Od kad su 23.3.2020.uvedene propusnice za kretanje po RH surađivali smo sa sustavom. Prvo smo ih imali kao pravna osoba na temelju članka II.c. i III. odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Kad su uvedene e-propusnice zbog ograničenja sustava e-registracije kroz pravnu osobu prebacili smo se na registraciju kroz sustav e-građanin zbog potrebe skrbi za djecu i nabave hrane. Prvu takvu propusnicu zatražili smo 8.4., a nadležni Stožer Civilne zaštite odobrio nam je za dan 10.4.2020. Par dana kasnije podnosim novi zahtjev za nabavu hrane za dan 14.4., ali stiže mi odgovor kako je isti odbijen jer nam je nabava odobrena unutar tjedan dana. Gotovo. Sustav puče ko kokica. Nekakvi birokrati u nekom stožeru čega god, koji sjede dolje u nizini ne odobravaju nabavu hrane i potrepština nama gorštacima na 600 metara nadmorske visine? Nama kojima je najbliži dućan u RH udaljen 40 minuta vožnje, netko će odobravati kada možemo odnosno smijemo u nabavu? Nama kojima dan nakon rada u kratkim rukavima, napada snijega ko da je sredina zime, a ne kalendarsko proljeće. Što je u konačnici rezultat takvog nerazumijevanja sustava i birokratskog bahatluka? Ono zahvaljujući čemu smo opstali na ovim prostorima. Dišpet, inat, prkos i ubacivanje u nižu brzinu. Sjeda se u vozilo i odlazi tamo gdje se trebalo ići, bez odobrenja sustava. Jer kad sustav radi kontra vas, otpor istom postaje dužnost. Parafrazirane su to riječi velikog Američkog domoljuba i trećeg predsjednika SAD-a Thomasa Jeffersona koji reče: "Kad tiranija postane zakon, onda je pobuna dužnost." Jer kako drugačije pojasniti neodobravanje odlaska u nabavu hrane bilo kojem građaninu ove države, dok nam istodobno kroz državni teritorij i dalje prolaze skupine ilegalnih migranta? Jer iako je Covid-19 histerija to maskirala u masovnim medijima, taj problem i dalje postoji. Samo u prva tri mjeseca ove godine, Slovenija je RH isporučila cca 1800 migranta koje su ulovili na svom teritoriju. Tko je njima izdao propusnice za kretanje kroz RH? |
Pošto ni ove nedjelje nije bilo iskazanog interesa za šumske aktivnosti, opet krećemo u gorje gdje nema Covida-19, ni sveopće paranoje u svezi s tim. Dan prvi iskorišten je za transport, a dan drugi je za rađu. Tri stabla kasnije, večera i posjet susjednom selu. Kad tamo janjetina na ražnju. Ne možeš ne probat. Topi se u ustima. Sjedam u vozilo i vraćam se sa 5 litara vina arhiviranog od 2015. Druženje do kasno u noć. Danas imamo kasni doručak ili ti ga marendu u 11h. Šeramo slike stola, pa se čestita kumovima i prijateljima. Nakon marende, odmor. Ležaljke i hlad uglavnom. Dopisivanje i slanje slika. Ovaj ima ovu platformu, ovaj onu drugu. Ovom šaljem ja, drugom šalje ona, trećoj Xena na wup. Stižu slike obojanih jaja, pilića, zeka. Dok cure pregledavaju svoje stare plišance, nalazimo mališinog zeku. U skladu sa sinoć odrađenim Jankom, šaljem okolo sliku naših brđanskih običaja. U nadi da će postat viralan... Dok pišem ove retke, kraljica kreće sa loženjem vatre za peku. Čujem kako pucketa. Stiže mi još jedna slika od Ante. Ova definitivno ide na blog. Dok se 3. svjetski rat nastavlja, razmišaljam o onoj uzrečici - Bolje nek propande selo, nego običaji. No šta ako to nisu naši običaji? Kakvi mrtvi zecovi imaju veze sa našom Uskršnjom tradicijom? Kod nas je zec dobar jedino za ražanj i kotlić. Zato dok cijeli svijet srlja u najveću depresiju od 1930-ih, mi ćemo pomalo u skladu sa našim starim običajima. Sretan Uskrs i svima vama... |
Protekli boravak na planini koštao je. Na stranu sad fizika tipa blagi zavoj, uzbrdica, zadnji pogon, šira guma 235, pijesak na cesti i naravno kao okidač izletanje srnjaka... mislim primarno na djelovanje Šefa svemira i njegove poruke. Ne treba se vezivati uz materijalno, a za ovog limenog ljubimca sam bio vezan. Možda bi me ta vezanost sutra-preksutra navela na donošenje krive odluke. Dok bi Scenica ostavio na cesti ne trepnuvši, kamionet u koji je uloženo sedam godina vremena, opreme, truda i novaca, sigurno ne bi ostavio tek tako. A svaka odluka vođena emocijama u presudnom trenutku može značiti razliku između života i smrti. Stoga treba prihvatit ono na što se ne može utjecati i raditi na onome što možeš promjeniti. Nema predaje. Šef svemira dijeli karte, a mi s njima igramo. Već sutra ujutro pred kućom mi trube lokalci. Pitaju jel trebam pomoć s izvlačenjem? Pošto kiša pada predlažem da se čujemo popodne. Za čas s traktorom preokreću vozilo na kotače, a zatim ga izvlače na cestu. Šlepaju ga u dvorište i to je to. Vadim bocu vina iz 2013. godine za počastit ljude. Pitam što sam dužan? Gledaju me u čudu. Što bi bio dužan? Pa to se u planini podrazumijeva. Obećavam uzvratit s uslugom prve prilike. Operativno djelovanje se nastavlja u danima koji slijede uz usvajanje novih vještina poput pečenja kruha ispod peke. U doba ograničenog kretanja kroz RH provedba transporta ljudstva i nepokretnih tehničkih sredstava prema logističko-remontnom središtu uspješno su izvršene. Kao i pokretanje postupka naplate štete preko suda i osiguranja. Do tada ostatke vozila prodajem tehničko-remontnom središtu koji ga može dovesti u plovidbeno stanje. Dok se to ne dogodi, bolje je imati novce u džepu. Što nam budućnost nosi tek ćemo vidjeti, ali dolazi vrijeme kad će računi srnjacima biti ispostavljeni. Svijet je bio zreo za drugi udar krize i bez Covida-19, koji je samo iskorišten kao "dimna zavjesa" za ono što su pametni ljudi najavili davno prije. Naš dr.sc. Slavko Kulić je drugi udar krize najavio još 2009. godine. U međuvremenu Rusi javljaju kako se 96% zaraze Covidom-19 prenosi kapljičnim putem. Znajući kako se virus na površinama zadržava do 72 sata, jasno je kako je u smislu spriječavanja zaraze važnije nositi rukavice nego maske. Gospodarstvo cijelog svijeta je stalo, a kraj se još ne nazire. Imaginarni novci na burzama kapitala se tope, prodaja svega je stala i svijet ide u depresiju. Što slijedi nakon depresije pokazala nam je povijest. Najgore tek dolazi. Gejm on... |