| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Sinoć se 17 Plaćenika okuplja na kroztjednom treningu, te se brzo dijeli na 7 "prekaljenih" protiv 10 mlađih Plaćenika sa pokojim izuzetkom. Strana sa mlađim borcima nije imala ni vezu, pa je najiskusniji među njima glasovno koordinirao kretanje linije. Uglavnom prvi fajt (dok se još vidjelo) je bio čisto manevarsko nadmudirivanje. Raširili smo se i koordinirano kretali naprijed od stupa do stupa po yo-yo principu. U jednom trenutku, što zbog gubitaka, što zbog neiskustva, kretanje naprijed se obustavlja. Na srednjem dijelu zapinjemo zbog para cijevi iza hrpe pijeska, koje drže jednu čistinu, pa nema druge nego izvršiti pritisak po desnom boku gdje je linija isto tako zapela u jednoj dugačkoj prostoriji. Šta se mora, mora se i stišćemo po desnoj strani. Gine se na obje strane, ali na kraju dva preživjela prolaze i čiste sredinu udarom s boka. No pošto primamo paljbu iz dubine rasporeda vraćamo se nazad u relativnu sigurnost prostorije, te opet krećemo u obuhvat po desnom boku. Tražeći otvor za povezat se sa središnjim prostorom stižemo na drugi kraj terena. Srećom krećemo se tiho i komuniciramo šaptanjem, pa u jednom trenutku čujemo nekakvo kretanje ispred sebe. Pogled je bio dovoljan, upadamo skupa i metemo dvojicu neprijatelja. Ne znamo kakvo je stanje po sredini terena, pošto nemamo veze, ali krećemo na neprijateljsku liniju iz njihove duboke pozadine. U jednom trenutku primamo paljbu, širimo se i opet krećemo naprijed. Koordiniramo se glasovima, te opkoljavamo kako smo pretpostavljali zadnjeg njihovog, kad... čujemo pozdrav s njihove strane. To su bili naši, a teže posljedice su izbjegnute jer su prepoznali glas jednog od nas. Toliko o prednosti uporabe glasa na terenu.  Drugi fajt odrađujemo da zamjenom strana, ali umjesto da krenu na nas kako je bio dogovor "mlađa" ekipa se zbuksala u mraku i ni makac. Vrlo brzo četvorica "starih" se našla u respawnu, a na terenu tajac. Mrak je bio sve gušći i očito je došlo do nekakve pat pozicije. No ipak se nešto događalo, pa je u jednom trenutku čak četvorica dolaze u respawn diskutirajući. Naime Johnny im je prošao po boku i silent-killao dvojicu naših. No tada kreću u nekakv razgovor, te usput odrađuje i trećeg koji nije skužio tko je tu mrtav, a tko živ. Prebrojavajući mrtve zaključujemo da se u mraku vodi fajt dva na jedan, pa im vičemo da završe kako bi stigli odradit još nešto. Pošto je dolje potpuni mrak selimo se na kat objekta, kojeg donekle osvjetljava okolna rasvjeta. Neki su morali ići, pa slažemo novi raspored 5 : 10. Petorka kreće na etažu, a nas deset krećemo u čišćenje. Dijelimo se u dvije grupe po pet i krećemo na dva najudaljenija stepeništa. Dok se krećemo prema udaljenijem stepeništu čujemo nekakvu raspravu na drugom stepeništu, ali ne zamaramo se s time nego nastavljamo. Dolaskom u respawn doznajemo kako je predmet rasprave opet Johnny. Naime on se sakrio u stepeništu, čekao da petorka prođe i potom ih sve s leđa "pobio". Međutim pošto zbog blizine nije pucao, već samo rekao - mrtvi ste - raspravlja se da li ih je na taj način mogao riješit svih pet? Kuglicama na singl sigurno ne, ali u realnoj situaciji metak 7,62mm prolazi i kroz nekoliko tijela. U svakom slučaju Johnny je jučer imao svoj dan. Dok je hr-jezik obogaćen s novim glagolom - silentkillao (sam te). Slijedi piva, dogovor za prijevoz u nedjelju i razlaz oko 22h. |
|
Osamnaest plaćenika jučer izlazi na teren. Dijelimo se u dvije grupe i dogovaramo borbu devet na devet do potpunog poraza suprotne ekipe. Igrali smo na dva respawna, a treća "smrt" značila je isključenje. Jedna grupa (nazovimo je Branitelji) imala je taktičku prednost jer je u svojim redovima imala iskusnog snajper majstora, ali zbog slabe podrške kolega i nebranjenih bokova nije se uspio znatnije približiti protivnicima (nazovimo ih Napadači). Sve u svemu, borba se razvila na nekoliko manjih fronti jer je veći broj respawna neprestano simulirao dovlačenje pojačanja s jedne i druge strane pa niti u jednom trenutku bojišnica nije bila jasno razdvojena... Ekipa Napadača imala je jaču koordinaciju, a formiravši tri stabilne trojke uvijek je imala mogućnost sređene paljbe na neprijatelja... To se pokazalo efikasnim rješenjem. Svi borci pokazali su zavidan moral i umijeće, ponajprije časnik za vezu plaćeničke "O" ćelije i viđeniji član "Z" ćelije. To naravno ne umanjuje doprinos ostalih boraca obje ekipe jer u borbenim djelovanjima pojedinac ne postoji, a postrojba je jaka onoliko koliko je snažna njezina najslabija karika.  Photo by Kile Ekipa Branitelja slabo je pokrivala bokove pa je u jednom naletu nesmotreno dopustila da im se neprimjetno približi diverzant ekipe Napadača odjeven u žućkasto maskirno odjelo MOL M68 i u jednom naletu eliminira snajperista i još trojicu njegovih suboraca. Poslije je isti "poginuo" pokušavajući čak osvojiti neprijateljsku bazu. Borbe su trajale satima i obje ekipe pokazale su maksimalan trud i napor kako bi se što bolje taktički organizirale. Dokazalo se da snajper u airsoftu doista treba jaču zaštitu, možda čak dvojice suboraca, kako bi u potpunosti iskoristio prednost većeg dometa. U protivnom, čim zapuca, otkriva vlastiti položaj i postaje lak plijen diverzanata. Sve u svemu, dobar borbeni dan sa puno prebacivanja snaga, obuhvata, prilaženja protivniku s leđa, dobrih zasjeda i korištenja konfiguracije terena pokazao je da su Plaćenici sposobni izvoditi složenija borbena djelovanja na razini voda i satnije, a budući da naš broj neprestano raste - možda ćemo uskoro početi uvježbavati i kombinirana djelovanja na razini brigade. |
|
Nakon jučerašnjeg CQC treninga koji je na tajnoj lokaciji okupio 15 Plaćenika, naslov posta se sam nametnuo. Iako se okupljamo još za vidjela u 18h... mrak nas je tako brzo pritisnuo da se nije vidio prst pred nosom. Razlika između života i smrti ovisila je o nečujnom kretanju, selektivnom paljenju i gašenju lampi, koordinaciji i pokrivanju unutar ekipe, te ponajviše pozadinskom osvjetljenju. Unatoč svemu nabrojanom ljudi su ipak znali prolazili na svega par metara jedni od drugih. No posjedovanje spomenute pasivne opreme za noćno gledanje u takvim uvjetima minimalne vidljivosti bila bi apsolutna prednost pred neprijateljem. Zaključili smo na pivi, ako želimo i preko zime nastaviti ovakve kroztjedne treninge, da se moramo opremiti sa takvom opremom. Stoga će današnji post većim dijelom poslužiti u edukativne svrhe.  Znači ukratko Night Vision Devices (NVD) ili po naški uređaji za noćno gledanje, svoje prve dane vuku iz 2.sv.rata kada su ih Nijemci počeli koristiti kao noćne ciljnike na tenkovima, a zatim i na pješačkom naoružanju. Naravno gubitkom rata, ta tehnologija se seli saveznicima i ta takozvana Nulta generacija svoju prvu primjenu s Američke strane doživljava u Korejskom ratu. Važno je napomenuti kako su to bili aktivni uređaji koji su osvjetljavanje cilja ostvarivali s infracrvenim reflektorima, a samim time bili su vidljivi i neprijatelju koji je imao IC senzore. Prva generacija pasivnih uređaja za noćno u uporabu je uvedena tijekom Vijetnamskog rata. Ovi uređaji funkcionirali su na pojačavanju postojećeg svjetla, a da bi mogli učinkovito raditi trebala im je pristojna mjesečina. Njihovo pojačanje dostupnog svjetla bilo je samo x1000. Druga generacija se tehnološki unaprijeđuje pa njihovo pojačanje dostupnog svjetla dostiže već pristojnih x20.000. U praksi je to značilo da uređaj ove generacije radi i u noćima bez mjesečine. Karakteristični uređaj ove generacije je noćni ciljnik AN/PVS-4, a koji se i danas koristi u vojskama diljem svijeta.  Treća generacija je donijela pojačanje dostupnog svjetla od x30.000 do 50.000, a tipičan predstavnik ove generacije je uređaj oznake AN/PVS-14. Tek u ovoj generaciji se zahvaljujući smanjenju dimenzija i težine, prvi put uređaje za noćno gledanje može kačiti na kacigu ili glavu vojnika, te kao takvi dobivaju novi naziv Night Vision Googles (NVG) ili po naški - naočala za noćno gledanje. Četvrta generacija ili 3+ (kako je neki nazivaju) je još uvijek nepoznanica, kao i njene karakteristike, budući je to jedna od trenutno najstrože čuvanih tajni Američke vojske. Zna se samo kako uređaji ove generacije imaju sposobnost prilagodbe na promjenjive svjetlosne uvjete. I to bi bilo to ukratko. A za više detalja, morat će te na pivu s komesarom...  |
|
Danas 15 Plaćenika izlazi u šumu u kojoj nismo bili od prije ljeta. Pošto nam trojka Sierra kasni u dolasku na teren, prvi fajt krećemo šest na šest. Dva Oskara i četiri Zulua odlaze u dubinu, dok nas dvojica Alfi sa trojkom iz Juliet/Mike ćelije i još jednim koji radi na svojoj ćeliji, krećemo za njima. Pošto su snage izjednačene, a sa suprotne strane uigraniji igrači, nema druge nego taktikom prevladati naše nedostatke. Umjesto frontalnog nastupa krećemo lijevo ne bi li ih iznenadili sa boka ili leđa. Krećemo se pažljivo, no njih nigdje. Ošli smo brijeg predaleko pa se vraćamo na korito pod 90 stupnjeva. Spuštajući se nailazimo na PVC vrećicu sa bocom vode i dva Radlera. Oho... tu su se negdje zbuksali. Popivši malo "neprijateljskog" Radlera nastavljamo silazak, a potom nam dvojicu izbacuju iz igre kratkim rafalima, bez da smo uopće vidjeli neprijatelja. Sad smo u taktički nepovoljnijem položaju i nema nam druge nego iz napada krenuti u obranu. Nas četvoro zauzimamo položaje u kotlini i čekamo njihov pokret. Uskoro ih vidimo, otvara se paljba, ali... riješavaju nas jednog po jednog s združenim djelovanjem iz više pravaca. Riješili su nas svih šest, bez da smo im ijednog izbacili iz stroja. Svaka čast momci. Vraćamo se nazad spajamo sa trojkom pridošlih Sierra, ali jedan Alfa mora doma zbog više sile. U drugi fajt ulazimo osam protiv šest. Neprijatelj opet odlazi u dubinu, a mi pošto nas ima više krećemo u potragu za njima. Krećemo opet po lijevom krilu terena, zatim se spuštamo u korito, širimo se u strijelce i pažljivo napredujemo. Pročešljavši cijeli teren okrećemo opet po lijevom krilu i spremamo se češljati unazad lijevi brijeg... kad zazvoni mobitel i jedan naš, koji je zaostao na začelju, javlja da su ga skinuli. Sada konačno znamo gdje su. Ekipa je zauzela onaj drugi viši greben. Dogovaramo se vratiti nazad i popeti se na taj brijeg njima s leđa.  Postavljamo jedan binatonac na skeniranje i pronalazimo njihov kanal 5.5. Dok se penjemo na greben čujemo njihov razgovor. Jedan javlja da smo uočeni, te da se penjemo na čuku na kojoj su oni ranije bili. Dogovaraju kako će trojica krenut nama s leđa. OK sad smo u prednosti i to napokon možemo okrenuti u svoju korist. Mi napokon znamo gdje su tj. odakle će doći, dok oni ne znaju gdje smo mi, pošto su nas izgubili iz vida. Postavljamo zasjedu na vrhu brijega i čekamo njihov nailazak. Naleću ko jeleni na koncetriranu paljbu nas sedmorice. Dok se gibaju prema respawnu čujemo kako "mrtvi" javljaju našu poziciju (jbg koji se rat pošteno dobio), pa nema druge nego mijenjati položaj tj. krenuti u napad na njih dok smo brojno nadmoćniji. Žurimo za njima, ali nalećemo na preostalu trojku koja je u boljoj poziciji. U kratko vrijeme čak petorica smo izbačeni iz igre, te nam samo dvojica drže liniju i kupuju vrijeme dok nam poginuli ne ožive. Vraćamo se jedan po jedan i uzvraćamo mudro. Nema više trčkaranja po terenu, nego se iz jaraka i ležeći kažnjava svaki pokret sa kontra strane. Fajt je težak i mukotrpan, ljudi nam ispadaju sa obje strane, stišću nas po bokovima, čak su pokušali i s leđa... no za razliku od njih mi smo uvijek korak ispred jer čujemo što planiraju. Obavještajni rad je majka svih bitaka, ali ovi dečki su je*eno uigrana ekipa. Na kraju su neki naši ispucali sva tri života, izgubili smo vizualni kontakt jedni s drugima, linije su nam se izmiješale i ukratko nije se znalo tko pije, a tko plaća. Bilježi se čak i jedan prijeteljski kill s kontra strane, ali ne damo se ni jedni, ni drugi. Na kraju glasovno dogovaramo prekid i neriješen rezultat. Tek kad je odjeknulo - Gotovo!!! ...i kad su ljudi počeli ispadat sa svih strana, vidjelo se kakav kaos je bio na terenu. Ovaj drugi fajt se odužio više od tri sata u komadu, sa do sada najviše hodanja na nekom Plaćeničkom treningu. Svima se to svidjelo, kao i zahtjevan brežuljkasti teren na kojem nas je samo nekolicina već bila. Dogovaramo to ponoviti što skorije u sklopu priprema za jedan dvodnevni MilSim. Naravno sve to još jednom analiziramo uz pivu. P.S. Budući je plaćenički komesar tijekom puzanja posijao fotić na terenu, nismo se uspjeli slikati svi na okupu. No iako je isti kasnije pronađen (vjerojatnost 1:1000000) crkava mu baterija, pa smo grupnu sliku odradili sa jednim mobitelom. Do tad su neki već morali zgibat na posao, pa eto za sve one dušebrižnike, koji brinu zašto nas je manje na slici (nakon što bude dignuta)... poruka glasi - ne brinite, jer nas uvijek ima dovoljno za... znate već šta ;) |
|
Večeras 12 Plaćenika izlazi na redoviti kroztjedni CQC fajt. Dijelimo se šest na šest i naganjanje po podrumskom kompleksu može početi. Jedna ekipa odlazi u mrak, a druga kreće u čišćenje prostora. No dobro zasjedno djelovanje izbacuje svih šest napadača bez gubitka ijednog branitelja. Svaka čast momci, ali ovo je tek zagrijavanje. Nabrijani i znojni krećemo u drugi fajt sa zamjenom strana. Sad smo mi u mraku, a oni moraju gristi. Čim fajt počinje vidimo prebacivanje nekolicine po lijevom boku tj. ulaskom u jednu ogromnu bočnu prostoriju. Dvojka Alfi odmah ulazi u taj prostor i slaže im čeku. Držimo se mraka dok ovi nastupaju. Igra je to kratkotrajnih osvijetljavanja i otvaranja paljbe. Mi smo u mraku, dok oni nastupaju relativno osvjetljenim prostorom. U konačnici gine cijela trojka napadača uz gubitak jednog branitelja. Polako respawn se puni dok na kraju ne prekidamo fajt pošto je borba postala neaktivna nakon što je ostalo dva na jedan.  OK sad smo 1:1, ali zbog mraka se prebacujemo iz podruma na gornju etažu objekta. Gore se dijelimo četiri na osam, te ekipa koja brani kat odlazi stepeništem gore. Za obranu odabiremo krajni prostor u kojem se raspoređuju trojica, dok četvrti borac odlazi na stepenište s kojim nam mogu doći s leđa. Kreće napad, ali dobro smo se zbuksali i izbacujemo im četvoricu uz gubitak jednog. Svi su krenuli sa naše strane, pa je kolega na stepniništu slobodan. Nakon nekog vremena Zap to uviđa, polako im dolazi s leđa, pere po njima i iz stroja im izbacuje preostalu četvoricu. Znači može se uspješno odrađivati i sa omjerom 1:2. Nakon zadnjeg fajta odlazimo u obližnji dućan, odrađujemo pivu "na zidiću" i to je to. Naravno prije razilaska dogovaramo i lokaciju održavanja nedjeljnog fajta. Nalazimo se u lokalnom bircu već u deset sati, do tada trebamo samo izorganizirati prijevoz na forumu. Vidimo se ;) |
|
Petnaest Plaćenika dovuklo se jučer na šumski fajt. Pošto se odrađivao njihov domicilni teren Zului izlaze sa čak osmoricom svojih, ali... od čega su četvorica u teže pokretljivom stanju nakon cijelonoćne hmm... pa recimo hodnje. Nakon dužeg čekanja da se isti spreme, nas sedam najnestrpljivijih odlazi na drugi kraj šume. Na desno krilo postavljaju se trojica, u sredini je jedan teže pokretni, a na lijevom krilu još trojica. Nakon toga počinje iščekivanje njihovog nailaska. Konačno vidimo dvojicu kako se nonšalantno prešetavaju, no van su dometa. U njihovoj pozadini vidimo još nekoliko figura, ali koje se kreću prikrivenije. Znači većina ih je krenula frontalno. Uočavaju naše na desnom krilu i kreće razmjena paljbe. Dvojica im se odvajaju bočno, što se odmah javlja. Stoga jedan borac s lijevog boka pojačava desno krilo jer ih uskoro možemo očekivati po boku. No ništa od toga, pa je taj vraća opet na lijevo krilo, a kako tamo nije bilo veće aktivnosti... isti kreće prvo u izviđanje, te vidjeviši da nemaju nikog na toj strani ubacuje se iza neprijateljskih linija. No budno oko Zulu čzv-a uočava ga dok se prikrada, dolazi do razmjene paljbe i eliminacije. Iako je rezultat ovog ubacivanja bio izjednačen, narušava njihovu liniju što u konačnici vodi prema napadu naše strane i klasičnom čiščenju terena. Prvi fajt gotov.  Drugi fajt mijenjamo strane tako da kontra ekipa sada uzima naše dotadašnje položaje. Dogovaramo dvojicu pustit kroz sredinu da ih zabavljaju, dok će svi ostali krenut u obuhvat te ih pomesti s leđa. Nas dva krećemo polako, kako bi svojima dali vremena za obilazak u širom luku. No unatoč našem kilavljenju, uočeni smo i počinje razmjena paljbe. Vidim najmanje četvoricu ispred nas u dvije linije. Kolega i ja se malo razdvajamo kako bi razvukli i njihove snage, te se počinjemo prebacivati lijevim bokom gdje je teren isprepleten vododerinama koje pružaju odličnu rovovsku zaštitu. Kreće i neprijatelj po boku, ali mi smo u boljem položaju. Združena paljba nas dvojice izbacuje ih jednog po jednog, a zatim na desnom krilu dobivamo pojačanje jednog od naših koji je malo "skratio" obilazak. Zovem glavninu ekipe, no oni predviđaju dolazak tek za 10 minuta. Sami smo, ali ne damo se. Stišću nas žestoko, čak smo imali i napad s leđa, ali ne damo se. Pokrivamo jedan drugog s paljbom, prebacujemo se po "rovovima" i metemo ih jednog po jednog. Trojka protiv osmorice je skoro omjer 1:3, no još smo živi i grizemo. Dok smo konačno čuli rafale iza njih, nas trojica smo imali preko deset killova i to bez vlastith gubitaka. To je dobro odrađen posao. Piva, analiza, dogovor za četvrtak, nastavak po pivi u kvartu i to je to... Update: Papa ćelija u popodnevnim satima odrađuje ćelijski trening na jednom manjem urbanom terenu u gradu. Jbg zaželili se dečki malo intimnog druženja i fajta binom na binom ;) |
|
Jučer u sred tjedna 16 plaćenika se okuplja na novom CQC terenu kojeg smo samo jednom onako ovlaš onjušili. No sinoć smo izašli odradit pravi fajt sa dva tima protiv dva tima. Trojac Zulua, dva Oskara i dvojica Alfi s jedne, a trojica Papi, dva Julieta i četvorica još neraspoređenih Plaćenika s druge strane. Prvi fajt se razvlačimo po podrumu i krećemo s borbom u susret. No pošto je prostor ogroman, malo je potrajalo do prvog kontakta. Iako se radi o zatvorenom objektu, njegove dimenzije su takve da smo razmatrali i uporabu rafalne paljbe. No neki su došli samo sa utokama, neki su bili kratki sa streljivom, pa smo se kopromisno usuglasili da ćemo ipak odrađivati pojedinačnom. Prvi fajt smo odradili onako malo pažljivije, ne samo zato što se radi o novom terenu, nego i zbog hrpe prepreka koje je po podrumu trebalo izbjegavat od armature, preko nekih čudnih rovova do otvorenih šahti. U svakom slučaju scene iz prvog fajta su neodoljivo podsjećale na rat koji se vodi na ruševinama današnje civilizacije poput onih scena iz Terminatora2. Do sljedećeg fajta prostor je bio u potpunom mraku, pa se prebacujemo na kat objekta. Tamo su nekakva stepeništa i prostor je podijeljen na dvije etaže.  Jedna ekipa odlazi na etažu, a mi krećemo iz podruma prema njima. Razvlačimo cqc-vlakić i brzo upadamo u glavni prostor koristeći zaštitu zida. Potom se buksamo iza stupova i kreće napredovanje od jednog do drugog. Međutim pokrivaju nas paljbom sa gornje etaže zahvaljujući jednom L odvojku iste. Nema druge nego naći neki drugi pravac napredovanja. Dvojica kreću po širokom lijevom krilu kroz halu kako bi došli spomenutom L odvojku s leđa. Za to vrijeme nas trojica krećemo na prvo subište koje su oni zagradili s nekakvim srušenim vratima. Čujemo ih kako pričaju gore, tiho mičemo vrata i upadamo u sred njihove linije, riješavamo trojicu, ali uz žrtvu vlastita dva. No bez obzira na učinak iznenađenje je bilo potpuno. Povratkom dolje, mi "mrtvi" imamo vremena za razledati oko sebe. Nadrealna scena sa blještavim svjetlima iz obližnjeg shoping centra neodoljivo je podsjećala na kultni SF film Blade Runner. Zbog par otkaza baterija i obveza treći fajt nismo odradili, već smo se zaputili na pivu na kojoj smo dogovorili nedjeljni teren... |
|
Na nedjeljni šumski fajt nam izlazi 18 Plaćenika i odrađuje kvalitetna četiri sata znojenja. Pošto je Alfa ćelija bila u punom sastavu odlučili smo odigrati zajedno ojačani sa dva Zulua, da bi nam se malo kasnije pridružio i treći nakon što je popravio repliku. S druge strane bili su svi ostali. Našla su se tu trojica iz Viktor ćelije, dvojica iz buduće Juliet ćelije, tri "vanjska" Zulua i jedan predstavnik Sierri. Znači s jedne strane našla se šestorka Alfi, koji se vrlo rijetko okupljaju u punom sastavu zbog poslovnih obveza njenih pripadnika. No iako navedena ćelija rijetko ima prilike igrati zajedno, ipak ima kontinuitet na treninzima, te se zbog toga i svog vojnog backgrounda, lako uklapa i brzo prilagodi svima koji tom poslu pristupaju po uzusima struke. S druge strane imamo četiri stara igrača, ali od kojih samo jedan ima kontinuitet treninga preko ljeta, te čak petoricu novih. Naravno fajt je bio gotov i prije nego je počeo. S jedne strane timski nastup u sastavu binoma i timova, a s druge strane hrpa pojedinaca koji sami pokušavaju odraditi nešto. S jedne strane starija ekipa koja zna znanje, a s druge strane većinom mladići koji mogu trčati koliko hoćeš. No džaba im trud, rekli bi neki... kad nisu pokazali osjećaj za timski rad i združeni nastup na bojišnici. Naravno mi smo sve to imali, te je bez ikakve zapovjedi svatko znao gdje mu je mjesto. Bez ikakve priče popunjavale su se rupe u liniji ili samoinicijativno prebacivalo sa boka na bok, zavisno gdje je pritisak bio jači. Natrčalo se po terenu, odradila se hrpa obuhvata i bočnih čišćenja, a nakon desetog killa prestao sam ih brojati da budem iskren. Sve u svemu ono jučer trebala bi svima biti dobra škola u smislu - riječi su jeftine, neka naša djela govore za nas.  Nakon fajta okupili smo se u logističkoj bazi kodnog naziva "Kod Pere", te se ubili predobrim ćevapima i napojili mrzlom pivom. Gazda Pero nam je osigurao 12 kg mesa i bilo je jedi koliko možeš za 30 kuna, dok je pivo bilo vrlo razumnih 10 kuna. Klopa, cuga, Plaćeničko druženje i razgovor potrajao je do 20h kada i posljednji napuštaju poprište "bitke". Spominjala se i organizacija 24-36 satnog fajta. Naravno po tom pitanju bit ćemo nešto pametnijio do četvrtka, kada bi trebali izaći na jedan novi CQC teren. No živi bili, pa vidjeli... |
 Unatoč jučerašnjem ispadanju kompletne Zulu ćelije koja je tijekom ljeta bila glavni nositelj plaćeničkih treninga, okuplja nas se 15 na redovitom tjednom CQC treningu. Oblačno vrijeme i negativni ioni u zraku kao da su nagovještavali teško nabijen fajt. Požurili smo ko da smo znali za nadolazeće probleme. Brzo smo odradili dva fajta, a onda nas prekidaju zaštitarski organi. Bilo je malo vike s obje strane, a onda vidjevši da im ta taktika ne prolazi, stričeki spuštaju glasove za oktavu, normalno razgovaraju i dogovar glasi - napuštamo teren. Naravno razumijemio mi njih, jer ti ljudi su u strahu za svoj posao i satnicu od 12 kuna. S druge strane naš dosadašnji underground/gerila pristup je prolazio dok je prolazio, a sada ćemo morati odraditi nekakvu papirologoju ako se želimo tim prostorom koristit i dalje. Do tada ćemo razmotrit još neke pričuvne CQC terene i naravno uvijek nam ostaje nedjeljna šuma. Dogovor uz pivu nakon fajta glasi - vidimo se na nedjeljnom fajtu s roštiljem. Lokaciju znate... |
