Otac zaveza sedam prutova zajedno špagom i reče: "A sada da vidim tko će moći ovo slomiti!" Svaki od sinova pokuša slomiti sedam štapova povezanih zajedno, ali ni jednom to nije uspjelo. "Zapamtite pouku", reče otac. "Budete li zajedno, nitko vam ništa neće moći!"

Nakon sprovoda braća svratiše u krčmu. Svima koje su zatekli objašnjavali su kako im je otac bio mudar i nudili da pokušaju slomiti sedam štapova povezanih zajedno. Nitko to nije mogao. Dozlogrdilo to krčmaru, te on uzme štapove, razveza špagu i slomi svaki štap jedan po jedan. "Imam i ja pouku", reče krčmar. "Nije snaga štapova u tome što su jedan uz drugoga, već u užetu koje ih drži zajedno."

pripremni radovi:
Posudi u videoteci ili od prijatelja film "Thirteen Days" ("13 dana").
Pripremi sve što je potrebno za ugodno gledanje filma (nađi vrijeme, priguši svjetla, prikuči čašu s pićem i pepeljaru…). Pusti film. Priča govori o tome kako je John F. Kennedy, američki predsjednik, riješio "kubansku krizu" koja je dovela svijet do ruba atomskog rata.

vježba:
Zamisli da je umjesto Johna Kennedya Franjo Tuđman, umjesto njegovog savjetnika (kojega glumi Kevin Costner) da je Gojko Sušak, a umjesto Kubanaca i Rusa da su Srbi. Prisjeti se svega što znaš o ta dva naša vrla muža. Iz scene u scenu, kada god glavni likovi trebaju nešto odlučiti ili napraviti, pokušaj pogoditi što bi na njihovom mjestu napravili Franjo ili Gojko. Lots of fun! Nakon toga zamisli što bi se izrodilo iz njihovih poteza, kako bi taj film završio… BUM! BUM! BUM!

upozorenje:
Nemoj varati i zamišljati što bi ti napravio na mjestu bilo koga od njih ili što bi bilo najbolje u danim situacijama. Pokušaj što poštenije predočiti Franju i Gojka, toliko im dugujemo. Ako razmišljaš što bi bilo da je bilo, nalaziš se samo na korak od toga da shvatiš što je bilo ako je bilo onako kako tvrde da nije bilo. Ako od svega mogućega odbaciš sve nemoguće doći ćeš do onoga kako je.

Mudri su ljudi već odavno zaključili da u dalekoj Kini živi leptir koji mahnuvši krilom i može izazvati katastrofalni potres u Južnoj Americi. No kako to da cijeli svijet ne živi u strahu od toga leptira, kako to da kamere svih svjetskih televizijskih postaja nisu neprestano uperene u njega?

Naime, neposredno to tog leptira živi drugi, koji - ako mahne krilom - iz Atlantskog oceana sukne vulkan i zatrpa lavom sve između Europe i Amerike. Pored njih živi treći, koji - ako mahne krilom - padne sedam vlada u banana-državama širom svijeta. Ako njihov najbliži susjed mahne krilom, u Africi umre pedeset milijuna ljudi od gladi, no ako njegova družica makne krilom Nil preplavi Saharu i pretvori je u najplodniju ravnicu na svijetu. Naredni leptir pomakom krila može izazvati rušilački tsunami koji zbriše četvrt Australije. I tako dalje … u Kini živi oko sto i pedeset milijardi takvih leptirova. I svi neprestano mašu krilima! U Indiji ih ima još sto i dvadeset milijardi! Sedam ih je i na Islandu!

Sve u svemu, nema toliko televizijskih kamera na svijetu da bi mogle snimati sve strašne leptirove, a kako jedan mahne krilom, tako mahanje njih sto milijardi to poništi, te je zapravo sasvim svejedno što bilo koji od njih uradi.

Jedni održavaju mit Djeda Mraza, drugi mu pariraju Djedom Božićnjakom, ali jedni i drugi ne znaju ili ne žele znati da oba lika imaju zajedničko ishodište. Laponsko pleme Sami, jedna od najstarijih domorodačkih kultura na svijetu, još u predkršćanskom razdoblju štovalo je lik i djelo debeljka u crvenoj odori koji je letio iznad svijeta u saonicama koje su vukli sobovi i činio dobra djela. Svi elementi Djeda Mraza-Božičnjaka bili su već tada prisutni. Odakle bi inače ideja da saonice vuku sobovi (za neznalice pretvoreni u jelene) nego iz neke od kultura naroda dalekog sjevera? Sami su hranili sobove halucinogenim gljivama, a kako nije bilo kafića ni štandova s vrućim kobasicama, da se ogriju u ledenoj pustoši, pili su topli sobovski urin, čime su postizali učinak sličan djelovanju LSD-a. Padali su u euforiju i imali su osjećaj da lete na sanjkama visoko iznad svijeta. Svaki od Samova, a prisjetimo se kako su ti sjevernjaci dobro potkoženi i debeljuškasti, u tim je trenucima bio ispunjen ljubavlju za cjelokupno čovječanstvo i opijen osjećajem svemoći i - evo ga! - pretvarao se u Pradjeda Mraza. Gljiva kojom su hranili sobove bila je crvena, upadljive boje u ledenoj pustoši, pa je crveno trajno ostalo kao zaštitni znak euforičnog slavlja.

Jedini element originalnog mita koji je danas zapušten jest ispijanje halucinogenog urina, premda je upravo iz toga i sve drugo proizašlo. U nedostatku sobova, poklonici Djeda Mraza i Djeda Božićnjaka mogli bi međusobno ispijati urin i time u potpunosti održavati tradiciju.

Svatko tko ima ili je ikada imao psa u kući zna da psi sanjaju. Pas koji spava često miče šapama kao da trči, maše repom, reži, cvili, mljacka kao da sisa… Reklo bi se da mu se u snu vraćaju stvarni događaji zabilježeni u sjećanju. No da li su to samo sjećanja na nešto stvarno doživljeno ili se psi u snu mogu naći i nekoj situaciji koja se nikada nije dogodila? Ako pas u susjedstvu ima drugoga psa s kojim se uvijek svađa kroz ogradu, da li može sanjati da su se napokon sreli ne otvorenoj livadi bez ograde koja ih uvijek dijeli? Da li su pseći snovi ograničeni samo da događaje moguće u stvarnosti, ili se - po prirodi snova - pas u snu može naći i u situaciji koja je u budnom životu nemoguća? Recimo, mogu li psi sanjati da su se automobili pretvorili u kremšnite, da je vrabac velik poput kuće, da vode svoje gazde na lajni, da hodaju preko vode …? Lako moguće, zašto da ne? Zapravo, vjerojatno je tako.

Ono što je posebno zanimljivo u pitanju psećih snova proizlazi iz činjenice da su psi bića koja žive samo u sadašnjosti. Prošlost im je komprimirana u znanje o svemu što ih okružuje, te ne postoji kao orijentacija u vremenu, a budućnost im je nepojmljiva i ne igra nikakvu ulogu u njihovu ponašanju. Dakle, ako psi sanjaju, a sanjaju, ne mogu razlikovati snove od stvarnosti. Ako pas sanja da sjedi za volanom i vozi auto, istovremeno je to za njega realnost.

Prema tome, psi naizmjenično žive u dvije stvarnosti. U jednoj je sve moguće, a oni su bića bezgraničnih sposobnosti. U drugoj su prisiljeni podnositi svakovrsna ograničenja i neugodnosti, ali je sretnim psima sve nadoknađeno time da se nalaze uz bića koja vole, ljude. Vole nas zato jer smo u njihovim snovima dobri.

Feniks se, po tko zna koji puta, izdigne iz pepela;
pogleda naprijed, nazad, lijevo, desno, otrese se,
raširi krila i uzleti.

Spusti se na vrh najviše krošnje i počne čistiti
ostatke gareži, smrdeži i prljavštine
sa svog blistavog šarenog perja.

Ofucani gavran je sve to zblenuto motrio
držeći u kljunu komad sira.

Feniks ga spazi i progunđa:

- Vrag ga zel, ne ponovilo se!
Baš je bilo vatreno!

U početku je bilo kamenje, lava, zemlja, voda i zrak. Neživa priroda. Njezina je osnovna osobina da postoji.

Onda su u neživoj prirodi niknule biljke. One ne znaju za sebe, ali na svoj biljni način uvažavaju okolinu u kojoj se nalaze. Sjeme proklija gdje ima uvjete za klijanje, suncokreti se okreću za suncem… Biljne vrste se prilagođavaju ili nestaju, šire ili povlače, mijenjaju se kao vrste. Biljke ne samo da postoje, nego i žive.

Onda su se pojavile životinje. Što su složenije, to imaju i složenije mentalne procese. Sve životinje su sposobne reagirati na neposredne okolnosti u kojima se nalaze, a najrazvijenije životinje nedvojbeno misle na svoj životinjski način. Pojedinoj životinji zato nije potrebno da se promijeni da bi odabrala najpogodnije ponašanje. Životinje ne samo da postoje i žive, nego na svoj životinjski način uvažavaju sve oko sebe.

Čovjek, kao najrazvijenija životinja, izdvaja se od svega postojećeg time što ima svijest. Svijest mu omogućuje da stvori mentalnu sliku o svemu postojećem, pa i sebi, no svijest postoji na način na koji ne postoji ništa materijalno. Ljudi ne samo da žive, nego svojim postojanjem omogućuju postojanje duhovnoga.

Kada bi slučajno neživa priroda imala nekakvu svijest, svijest kamena nikada ne bi mogla pojmiti biljke. Kada bi biljke kojim slučajem imale nekakvu biljnu svijest, ne bi mogle pojmiti životinje nego bi ih shvaćala kao neke čudne biljke s nadnaravnim moćima. Razvijene životinje znaju za ljude, ali ne mogu pojmiti njihovu svijest.

Tko nam kaže da su ljudi posljednji nivo razvoja? Dapače, ako je razvoj došao do njih, nužda je da ode i dalje. Ono što će uslijediti nije shvatljivo ljudskim shvaćanjem, iako će se u nekoj mjeri postojanje tog sljedećeg vida postojanja očitovati u domeni ljudskog iskustva. A nitko ne kaže da će sljedeći vid postojanja biti i posljednji.

Posljednji vid postojanja mogao bi biti Bog. Sve dosadašnje religije su postavljene naopako jer Boga zamišljaju u početku i zato se neprestano sukobljavaju sa iskustveno provjerenim činjenicama, čvrsto utemeljenim znanjima i zakonima prirode, logike, zdravog razuma i zasadama morala. On će u sebi sadržavati iskustvo svega, pa stoga sve nužno mora biti prije njega. Bog je - ako igdje - na kraju.

Smisao čovjeka je da svojim postojanjem što brže i što kvalitetnije dovede do mogućnosti Boga, a Bog će - čak i ako ga ne bude, jer on je iznad bitka i nebitka - dati smisao svemu. Kao što je materija preduvjet i nositelj duha, tako je i postojanje osnova smisla.

Otkrivenje nove religije dogodilo se prošlog petka, a proviđenje je ukazalo milost meni da budem prorok i prvosvećenik. Podrobnija objašnjenja će uslijediti. Nova religija odbija da se usađuje u još nedozrelu dječicu, kao i u one koji su već toliko matori da su neopozivo zabrazdili u svoje gluposti. Zato će uvjet za vjernike biti da budu između 18 i 35 godina, (u izuzetnim slučajevima dobrodržećih gospođa prihvaćat će se i starije,) a obred inicijacije uključivati će da prihvaćeni prime u sebe dio proroka i ponesu sa sobom ono što će im dati od sebe kao blagoslov.

Enter!

Ali kadikad imam ja također kokoš. Kupujete li Vi kadikad kokoš? Rišem ja ovdje jednu kokoš. To je jedna patka. Imate Vi patka? Ali ja imam na nedjelju navečer uvijek patke. I za rođendan imam ja također guske. To je jedna guska. Što je to? Jedete Vi često guske? Je to također jedna guska? To je jedna riba. Jedete Vi jednom u tjednu jednu ribu? Moje ribe su uvijek vrlo svježe. Kupite moju ribu! Oh, i kadikad imam ja nešto vrlo fino. Ovdje: to je jedan rak. Jedete Vi često raka? Se jede rak vrlo rijetko. On je nešto naročito. Prija on također naročito dobro? Je on također naročito jeftin? Nažalost ne. On je, na žalost, naročito skup. To ima se ne rado, zar ne?

Što je najbolje na raku? To je rep. Jedete Vi rado rakov rep? Jedete Vi radije noge? Ili škare? Trči jedan rak sa škarama. On puza. Puzate Vi također? Ali vaše dijete puza ipak, gospođo Topf! Što radi jedan rak sa škarama? Zgrabi on kokoš, patke, guske? U četiri tjedna imam ja opet raka. Dođite Vi tada u moj dućan. Dođite Vi sami. Bez Vaše djevojke. Bez Vaše djece. Također bez Vašeg psa. (To je jedan pas.) Tko ima jednog psa? Dođe vaš pas sa Vama na ulicu? Ostaje on sam u stanu? Tada plače on glasno. On laje tada, zar ne? Moj pas je uvijek sa mnom. On ne ostavlja mene nikada. On je vrlo vjeran. Je jedan pas uvijek vjeran? Moj se zove Fifi. Kako se zove Vaš pas? Ja ne zovem uvijek "Fifi". Kadikad fućkam ja samo. Što mislite Vi? Dođe on sada? Fućkajte Vi Vašem psu! Dođe on tada? Fućkajte Vi također Vašem prijatelju! I Vašem trgovcu! Dakle, Vi dođete u moj dućan. A kad tamo, pitam ja Vas: "Što želite Vi? " Što odgovarate Vi? Vi kažete na primjer:"Ja želim jedno kilo jabuka." Što želite Vi, molim? Ovdje su jabuke. Pitate Vi o cijeni? Vi pitate: "Koliko koštaju jabuke, molim?" Što kažete Vi? Što odgovaram ja? Tada kažem ja: "Želite Vi još nešto?" Ili kažem ja: "Imate Vi još jednu želju, milostiva gospođo? Dobro. Ja prodajem Vama jedno kilo jabuka, to čini 50 pfeninga." Što dajete Vi meni? Pedeset pfeninga! Ja kažem: "Doviđenja." Jedan trgovac kaže rado "doviđenja" kupcu, zar ne?



/Slijedi slika dućana po kojoj su svi predmeti označene brojevima./

Ne poznati počinitelji su u ne delju no ću na ne opisiv na čin ne nadzirani razumom razdvojili "neću" na "ne ću". Ne bulozna rabota ne koliko ne ljudi ni je ne dosljedna, ne go ne sporna ne sreća. Ne uki ne stručnjaci ne umoljivo na meču ne upotrebljiva ne andertalska rješenja ne sagledivih posljedica. Ne ki od tih ne otesanih ne opiteka ni kada ne će prestati žaliti za ne prežaljenim ne vremenom ne muštosti. Ne ma nam spasa od ne pismenih ne rasta!

Cenzura je poželjna i korisna zbog xxxxxxxxxx, xxxxxxxx xxxxxxx i xxxxxxxx.

(Naša posla)

Vraćaju se neki naši ljudi iz Austrije, kad na odmorištu pored autoputa - mikrovalna pećnica. Ganc nova, raspakirana, nikada takvu nisu ni vidli. Gledaju naokolo, nigdje nikoga. Što će, strpaju pećnicu u gepek.

Dođu na carinu, pita naš carinik imaju li štogod za prijaviti. Ma ništa, vele. Dobro ajde, imaju jednu mikrovalnu pećnicu. Imate li račun, pita carinik, koliko je koštala? Ništa, našli je pored autoputa. Kako našli? Dajte da vidim…

Otvore gepek, carinik pogleda:

- Ja vam neću ništa … - smije se. - Ali ne znam kako ćete s Austrijancima! To je naprava za nadzor prometa, kamera za snimanje automobila koji prekoračuju dozvoljenu brzinu… Lako moguće da je na posljednjim slikama koje je poslala vaš automobil, registarska tablica, pa vi kako prilazite…

Tipkovnica ima previše tipaka. Tko bi se tu snašao? Pišeš, pišeš - prsti ti se zapletu! Zbog toga bi bilo nužno hitno i neodložno reformirati tipkovnicu, uskladiti je s duhom vremena, te prilagoditi jednostavnijoj proizvodnji. Kako je tipkovnica dio kompjutora, a svi kompjutori rade na osnovu binarnih brojeva 0 i 1, i u reformi tipkovnice bi trebalo zadržati binarni princip. Budući je riječ o slovima, prirodno se nameću slova a i b.

Kao prvo, pisanje samoglasničkih znakova a, o, i, u i e, kao najčešćih, trebalo bi unaprijediti tako da a ostane kako jeste, o da se piše -aa, i da se piše -aaa, u da se piše -aaaa, a e -aaaaa. U skladu s tim, gornji odlomak bi se pisao ovako:
T-aaapk-aavn-aaac-a -aaam-a pr-aaaaav-aaaš-aaaaa t-aaap-ak-a. Tk-aa b-aaa s-aaaaa t-aaaa sn-aš-a-aa? P-aaaš-aaaaaš, p-aaaš-aaaaaš - prst-aaa t-aaa s-aaaaa z-apl-aaaaat-aaaa! Zb-aag t-aag-a b-aaa b-aaal-aa n-aaaažn-aa h-aaatn-aa -aaa n-aaaaa-aadl-aažn-aa r-aaaaaf-aarm-aaar-at-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaa, -aaaaskl-ad-aaat-aaa j-aaaaa s d-aaaah-aam vr-aaaaam-aaaaan-a, t-aaaaa pr-aaal-ag-aad-aaat-aaa j-aaaaadn-aast-avn-aaaj-aaj pr-aa-aaazv-aadnj-aaa. K-ak-aa j-aaaaa t-aaapk-aavn-aaac-a d-aaa-aa k-aampj-aaaat-aar-a, -a sv-aaa k-aampj-aaaat-aar-aaa r-ad-aaaaa n-a -aasn-aav-aaaa b-aaan-arn-aaah br-aaj-aaaaav-a 0 -aaa 1, -aaa -aaaa r-aaaaaf-aarm-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaaa b-aaa tr-aaaaab-al-aa z-adrž-at-aaa b-aaan-arn-aaa pr-aaanc-aaap. K-ak-aa j-aaaaa r-aaaj-aaaaač -aa sl-aav-aaam-a, pr-aaar-aadn-aa s-aaaaa n-am-aaaaać-aaaa sl-aav-a -a -aaa b.

Poseban problem je pisanje slova za čvrknjicama, (č, ć, š, ž, đ i dž,) koja dijelimo s ostalim južnoslavenskim narodima i Ciganima. Njih bi bilo pogodno zamijeniti slovom b, a zbog praktičnosti bi im trebalo priključiti i samo slovo b, te d. U skladu s tim b bi se nadalje pisalo -b, ali bi se d pisalo -ab, č -bb, ć -bbb, š -bbbb, ž -bbbbb, đ -bbbbbb, a dž bi bilo -ab-bbbbb. Dakle, daljnim reformiranjem došli bismo do početnog odlomka ovog teksta u ovom obliku:

T-aaapk-aavn-aaac-a -aaam-a pr-aaaaav-aaa-bbbb-aaaaa t-aaap-ak-a. Tk-aa -b-aaa s-aaaaa t-aaaa sn-a-bbbb-a-aa? P-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb, p-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb - prst-aaa t-aaa s-aaaaa z-apl-aaaaat-aaaa! Z-b-aag t-aag-a -b-aaa -b-aaal-aa n-aaaa-bbbbbn-aa h-aaatn-aa -aaa n-aaaaa-aa-abl-aa-bbbbbn-aa r-aaaaaf-aarm-aaar-at-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaa, -aaaaskl-a-ab-aaat-aaa j-aaaaa s -ab-aaaah-aam vr-aaaaam-aaaaan-a, t-aaaaa pr-aaal-ag-aa-ab-aaat-aaa j-aaaaa-abn-aast-avn-aaaj-aaj pr-aa-aaazv-aa-abnj-aaa. K-ak-aa j-aaaaa t-aaapk-aavn-aaac-a -ab-aaa-aa k-aampj-aaaat-aar-a, -a sv-aaa k-aampj-aaaat-aar-aaa r-a-ab-aaaaa n-a -aasn-aav-aaaa -b-aaan-arn-aaah -br-aaj-aaaaav-a 0 -aaa 1, -aaa -aaaa r-aaaaaf-aarm-aaa t-aaapk-aavn-aaac-aaaaa -b-aaa tr-aaaaa-b-al-aa z-a-abr-bbbbb-at-aaa -b-aaan-arn-aaa pr-aaanc-aaap. K-ak-aa j-aaaaa r-aaaj-aaaaa-bb -aa sl-aav-aaam-a, pr-aaar-aa-abn-aa s-aaaaa n-am-aaaaa-bbb-aaaa sl-aav-a -a -aaa -b.

U sklopu iste reforme dosljedno bi se riješio i problem slova y i z, koji kod mnogih tipkovnica iz nerazjašnjenih razloga mijenjaju mjesta. Y bi se trebao pisati -abb, a z -bba. Preostala slova abecede riješila bi se kombinacijom slova a i b. C bi bilo -aba, f bi postalo -aab, g -aaba, h -aabb, j -aaab, k -aaabb, l -aaabbb, lj -aaaab, m -aaaabb, n -aaaabbb, nj -aaaabbbb, p -aaaabbbba, r -ba, s -bba, t -bbaa, v -bbaab, a x -bbaabb. Početni odlomak izgledao bi ovako:

BBAA-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-a -aaa-aaaabb-a -aaaabbbba-ba-aaaaa-bbaab-aaa-bbbb-aaaaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-a-aaabb-a. BBAA-aaabb-aa -b-aaa -bba-aaaaa -bbaa-aaaa -bba-aaaabbb-a-bbbb-a-aa? AAAABBBBA-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb, -aaaabbbba-aaa-bbbb-aaaaa-bbbb - -aaaabbbba-ba-bba-bbaa-aaa -bbaa-aaa -bba-aaaaa -bba-a-aaaabbbba-aaabbb-aaaaa-bbaa-aaaa! BBA-b-aa-aaba -bbaa-aa-aaba-a -b-aaa -b-aaa-aaabbb-aa -aaaabbb-aaaa-bbbbb-aaaabbb-aa -aabb-aaa-bbaa-aaaabbb-aa -aaa -aaaabbb-aaaaa-aa-ab-aaabbb-aa-bbbbb-aaaabbb-aa -ba-aaaaa-aab-aa-ba-aaaabb-aaa-ba-a-bbaa-aaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-aaaa, -aaaa-bba-aaabb-aaabbb-a-ab-aaa-bbaa-aaa -aaab-aaaaa -bba -ab-aaaa-aabb-aa-aaaabb -bbaab-ba-aaaaa-aaaabb-aaaaa-aaaabbb-a, -bbaa-aaaaa -aaaabbbba-ba-aaa-aaabbb-a-aaba-aa-ab-aaa-bbaa-aaa -aaab-aaaaa-ab-aaaabbb-aa-bba-bbaa-a-bbaab-aaaabbb-aaa-aaab-aa-aaab -aaaabbbba-ba-aa-aaa-bba-bbaab-aa-ab-aaaabbb-aaab-aaa. AAABB-a-aaabb-aa -aaab-aaaaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-a -ab-aaa-aa -aaabb-aa-aaaabb-aaaabbbba-aaab-aaaa-bbaa-aa-ba-a, -a -bba-bbaab-aaa -aaabb-aa-aaaabb-aaaabbbba-aaab-aaaa-bbaa-aa-ba-aaa -ba-a-ab-aaaaa -aaaabbb-a -aa-bba-aaaabbb-aa-bbaab-aaaa -b-aaa-aaaabbb-a-ba-aaaabbb-aaa-aabb -b-ba-aa-aaab-aaaaa-bbaab-a 0 -aaa 1, -aaa -aaaa -ba-aaaaa-aab-aa-ba-aaaabb-aaa -bbaa-aaa-aaaabbbba-aaabb-aa-bbaab-aaaabbb-aaa-aba-aaaaa -b-aaa -bbaa-ba-aaaaa-b-a-aaabbb-aa -bba-a-ab-ba-bbbbb-a-bbaa-aaa -b-aaa-aaaabbb-a-ba-aaaabbb-aaa -aaaabbbba-ba-aaa-aaaabbb-aba-aaa-aaaabbbba. -AAABB-a-aaabb-aa -aaab-aaaaa -ba-aaa-aaab-aaaaa-bb -aa -bba-aaabbb-aa-bbaab-aaa-aaaabb-a, -aaaabbbba-ba-aaa-ba-aa-ab-aaaabbb-aa -bba-aaaaa -aaaabbb-a-aaaabb-aaaaa-bbb-aaaa -bba-aaabbb-aa-bbaab-a -a -aaa -b.

Dakle, nova hrvatska tipkovnica imala bi kao svoju suštinu tipke a i b, dok bi oko njih trebalo zadržati sve funkcijske tipke, sve tipke s brojevima i tipke sa znakovima interpunkcije bez kojih blogeri ne bi mogli pisati smajliće. Takvu tipkovnicu mogla bi - možda - izrađivati i hrvatska privreda, čime bi se lakše uključili u EU i osvojili međunarodno globalizirano tržište. Time bi hrvatska kultura obogatilo svjetsko civilizacijsko nasljeđe još jednim doprinosom pored kravate i penkale.

Sada, kad smo usvojili novi način pisanja, kliknimo:

AAAABB-a-aaabbb-aa -aaaabbb-a-bba -aaab-aaaaa, a-aaabbb' -bba-aaaabb-aa -aaba-aa-bbaab-aaaabbb-a! BBBBB-aaa-bbaab-aaa-aa -aaabb-ba-aaa-bbaab-aa-aaaa-bba-bbaa-aaa -aaaab-aaa-aaba-a-bbaab-a-aba!:)))

Poštovana gospodo cijenjeni zastupnici!

Dosta je već toga! Treba jasno reći tko je kriv! Treba navesti, imenovati lopove i štetočine poimence, a ne obilaziti kao mačak oko vruće kaše skrivajući se iza nejasnih i uopćenih formulacija kao "neki ovo" i "neki ono". Kakvi "neki" kada svi znamo o kome je riječ?! Treba sakupiti odvažnost i poštenje i izravno ukazati na one koji su zasjeli kao krpelji na žile kucavice našega naroda! Riječ je o pedesetak nemoralnih i beskrupuloznih osoba na pozicijama koje zlorabe i međusobno interesno povezanih, te još stotinjak njihovih ađutanata, trabanata i buzoranata. Svi ih znamo, a ako slučajno ne znate, sad ću ih sve pobrojati i navesti njihove opačine…

(Prolama se burni pljesak odobravanja koji zaglušuje govor i traje do kraja izlaganja.)