| < | svibanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
 Od 13 prijavljenih za trening, četvorica nam odustaju u subotu. Ajd devet nije loš broj za trening tim protiv tima. Često takvi manji treninzi budu intenzivniji i bolji za uigravanje ekipe. No dolaskom na teren nema nam još dvojice koji su rekli doći. Dijelimo se četiri femili replike protiv preostalog trojca. Povratnik Viagra predlaže postapo scenarij femili protiv kanibala. Prvu borbu kanibali odlaze u dubinu šume složiti zasjedu u koju femili treba upasti. Povlačim se u pozadinu i puštam podmladak da se sam snalazi. Na kraju njihova taktika je zbuksat se i čekati. Umjesto da oni napadaju, za posljedicu manje brojni kanibali kreću u napad. U tom trenutku krećem iz pozadine u napad po desnom boku. Tu se Viagra i ja međusobno rješavamo nekoliko puta. Otkaz Viagrine replike donosi nam kraj prve borbe. Međutim u pauzi mu ista opet prorađuje, pa krećemo u drugu borbu. Ovu borbu isto tako puštam đecu da se sama snalaze. Prvi moment vodim sa sobom najmlađeg, ali nakon što čujem pogibiju jedne od cura, šaljem ga u pomoć sestrama. Osobno ostajem na lijevom boku i čekam napad kanibala. Imam Radeta na ciljniku, ali čekam. U jednom trenutku Rade viče gotovo. Viagri je replika otkazala do kraja. Vraćamo se do auta, gdje Vučina pokušava složiti nešto, ali na kraju se selimo u birtiju. Unatoč odustanku 46% najavljenih igrača, današnja obuka je ipak provedena. Nastavljamo dalje...  |
 Zbog mrljavog odaziva prošlih nedjelja već na početku tjedna se odlučujemo pohoditi najavljeni trening u Karlovcu. Deki dogovara detalje s organizatorom Bingom preko fejsa, a nama javlja na forumu. Dolaskom tamo prebrojavam čak devet Plaćenika. Daju nam još trojicu domaćih snajperista i pojašnjavaju scenarij. U svakoj bazi nalazi se metalni kovčeg sa dimnom bombom. Njenom aktivacijom ostvaruje se pobjeda. Prvu borbu šalju nas na najudaljeniji objekt u bivšoj vojarni Jamadol. Udaljenost među objektima je ogromna za nas 25. Kao rezultat imali smo puno hodnje i malo akcije. Tijekom cijelog treninga nisam potrošio ni jedan spremnik velikog kapaciteta. Prva borba je bila najdulja. Ispipavamo snage sve dok jedan naš tim ne pronalazi puteljak koji vodi izravno do njihovog objekta. Trojka koja do tamo stiže sprema se za upad u njihovu bazu, kad čujemo gotovo. Mijenjamo strane i ovaj put naši su bili brži. Treća borba je na dva najbliža objekta i u izravnom linijskom srazu opet smo bolji. To je to. Slijedi piva u kafiću "Dolores" i razlaz do sljedeće prigode.  |
 Iako smo prošlu nedjelju odradili prvi airsoft trening u regionu (ako ne i šire), ove se nismo uspjeli okupiti. No ne treba dramiti. Nakon višemjesečnog ispiranja mozga sa "strašnim virusom" koji je cijeli svijet odveo u recesiju ili bolje rečeno depresiju, ljudima ne treba zamjerit. U strahu za vlastiti život samo snažne individue mogu se oduprijeti tom "sindromu stada". Stoga će sigurno trebati još neko vrijeme da se većina populacije opusti i vrati uobičajenim aktivnostima. Do tada ova nedjelja je iskorištena za remont na tehnici koja nam omogućuje provedbu simulacijskog treninga zvanog airsoft. Najstarija replika u komesarovom arsenalu je nakon cijelog desetljeća raubanja i prolaska kroz ruke mnogih majstora opet završila na stolu. Rad na njoj okupio je čak petoricu Plaćenika, koji su remontno vrijeme kratili uz grickalice i Velebitsko. Jer kad majstoru ne možeš dati ruke, možeš mu bar malo olakšat radove uz društvo. Pa će ako sve bude u skladu sa planovima za sljedeću nedjelju biti najmanje četiri replike u pogonu. Tekma se nastavlja...  |
 Nakon najdulje pauze u povijesti plaćeništva nije se više moglo izdržati. Mogli smo se u istom broju okupiti i prethodne nedjelje, ali to se nije dogodilo zbog greške u komunikaciji. No ovu je moralo biti, pa taman u sastavu dva na dva. Dijelimo se u sastavu pet prema tri na način da na brojniju stranu staju dvoje maloljetnika i dvoje maturanata uz mudro vodstvo tate Kuma. S druge strane su tri preostala igrača u rasponu od 30&40 i kusur godina. Svaka strana ima po snajper i može se reći kako su snage izjednačene. Igralo se na stijeg u ćelavijem dijelu šume. Tijekom tri sata i kusur odrađene su četiri borbe uz laganu rezultatsku dominaciju iskusnijeg trojca, ali samo zato što kontra strana nije više išla na stijeg. Njihova taktika je bila sačekuša i odrađivanje naše strane iz iste. Naravno manja pokretljivost se odrazila na konačni rezultat, ali po broju killova bili smo tu negdje, ako ne i gori. Kako god, bitno je da smo se opet pokrenuli zabranama okupljanja unatoč. Vjerojatno jedini na ovdašnjoj airsoft sceni. Prvi u regionu, a možda i šire. Nema predaje... |
