Iako ovih dana virtualno šutim, blog mi je stalno u mislima... Točnije, jedna naša draga blogerica i njezina kolegica. Čini mi se da posljednjih dana o njima razmišljam više nego o mužu i slatkom mi sinu, a pomalo su istisnule u treći plan i moj posao... Čast mi je spomenuti, za sada vrlo šturo i kratko, da sam postala njihov PR za projekt koji će se odigrati krajem svibnja u Zagrebu te da mi do sada odlično ide. Toliko o tome kako Internet odvaja ljude i zatvara ih isključivo u virtualni svijet. Bugenvilija i Amorfia u mojem su životu postale vrlo stvarne i ponudile mi neizmjerno veselje jer mogu raditi upravo ono što sam u prošlom postu spomenula - posao u kojem nemam materijalnih interesa već sam pronašla ispunjavajuće zadovoljstvo. Tako ćete uskoro na mom blogu moći pročitati interview sa obje umjetnice i shvatiti u što sam i, prije svega, zašto uložila svoj trud i vrijeme.

Proljetne sam dane iskoristila i za mali rad na sebi na fizičkom, a time i na psihičkom planu. Tako sam kupila cipele, šos, baloner, ošišala sam se... Ukratko, zapušteno stvorenje iz ogledala koje me već mjesecima iritiralo, dovela sam barem u vizualno podnošljivo stanje. Uz dijete je nevjerojatno lako zapustiti sebe, a posebno ako izgled ni prije majčinstva nije bio u centru pažnje. Uvijek sam se povodila za onim - ako sam zadovoljna sobom i ako se dragome sviđam, pod kapom nebeskom mi je svejedno što tko o tome misli. No, sebi sam se sve manje sviđala, a onda sam došla i do točke pucanja. Pa eto, umjesto da sjednem i plačem, poduzela sam konkretne korake i odlučila od svakog sljedećeg honorara ulagati u svoju malenkost. Za sada je trošak bio malo veći, no to mi je uranjeni rođendanski poklon. U sljedećim će mjesecima biti znatno manji, ali stalan. Ne namjeravam više izgledati kao čudovište iz ormara, sa i bez financijske krize... Danas postoje nevjerojatne rasprodaje (jedino zbog čega mi se sviđa potrošačko društvo) gdje se po ludo niskim cijenama može nabaviti dobra roba. Pa eto, švrljat ću i loviti dobre prilike...



Sunce je u meni probudilo i hodača koji uživa u šetnjama s malim i odlasku na posao (i sa posla) cipelcugom. Trudim se iz dana u dan nabiti što brži tempo kako bih barem tom vrstom aktivnosti izgorila pokoju kaloriju. No, hrana i dalje ostaje problem za sebe - kao okorjeloj bikici s podznakom bika, hedonizam mi je u krvi...

Danas će na Edusexu biti objavljena i moja druga kolumna o seksualnoj inflaciji i ljubavnoj recesiji - prikladna za vremena u kojima živimo. Kliknite dakle na ovaj LINK, a ako je još nema, pokušajte ponovno. Svaki klik plaćam osmijehom, valuta kojoj naprosto ne možete odoljeti. A ako ostavite komentar, dobivate i duboki naklon.

Update: Došlo je do malih izmjena po pitanju dinamike objavljivanja kolumni, javim kad bude nova online

Dubokoumne teme kolumnističkog tipa ostavljam još malo po strani i prepuštam se valu egoizma. Do sljedećeg tipkanja srdačno vas pozdravljam.