Pošto ni ove nedjelje nije bilo iskazanog interesa za šumske aktivnosti, opet krećemo u gorje gdje nema Covida-19, ni sveopće paranoje u svezi s tim. Dan prvi iskorišten je za transport, a dan drugi je za rađu. Tri stabla kasnije, večera i posjet susjednom selu. Kad tamo janjetina na ražnju. Ne možeš ne probat. Topi se u ustima. Sjedam u vozilo i vraćam se sa 5 litara vina arhiviranog od 2015. Druženje do kasno u noć. Danas imamo kasni doručak ili ti ga marendu u 11h. Šeramo slike stola, pa se čestita kumovima i prijateljima. Nakon marende, odmor. Ležaljke i hlad uglavnom. Dopisivanje i slanje slika. Ovaj ima ovu platformu, ovaj onu drugu. Ovom šaljem ja, drugom šalje ona, trećoj Xena na wup. Stižu slike obojanih jaja, pilića, zeka. Dok cure pregledavaju svoje stare plišance, nalazimo mališinog zeku. U skladu sa sinoć odrađenim Jankom, šaljem okolo sliku naših brđanskih običaja. U nadi da će postat viralan... Dok pišem ove retke, kraljica kreće sa loženjem vatre za peku. Čujem kako pucketa. Stiže mi još jedna slika od Ante. Ova definitivno ide na blog. Dok se 3. svjetski rat nastavlja, razmišaljam o onoj uzrečici - Bolje nek propande selo, nego običaji. No šta ako to nisu naši običaji? Kakvi mrtvi zecovi imaju veze sa našom Uskršnjom tradicijom? Kod nas je zec dobar jedino za ražanj i kotlić. Zato dok cijeli svijet srlja u najveću depresiju od 1930-ih, mi ćemo pomalo u skladu sa našim starim običajima. Sretan Uskrs i svima vama... |