Marketing
Pravi MilSim
Danas 15 Plaćenika izlazi u šumu u kojoj nismo bili od prije ljeta. Pošto nam trojka Sierra kasni u dolasku na teren, prvi fajt krećemo šest na šest. Dva Oskara i četiri Zulua odlaze u dubinu, dok nas dvojica Alfi sa trojkom iz Juliet/Mike ćelije i još jednim koji radi na svojoj ćeliji, krećemo za njima. Pošto su snage izjednačene, a sa suprotne strane uigraniji igrači, nema druge nego taktikom prevladati naše nedostatke. Umjesto frontalnog nastupa krećemo lijevo ne bi li ih iznenadili sa boka ili leđa. Krećemo se pažljivo, no njih nigdje. Ošli smo brijeg predaleko pa se vraćamo na korito pod 90 stupnjeva. Spuštajući se nailazimo na PVC vrećicu sa bocom vode i dva Radlera. Oho... tu su se negdje zbuksali. Popivši malo "neprijateljskog" Radlera nastavljamo silazak, a potom nam dvojicu izbacuju iz igre kratkim rafalima, bez da smo uopće vidjeli neprijatelja. Sad smo u taktički nepovoljnijem položaju i nema nam druge nego iz napada krenuti u obranu. Nas četvoro zauzimamo položaje u kotlini i čekamo njihov pokret. Uskoro ih vidimo, otvara se paljba, ali... riješavaju nas jednog po jednog s združenim djelovanjem iz više pravaca. Riješili su nas svih šest, bez da smo im ijednog izbacili iz stroja. Svaka čast momci. Vraćamo se nazad spajamo sa trojkom pridošlih Sierra, ali jedan Alfa mora doma zbog više sile. U drugi fajt ulazimo osam protiv šest. Neprijatelj opet odlazi u dubinu, a mi pošto nas ima više krećemo u potragu za njima. Krećemo opet po lijevom krilu terena, zatim se spuštamo u korito, širimo se u strijelce i pažljivo napredujemo. Pročešljavši cijeli teren okrećemo opet po lijevom krilu i spremamo se češljati unazad lijevi brijeg... kad zazvoni mobitel i jedan naš, koji je zaostao na začelju, javlja da su ga skinuli. Sada konačno znamo gdje su. Ekipa je zauzela onaj drugi viši greben. Dogovaramo se vratiti nazad i popeti se na taj brijeg njima s leđa.
Postavljamo jedan binatonac na skeniranje i pronalazimo njihov kanal 5.5. Dok se penjemo na greben čujemo njihov razgovor. Jedan javlja da smo uočeni, te da se penjemo na čuku na kojoj su oni ranije bili. Dogovaraju kako će trojica krenut nama s leđa. OK sad smo u prednosti i to napokon možemo okrenuti u svoju korist. Mi napokon znamo gdje su tj. odakle će doći, dok oni ne znaju gdje smo mi, pošto su nas izgubili iz vida. Postavljamo zasjedu na vrhu brijega i čekamo njihov nailazak. Naleću ko jeleni na koncetriranu paljbu nas sedmorice. Dok se gibaju prema respawnu čujemo kako "mrtvi" javljaju našu poziciju (jbg koji se rat pošteno dobio), pa nema druge nego mijenjati položaj tj. krenuti u napad na njih dok smo brojno nadmoćniji. Žurimo za njima, ali nalećemo na preostalu trojku koja je u boljoj poziciji. U kratko vrijeme čak petorica smo izbačeni iz igre, te nam samo dvojica drže liniju i kupuju vrijeme dok nam poginuli ne ožive. Vraćamo se jedan po jedan i uzvraćamo mudro. Nema više trčkaranja po terenu, nego se iz jaraka i ležeći kažnjava svaki pokret sa kontra strane. Fajt je težak i mukotrpan, ljudi nam ispadaju sa obje strane, stišću nas po bokovima, čak su pokušali i s leđa... no za razliku od njih mi smo uvijek korak ispred jer čujemo što planiraju. Obavještajni rad je majka svih bitaka, ali ovi dečki su je*eno uigrana ekipa. Na kraju su neki naši ispucali sva tri života, izgubili smo vizualni kontakt jedni s drugima, linije su nam se izmiješale i ukratko nije se znalo tko pije, a tko plaća. Bilježi se čak i jedan prijeteljski kill s kontra strane, ali ne damo se ni jedni, ni drugi. Na kraju glasovno dogovaramo prekid i neriješen rezultat. Tek kad je odjeknulo - Gotovo!!! ...i kad su ljudi počeli ispadat sa svih strana, vidjelo se kakav kaos je bio na terenu. Ovaj drugi fajt se odužio više od tri sata u komadu, sa do sada najviše hodanja na nekom Plaćeničkom treningu. Svima se to svidjelo, kao i zahtjevan brežuljkasti teren na kojem nas je samo nekolicina već bila. Dogovaramo to ponoviti što skorije u sklopu priprema za jedan dvodnevni MilSim. Naravno sve to još jednom analiziramo uz pivu.
P.S. Budući je plaćenički komesar tijekom puzanja posijao fotić na terenu, nismo se uspjeli slikati svi na okupu. No iako je isti kasnije pronađen (vjerojatnost 1:1000000) crkava mu baterija, pa smo grupnu sliku odradili sa jednim mobitelom. Do tad su neki već morali zgibat na posao, pa eto za sve one dušebrižnike, koji brinu zašto nas je manje na slici (nakon što bude dignuta)... poruka glasi - ne brinite, jer nas uvijek ima dovoljno za... znate već šta ;)
Post je objavljen 18.09.2011. u 19:26 sati.