Otkako sam rodila postala sam osjetljiva ne samo na potrebe mog djeteta nego općenito djece, možda čak i pretjerano. Više ne mogu čuti dječji plač, pogađa me ravno u srce. Gledam svog sina i zahvaljujem Bogu što se ne sjećam prvih mjeseci (i godina) svog života. Kada bih bila u stanju vratiti u sjećanje traumu poroda i oporavka, grčeve, pa osjećaje nemoći, straha i sl., više nikada ne bih mogla normalno živjeti. Tim mi je teže slušati o teško bolesnoj djeci i nisam sigurna da bih kao roditelj imala dovoljno snage dati tom malom anđelu toliko potrebnu utjehu i optimizam te mu olakšati možda posljednje dane.
Stoga me je humanitarna akcija Hrabro srce duboko dirnula te se iskreno nadam da će se prikupiti dovoljno sredstava za izgradnju specijaliziranog obiteljskog centra.
Ovo je moj mali doprinos, poziv svim blogerima da posjete web stranice akcije i okrenu broj 060 610 060.
Osjećam duboku zahvalnost jer sam rodila zdravo dijete i bit ću zahvalna na svakom njegovom zdravom i bezbrižnom danu...