Evo jedne teme malo aktualnije i malo "novinarskije" od onih prijašnjih, a koja sa babom Vangom i 3. svjetskim ratom ima samo jednu stvar zajedničku - 2010. godinu. Naime, tada bi se na tržištu već mogli pojaviti prvi prehrambeni proizvodi od kloniranih životinja... Dakle, Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda u siječnju je objavila mišljenje da su proizvodi od kloniranih životinja poput mesa i mliječnih proizvoda sigurni za ljudsku prehranu (na ovom je linku malo detaljniji izvještaj - Hrvatska agencija za hranu). Ipak, zastupnici Europskog parlamenta traže zabranu kloniranja životinja s ciljem prehrane, a i tržište se protivi - 80 posto Europljana nikada ne bi jelo meso i proizvode kloniranih životinja. Imaju li klonovi u prehrambenoj industriji budućnost?



Donedavno je postupak kloniranja bio predmetom SF filmova. No, nakon što je uspješno klonirana ovca Dolly, zemljom su prošetale brojne klonirane životinje, poznate i manje poznate. S razlogom se pretpostavlja da se već dugo vrše eksperimenti u kloniranju ljudi i tko zna je li koji od tih eksperimenata uspio - zainteresiranih "pokusnih kunića" sigurno ima, a zainteresiranih znanstvenika i ulagača još više. No, pustimo kloniranje ljudi po strani. U cijeloj toj priči iznenađuje manjak medijskog interesa za budućnost kloniranja životinja u prehrambenoj industriji.

Novac u tržišnoj ekonomiji igra odlučujuću ulogu. Gdje postoji mogućnost zarade, postoje i interesi ulagača, a pri tome je mišljenje ljudi stavka koju se marketinškim alatima korigira prema želji. Istraživanje provedeno u Europskoj Uniji pokazalo je da se 80% ispitanika boji eventualnih posljedica po ljudsko zdravlje nakon dugoročne konzumacije takvih proizvoda. U izvještaju je navedeno da "značajna manjina" smatra da kloniranje životinja s ciljem prehrane nije etički opravdano te da bi se ovaj postupak mogao opravdati samo s ciljem očuvanja životinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje. Kada bi se s vremenom pokazalo da dugoročnih posljedica po ljudsko zdravlje doista nema, da su ti proizvodi vrlo kvalitetni, a njihova cijena ista ili tek neznatno veća, onih 80% bi se lako moglo uvjeriti u suprotno i na njima ostvariti zaradu. Mišljenje manjine, ma koliko značajna bila, u tom bi slučaju bilo nevažno.

Kakva je sadašnjost kloniranih životinja? Prema izvještaju koji su iznijeli Zeleni u Europskom parlamentu, kloniranje je rasipan način proizvodnje hrane koji uzrokuje smrt mnogih životinja da bi se proizveo jedan uspješan klon. Također, klonirane životinje imaju više mana te umiru ranije od ostalih životinja. Samo osam posto kloniranih ovaca ima potomke ili embrije koji mogu preživjeti. Kod krava je to 15 do 20 posto, kod koza manje od tri posto, svinja tri do pet posto, a zečeva manje od dva posto. U raspravi je izražena bojazan i da bi kloniranje moglo smanjiti genetsku raznolikost stoke, dok američka nevladina organizacija Centar za sigurnost hrane (CFS) upozorava da bi korporacije poput Monsanta patentiranjem kloniranih životinja mogle steći kontrolu nad cijelim životinjskim vrstama.

Svaka nova metoda proizvodnje u početku je skupa i često ima mnoge mane koje se praksom ispravljaju. Pretpostavlja se da bi se realno proizvodi kloniranih životinja mogli naći na tržištu 2010. godine, a do tada će se sigurno povećati učinkovitost postupka. Doda li se tome još koja godina potrebna da se kloniranje usavrši, s vremenom će postupak sigurno biti jeftiniji, a smrtnost klonova će se smanjiti. Za razliku od mase ljudi koja često nije sklona razmišljati dugoročno u smislu "nije važno što će biti za 50 godina jer mene ionako vjerojatno neće biti", korporacije postavljaju dugoročne ciljeve. Ako su isplativi, u njih se isplati i investirati.

Koliko daleko čovjek može ići u igranju s prirodom, a da mu se posljedice ne počinju obijati u glavu? Hoće li novac moći isplatiti i narušenu prirodnu ravnotežu? Poznato je da na svijetu postoji jasna matematika u prehrambenom lancu te da izumiranje ili pretjerano razmnožavanje jedne vrste izaziva nekontroliranu lančanu reakciju. Možemo li doista sa sigurnošću pretpostaviti koje bi bile posljedice kloniranja te hoće li se i u kojoj mjeri odraziti na budućnost i zdravlje naših potomaka? Previše je otvorenih pitanja da bi se olako donosili zakoni koji reguliraju kloniranje. Ostaje nada da će barem jednom zdravi razum nadvladati financijske interese prije no što bude prekasno.