Nestajem na tjedan dana. Sutra putujemo u Makarsku gdje ću dati sve od sebe da zaboravim Zagreb, posao, Internet i nesanicu. Nije najavljeno neko lijepo vrijeme, no nije mi ni važno - trebam novu okolinu, nova lica i morski zrak. A gdje ćeš ljepše od Makarske... Dida i baka (koju je mali prozvao iz nama nepoznatih razloga Mimi) jedva čekaju vidjeti svog nasljednika koji već naveliko priča, jurca okolo i nabija čvoruge na glavi. Svaki put osjetim zahvalnost jer imam sa njima skladan odnos od samih početaka, pa ne osjećam grčeve u želucu kada idemo u njihovu kuću (ili kada oni dolaze u Zagreb). Naprotiv, to je moj drugi dom i moji rođaci čije sam prezime 2005. rado i prirodno prihvatila. Ovih dana, kada sam posljednjim snagama završavala tekstove i gutala neke svoje sporadične mračne misli, Makarsku sam mogla gotovo namirisati i osjetiti svaki kamen na rivi pod svojim stopalima. Gledala sam u visoko Biokovo prošarano zelenilom i stijenama iza kojih izviruje sunce na izlasku, bacala sam oblutke u more lutajući pogledom prema Splitu, šetala puteljkom pregledavajući "barake" sa suvenirima i raznom robom, uživala mislima u miru i tišini koje se može doživjeti samo izvan turističke sezone. Ne čeznem za kupanjem, čak ni ljeti, a posebice ne za izgorenim i razgolićenim tijelima turista premazanim raznim uljima za sunčanje čija se lepeza mirisa stapa u teško podnošljivi smrad. Još manje mi treba vreva na rivi, kojom se u jeku sezone ne može proći, a da se ne očeše o mnoštvo raznoraznih tjelesa. Čim sam starija i opterećenija većim brojem obaveza, sve više me privlače k moru proljeće i jesen, pa se i sada neizmjerno radujem. Tko zna, možda nas i Biokovo sačuva od najavljenih kiša što me nimalo ne bi začudilo s obzirom da zbog njega Makarska ima svoju malu, privatnu mikroklimu.

Danas stariji sin aquarie (moje sestre) i moje krsno kumče ima krizmu, pa ćemo se i kod njih lijepo zabaviti. Neću više morati razmišljati o temi broja niti bilo kojem drugom tekstu već ću se prepustiti godišnjem odmoru. Imam kućanskih poslova, a treba se i spakirati, no sve je to manje važno. Naprotiv, fizički rad mi je potreban kako bih se ispucala...

Ovih će dana biti objavljena i moja nova kolumna na Edusexu o cybersexu i ljudskoj gluposti. Za sve zainteresirane, eto citata iz teksta: