| < | ožujak, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Zbog obilaska nekretnina u Zagrebu nakon potresa, kao i zanavljanja zaliha svježe hrane, početkom tjedna napuštamo bazu Romeo-Papa. U novogradnjama nema štete, ali šteta je već počinjena u glavama ljudi. Pred trgovinama su razmaknuti redovi ljudi s higijenskim maskama. Neki ih nemaju, pa se omotavaju maramama i šalovima. Rijetki nemaju ništa. Došlo je vrijeme za demonstraciju sile. Otpakirava se najstarija gasmaska u portfelju - M-59 proizvedena daleke 1964. godine. Naime svaka JNA gasmaska ima određeni rok trajanja na obrazinu, ali to teče tek od otvaranja iz njenog originalnog vakum pakiranja. Nakon toga se guma obrazine suši i s vremenom se počne ljuštiti. Zbog opasnosi od udisanja tih komadića gume, maska nakon toga više nije za uporabu. U svakom slučaju za postapo šoping nije odabrana trgovina u kvartu, nego jedna sa podzemnom garažom u kojoj se u miru moglo obući u NBKO zaštitni komplet. Izlaskom iz vozila i kretanjem prema kružnim vratima osjećao sam se kao Darth Vader slušajući svoje udisaje kroz filter i izdisaje na cjedilo maske. Na ulazu u trgovinu zaštitar koji nam je još jučer špricao dezinfekcijsko sredstvo u ruke, danas me "ne vidi".  Nema kolica ni košara, pa idem na blagajnu po jednu. Blagajnica sa higijenskom maskicom, ne zna bil' se smijala ili ne? Nastavljam pohod značajno držeći pred sobom spisak za kupnju. Na odjelu voća i povrća koncentriram se na odabir jabuka, naranči, limuna i luka. Tovarim ih u vrećice, važem i ingnoram ljubomorne poglede higijenskih maskičara oko sebe. Osjećam se kao astronaut na nekom drugom planetu sve dok u prolazu pored pekare pred mene u smijehu ne ispada pekar. Uz povike - To legendo! - pravi sebić sa mnom i vraća se s higijenskom maskicom u svoj svijet kruha, peciva i pećnica. Prolazim blagajnu, kupujem Veronika mlijeko i vraćam se u vozilo. Oznojan skidam masku, pri čemu mi puca i druga trakica na spoju sa obrazinom. Ova JNA gasmaska stara 56 godina se tijekom svoje vojne službe sigurno nije jednom "skuhala" u zaštitnoj plastici, što je očito oslabilo gumu obrazine. No bitno je samo da obrazina dihta i filter radi svoj posao. Baš me zanima koliko pripadnika OSRH danas duži neko slično zaštitno sredstvo? Hvalim se ekipi na forumu, a oni mi šalju sliku da nisam sam...  Dan poslije već smo bili utovareni i na putu prema planini. Pritom uočavamo tri kontrolna punkta Policije. Prvi na mostu preko Save, ali u suprotnom pravcu. Drugi na staroj Karlovačkoj pored Kerestinca, a treći neposredno pred skretanje prema našoj planini. Ovi zadnji su bili jako tužni kad smo skrenuli točno ispred njih, ali bit će još prilike za naše druženje. Gasmaska se još nalazi u vozilu, pa će biti zanimljivo. A vi ako je do sada niste nabavili, učinite to. Ako ništa drugo zbog sljedećeg podatka. Uslijed prodora pustinjskog pijeska i reemisije čestica uzrokovanih naglim topljenjem snijega, Zagreb je trenutno peti najzagađeniji grad svijeta. Razlog toga je temperaturni hod od čak 24 stupnja Celzijusa u doslovce jedan dan. Prije će vas ubiti takav hod temperatura, nego "Covid-19", ali o tome nitko ne piše. Pozdrav s planine...  |
Tijekom desetljeća postojanja u Plaćenicima se njeguje brija oslonca na vlastite snage. Zaboravljeni koncept općenarodne obrane ili "totalnog rata" kako to nazivaju nazadni Švicarci. Koncept je to koji je nebrojeno puta argumentiran i razmatran od utemeljenja Plaćenika kao airsoft pokreta, tako i kroz povijesne okolnosti i pojavnosti na ovim prostorima poput Uskoka. Iako su kroz povijest mijenjali razna nazivlja, način djelovanja oružanih skupina na našim prostorima bio je isti sve do trenutka kad je pogažen Ustav i RH zbog volje velikih ušla u vojni savez zvan Nejto. Od tada je sustavno uništen tisućljetni model obrane ovih prostora, dok su OSRH pretvorene u sićušni kotačić koji u prvom redu služi stranim, a ne nacionalnim interesima. Naravno vladajući poltroni to ne vide, niti žele vidjeti i znati. Mnogobrojni pozivi građana za izlazak vojske tijekom migrantskog proboja granica RH, ostali su neuslišani. Građani su trpili i još uvijek povremeno trpe štetu na rutama njihovog prolaska. Nakon toga nam je stigao Covid-19. Umjesto da tad pošalju vojsku na granice kao uostalom svi u okruženju, vladajući praktično raspuštaju Oružane snage. U vojarnama ostaju samo službujući i straža, dok su svi ostali poslani doma u strahu od zaraze. Pitam se što je danas sa osnovnim sredstvima NBK zaštite poput gasmaske i zaštitne kabanice, a koja su do 2000-ih bila sastavni dio opreme svakog vojnika? Ako smo izloženi virusu ili ti ga biološkom napadu valjda bi vojska trebala biti prva na ulicama sa ozbiljnom zaštitom na licu? Umjesto toga mi na livadi pored KB Dubrava vidimo vojnike ZzL-a kako podižu šatore sa higijenskim maskama na licu. Kk? Vrh je što i takvu djelatnost za koju je sposoban i Savez izviđača, pred kamerama pohodi pola Vlade.  Nakon obustave škole, praktičnog raspuštanja vojske, u četvrtak nam zapovijedaju i prestanak rada uslužnih djelatnosti i većine trgovina. Samim time nestaju naši razlozi boravka u gradu, pa se već u petak selimo u bazu Romeo Papa. Netko bi rekao dobar tajming jer je baš tijekom pojačavanja mjera karantene, Šef svemira u nedjelju odlučio doslovno zatresti tlo pod nogama te iste Vlade. Ne želeći umanjiti strah i štetu koju su pretrpili objekti i građani osobno, činjenica je kako su uglavnom stradali stariji objekti građeni prije 1965. tj. razornog potresa koji je pogodio Skoplje. Gradnja je s državnim propisima nakon toga postrožena, uz izuzetak neke poludivlje gradnje tijekom 90-ih do ponovnog funkcioniranja građevnih nadzornih mehanizama. Kako god, u Zagrebu se srušilo to što se srušilo. Tek tad na teren izlazi vojska. Prvi dan čak 235 vojnika s lopatama, a drugi je navodno trebalo izaći 500, ali to se nije dogodilo. I to vam je sve što glavni grad jedne države ima na rapolaganju u slučaju ne daj Bože scenarija. Vojske nam je izašlo maltene koliko i inžinjera statičara. Kk? Ako vam još nešto nije jasno, razmislilte još jednom... |
 Dvadeset Plaćenika odradilo je danas trening na obroncima Sljemena. Stožerni časnik za planiranje operacija Deki je razradio scenarij koji je na teren izvukao taj broj ljudi. Zbog obiteljskih obveza komesar je izostao, pa mu nije poznat broj borbi i trajanje istih. No upće ne sumnjam u intezitet i zanimljivost današnjeg treninga. Prema dostavljenim slikama, odrađena je i pivska raščlamba. Pohvalno...  |
Danas Plaćenici pohode trening u Karlovcu. Bila je to potpora Rafi i našoj podružnici 47, kao i svim ostalim lokalnim airsofterima koji taj sport još uvijek održavaju na životu. Poput starog airsoft mačka Binga koji je organizirao ovaj današnji trening. Koji je zahvaljujući ljubavi prema militariji i tom simulacijskom alatu još uvijek nazočan na as-sceni, unatoč podmetanjima iz samoprozvanih hr-mainstream airsoft organizacija. Pojedinci poput njega u biti ovaj sport i danas drže na životu. Zato pod motom airsoft svima, a ne samo njima - bivša vojarna Jamadol danas okuplja četrdesetak airsoftera od Ogulina do Zagreba. Cilj borbe je pronaći kufer sa bio-nečim, koji potom treba prenijeti na svoj prostor i sačuvati. Iako je kufer bio vrlo blizu protivnicima, naš Rafo ga već u prvom srazu osvaja i donosi na našu polovinu terena. Nakon toga ga je samo trebalo očuvati i to smo uspješno odradili do kraja susreta. To bi bio osnovni opis našeg današnjeg angažmana, dok su detalji ono što čini stvar zanimljivijom. OKkupljamo se za naše pojmove u rane jutranje sate oko 8:30h. Iznenađujuće susret pohodi čak petnaestak Plaćenika koji završavaju na strani obilježenoj sa žutom trakom oko lijeve ruke. Unatoč tom demaskirajućem detalju i hrpi mlađe lokalne no-loadout ekipe, koja završava na našoj strani, vrag je kao i obično u detaljima. Osjećaj za prostor, dinamiku terena, kao i kretanje ljudstva u okruženju su stvari koje ostvaruju prevagu u ovoj igri. Tako je i danas bilo. Bez puno utroška snage i energije, Plaćeničke iskusnjare bile su tamo gdje treba biti i ostvarivale brutalne kill-omjere. Eto samo moj u zadnjoj borbi bio je 10 prema jedan. Stoga ne čudi što kontra strana unatoč svojim "predivnim" i skupim loadoutima do kraja susreta nije uspjela ostvarit značajniji pomak na terenu. Sve to na kraju ritualno analiziramo i uz pivo u lokalnom bircu. Sve do sljedeće prigode za potporu onima koji doprinose as-sceni...  |
