Tako je to kad čovjek nakon nekoliko godina pauze krene pisati i čitati blogove, samo se sjeti svega propuštenog... Pa sam se sjetila i dječjih pjesmica koje sam napisala za klince, bile su zamišljene kao neka vrsta slikovnice, odnosno kao priče u stihu. S obzirom da su bile napisane za njih i da su mi oni jedini kritičari čije sam mišljenje ozbiljno uzela u obzir te s obzirom na to da su im se toliko sviđale da sam ih trebala čitati i po nekoliko puta, ispunile su svoj cilj..
Evo da i njih sačuvam u virtualnom svijetu...

Veseli školarac

Na jesen će mali Miha krenuti u školu,
već sad ima puno stvari na svom radnom stolu.

Iz pernice olovčice i bojice vire,
u ladicu uredno je spremio papire.

Torbu lijepu s autićima, dala mu je baka,
da u nju se spreme stvari za maloga đaka.

Odavno je naučio cijelu abecedu,
pa od A već slaže slova - sve lijepo, po redu.

Matematika je super, toga se ne boji,
jer do deset svakog dana mali Miha broji.

Pisati baš ne zna vješto, ali riječi slaže,
no bojice više voli, crtat mu je draže.

Jedva čeka Miha mali da u školu pođe.
I napokon! Hladna jesen pred prozor mu dođe.

Putem tati ruku daje, jer tu nema šale,
opasnost sa ceste vreba na đačiće male.

Pred školom je gužva prava, galama i buka,
prijatelje svoje vidi - Tonka, Fran i Luka!

Igrat su se odmah stali, hodnikom se love,
al vremena nema više, školsko zvono zove.

U klupu će mirno sjesti, priča mora stati,
svaku riječ sad Miha sluša i nastavu prati.

Učiteljica je draga, puno toga znade,
uz njen širok, topli osmijeh đaci lakše rade.

A i knjige vesele su, lijepih slika pune:
sunce, more, ptice, biljke, oblaci i šume...

Gotovo je, joj baš šteta! Sprema sve sa stola.
Kući Miha mora poći... Super mu je škola!




Rasplesana Gabi

Mala Gabi nema mira
kad čuje da glazba svira.
Odmah skače po parketu,
kao da je na baletu.

Pokreti se samo nižu,
nožice se spretno dižu,
pa sad maše ručicama,
očarana, rasplesana.

Srce joj je poskočilo
kad je mama svoje milo
na ritmiku upisala
da joj pleše Gabi mala.

Haljinica i šlapice
ozarile su joj lice!
Pa sad stanom Gabi juri,
na ritmiku ona žuri.

U dvorani djevojčice,
cvrkuću ko male ptice.
Mamino je malo zlato
našlo rasplesano jato!

"Prstić, peta, prstić, peta"
pokazuje lijepa teta
što sve treba naučiti,
kako se na prste dići.

Kao žabice skakuču,
kao mišići cijuću,
kao mačke miše love...
Uče neke igre nove.

Kao prava balerina,
okreče se na prstima.
Publici se Gabi klanja,
o nastupu ona sanja.