Kad sam bila dijete, doduše već veliko od desetak godina, vidjela sam u nekakvom časopisu reklamu za "četkicu koja svira kada se njome peru zubi" i kakvu može samo poželjeti svaki mališan. Naravno, nagovorila sam moje da je kupe i nestrpljivo čekala kada će doći. Pokraj slike te čarobne četkice bile su nacrtane vesele note i maštala sam o tome kakvi će samo čarobni tonovi svirati dok ću prati svoje zube. Prat ću ih i više od dva, tri puta dnevno, samo neka mi svira. Raspitivala sam se kod mame kakva bi to mogla biti četkica, no ni ona nije znala i pretpostavljala je da možda radi na baterije. Vjerojatno i nije bila skupa čim su se moji tako lako odlučili na kupovinu, a znali su da će me to razveseliti. Čekala sam i čekala dok jednog dana napokon nisam dočekala svoj paket. Sjećam se da sam bila jako uzbuđena dok sam ga otvarala. I primila sam je u ruku... Bio je to valjak iz čijeg je vrha virila četkica i kada sam je protresla nastupilo je jedno od mojih većih dječjih razočaranja. Nije bilo nikakve čarobne melodije. U valjku su se nalazili štapići i kuglica, pa kada bi se četkica protresla, oni su proizvodili razne tonove, ali bez melodije. Zvučalo je otprilike kao da vučete štap po staroj ogradi... Ne sjećam se jesam li od bijesa četkicu bacila u smeće ili sam je negdje zaturila kako je nikada više ne bih vidjela. Toliko snova, toliko nadanja, a dobila sam valjak koji zvecka din-don-din-don na svaki pokret.

Zašto sam se sjetila te zgode? Shvatila sam da sam i kao mlada žena imala snove o "čarobnoj četkici". Činili su se tako stvarni, tako logični i bila sam uvjerena kako neće biti nikakvih iznenađenja nakon otvaranja kutije. Po drugi puta u životu dobila sam zveckajuću i nimalo romantičnu "četkicu" zapakiranu u šareni papir, a koju bih najradije bacila u smeće. Ali ovoga puta sam zrelija i pametnija, pa sam izvukla pouku - ubuduće ću se veseliti tek nakon otvaranja paketa.

Danas nisam optimistična, ima takvih perioda u životu koji te dobro očetkaju. Mislim da je stiglo vrijeme da se napokon naspavam, ali i razbudim, da prestanem sanjati o šarenim papirima i mašnama... Dosta mi je zveckanja u prazno, predugo to traje za moj ukus i moje živce. A i puni mjesec napokon bi trebao početi gubiti na snazi, kao što bi se i moj PMS trebao smiriti. Zašto se nisam rodila kao muškarac? No, trebam biti oprezna sa željama jer tko zna - možda tada ne bih maštala od četkicama već, što je još gore, zveckala din-don-din-don-din-don...



PS. Pretraživanje slika za ovaj post me dodatno ubilo u pojam jer danas ima četkica koje stvarno sviraju!!!