Današnji izlazak 16 Plaćenika na teren pokazuje nam kako ovo ljeto ide svome kraju, jer se ljudstvo vraća na kontinent. Dijelimo se na osam protiv osam jednostavno na principu središnje linije kroz nas dok stojimo u krugu. Dogovaramo osvajanje zgrada i krećemo svako na svoju stranu. Samo kako bi izbjegli napucavanje iz male blizine u/iz zgrada, dogovaramo da ubacivanje kamena/bombe "ubija" sve u prostoriji, te tako završava fajt. Prvi fajt trojicu "trkača" iz Oskar ćelije šaljemo na krajnje lijevo krilo da se neprijatelju privuku s leđa, dok ostatak od nas pet kreće linijski napredovat kroz središnji prostor. No neprijatelj je zauzeo središnju zgradu i u jednom momentu Čiwa nas sa svojom dalekometnom Cymom počinje mesti s boka. U jednom trenutku čak smo četvorica u respawnu. Vraćamo se dva po dva i automatski idemo tamo gdje je najveća frka. Vučina i ja ulazimo sljedeći, te pošto se neprijatelj privukao neposredno pod naš objekt bacamo se odmah na njih. Dok Vučina pokriva zaprečnom paljbom skidam Razuma, a zatim se posvećujemo Bogiju. No unatoč paljbi iz dva smjera, Bogi se dobro zbuksao i ne možemo ga dohvatit. Vidim mora se po boku. Zavlačim se u potok i dok pažljivo napredujem koritom vidim Bogija kako se mudro povlači. Vučina i ja nastavljamo popunjavati taj prostor, te čitavo vrijeme održavamo međusobnu komunikaciju, te povremeno vizualno komuniciramo i sa ekipom na lijevom krilu. Dolazimo im iza zgrade, privlačimo se sa puškama na sprem i konačno ubacujem kamen u njihov objekt. Gotovo! Ali dečki se bune da smo trebali ući u objekt. Smiruju se nakon što im Oskar ćelija govori da su već bili u njihovom objektu. A jeb*em ti finese, bitno je da se igra. Za drugi fajt dogovaramo kako zgrade nisu bitne, nego da je bitno pomest sve neprijatelje. Mijenjamo strane i krećemo nakon što smo čuli - Ajde!!! - s druge strane. Trkači nam jure na središnju zgradu, a neprijatelj ni makac. Ili smo se krivo razumjeli, ili imaju novu taktiku. No što sad, rokaj! Vučina i Zap nam kreću šire po desnom krilu, Kompa je lijevo malo ispod ceste, dok ostatak nas napreduje od središnje zgrade uz zid nasipa. No došavši do kraja zida ne može se dalje, pa se prebacujem preko ceste do Kompe. No i taj dio pokrivaju i nema mi druge nego u širi obuhvat. Došavši do druge strane zgrade primam paljbu, pa se refleksno bacam na leđa i kotrljam iza panja. Navirujem, ali ne vidim tko me zaprašio, no vidim našu dvojku kako se spuštaju sa brijega. Vičem da paze jer imaju jednog u jarku iza zgrade. Dok prilazim, vidim nekakvo napucavanje na relaciji Deki-Trbi, a zatim i dovikivanje među njima. Koji god kua bilo, Trbi mi je čist i odrađujem ga. Osjećam neke tenzije među njima, no nemam vremena za to jer moramo završit napad. Spajam se sa Vučinom i Kukecom, te dolazimo do zgrade. Njima je to mrtvi kut i ne mogu nam ništa. Pokrivamo Vučinu dok ubacuje nekakvo drvo unutra, vičemo im da su mrtvi, te da izađu. No umjesto da izađu, kroz prozor izviri ruka i praši na slijepo. Bem ti guštere. Vičem im da se to ne radi, da je gotovo i da izađu. Opet isto. Iznerviran krećem u frontalni napad sa rafalnom paljbom. Iznutra uzvraćaju, ali jedan dobiva u lice, a drugi isto negdje. Pa dobro dečki koji kua? Pa nismo čuli. Pa "bomba" je dogovorena upravo kako bi spriječili takvo sranje. Ništa, vraćamo se do srednje zgrade i uzimamo malo dužu pauzu da se svi skupa ohladimo. Predlažem da se nanovo izmješamo, te dvojici najmlađih Balkiju i Razumu dajemo da izaberu ekipe. Treći fajt mi krećemo opet odozgor. Smoc i Razum idu lijevo gore, mi po sredini, a Serta i Joker po desnom boku. Opet im uzimamo središnju zgradu, ali Čiwa i Kompa me zaprašuju od dolje, dok ja ne mogu dobacit do njih. Rikava mi baterija, pa prebacujem na singl. Kad eto ti pogođenih Serte i Jokera. Isprobavam njihove replike, ali ni one nemaju dometa. Morat ću im prić bliže, ali čim sam izašao pljušti sve oko mene i to je to. Sjedam ispred, dovršavam sendvič, kad eto i njih dva što su me riješili. Nama dosta i krećemo prema parkingu, ujedno da se ostalima maknemo sa linije paljbe. Dogovaramo ranije uočene tenzije svi zajedno riješiti uz pivu. Ukratko zaključak je - nema više spika, ni ogovaranja na temu priznavanja ili nepriznavanja. Pogotovo jer oni koji to rade ne lažu nas, nego sami sebe. S druge strane jedva čekamo nekoga tko ne priznaje, jer će se na takvima združeno prijenjivati Memexova terapija. Zaključak drugi je poziv mlađim igračima za malo respekta za one starije tj. one koji duže igraju. No ni to nije nikakva zapovjed. Ako neće, ne moraju, no onda će "starci" umjesto mješanja s njima i pokazivanja tajni zanata, igrati isključivo zajedno. Pa će se spomenuti respekt jako brzo nametnuti sam od sebe. I to je to. Dakle Plaćenička anarhija se nastavlja, a koliko je navedeni model dobar, najbolje nam pokazuje brojka od 115 Plaćenika raspoređenih u četiri borbene linije... |
Jučer odrađeni CQC fajt bio je poučan po nekoliko osnova. Prva pouka bi bila da nove Plaćenike treba bolje raspoređivat unutar ekipa, a ne da nam tri "guštera" kojima je ovo prvi ili treći fajt završe s jedne strane. Pogotovo kad s druge strane imamo stare tj. dobro uigrane borce - tri Zulua i tri Zulu-wanabe. Šalu na stranu, no čini mi se kako je fajt bio odlučen u momentu odabira ekipa. No bez obzira na to trebalo je dat sve od sebe. U tri fajta koliko smo odradili i izgubili, u par trenutaka smo čak ostvarili i inicijativu, ali konačni rezultat je ipak bio protiv nas. Glavni problem je bio nekoordinacija unutar ekipe odnosno loše združeno djelovanje. To bi bila pouka broj dva. Tako primjerice u drugom fajtu odlična taktička zamisao dolaska neprijatelju s leđa u punom sastavu, na kraju pada u vodu jer nije bilo dobro koordiniranog tj. zajedničkog uleta u prostoriju. Dovoljno je da ljudi samo na trenutak zastanu i tu se već gubi inicijativa, a čim nam je prvi (koji je sam uletio u prostor) izbačen iz borbe već gubimo. Znači koliko god to jednom bivšem vojniku glupo izgledalo, ovdje pale samo one policijske taktike "kretanja u maloj grupi pedera". Naravno vojska se ne troši na takve stvari jer joj na raspolaganju stoje sredstva koja zgrade pretvaraju u ruševine (od avijacije i topništva do trupnih sredstava poput Zolja i ručnih bombi), no mi ovdje idemo "cijev na cijev" što je puno bliže policijskoj taktici. A ako je to to, onda i nastupanje mora biti u skladu s tim. Sve u svemu odradili smo tri dobra fajta, dobro se oznojili, a sa zadnjim ušli u područje koje je za većinu nešto sasvim novo. A kako se hladniji i kraći dani budu bližili, sve mi se čini kako ćemo u tom modu raditi sve češće. Znači pouka broj tri se izvlači iz CQC borbe u potpunom mraku. Pri čemu uporaba osvjetljenja postaje dvosjekli mač koji s jedne strane omogućava ciljanje, ali istodobno otkriva i tvoj položaj. Stoga će s nastavkom noćne CQC obuke NVG oprema postati značajna stavka. No o tom potom. Uslijedila je već uobičajena raščlamba bojnog djelovanja uz piće i razlaz posljednjih Plaćenika oko 1h. |
Nakon dvotjedne pauze sinoć konačno odrađujemo tjedni CQC trening. Na teren nas izlazi 11, od čega petorica Zulua, tri Oskara, dvojica Alfi i jedan Papa. Uz izuzetak dva nova, moglo bi se reći - naša standardna ljetna postava urbane gerile. Dijelimo se pet prema šest i dernjava po mračnim hodnicima i halama može početi. Prvi fajt nas petorica dogovaramo taktiku bit ćemo svi na hrpi i kontra ekipu riješavamo doslovce u nekih petnaest minuta. No već sljedeći fajt se ne držimo dogovorenog, odnosno u želji da pokrijemo što veći prostor raštrkavamo se okolo i gubimo našu raniju prednost. Zbog te iste greške gubimo i sljedeći fajt. No vrativši se na taktiku iz prvog fajta, četvrti fajt opet riješavamo u svoju korist. Pošto se već dobrano smračilo, uslijedila je piva i analiza koja se odužila do 23h i kusur, međutim tek danas (nakon prospavane noći) kužim u čemu je bio problem. Naime u "našoj" ekipi su s nekom čudnom slučajnošću završili mahom teži i nešto slabije pokretni igrači - takozvani sidreni, kako mi to znamo reći. Istodobno u "kontra" ekipi završavaju uglavnom mlađi, brži i trkački orijentirani borci. Znači glavna prednost sidrene ekipe je združena paljba i međusobno pokrivanje, dok trkačka ekipa svoju prednost ostvaruje brzim pojedinačnim prebacivanjem po bokovima odnosno pošto se tu nema klasične linije unutar rasporeda naših snaga. I to je bilo to. Dok je sidrena ekipa nastupala u grupi i paljbeno se pokrivala iz svih smjerova, bila je nepobjediva za pojedinačne trkače koji su "zujali" oko nas. No čim smo se "razbili" na pojedince, kontra strana je pobijeđivala zahvaljujući svojim brzim uletima iz prostorije u prostoriju. Znači bio je to klasičan sraz organizacije i pojedinačnih kvaliteta. A zaključak što bolje prolazi na terenu - izvucite sami. Update: Jučer u nedjelju 21.8. na tajni teren na tajnoj lokaciji nam izlaze dva tima Plaćenika. Bilo je vrlo žestoko, a opis fajta još čeka autorizaciju od one ekipe koja je jučer dobila po tamburi. Jbg to se zove korektnost pri izvještavanju... foto Kukec |
Od velike prošlonedjeljne najave dolaska u Solinsku šumu, broj fajtera se u konačnici znatno osuo. Na teren izlaze dva Predatora, dva Plaćenika i dvojica plaćeničkih prika tj. ovdašnjih prijatelja koje sam osobno "uvukao" u airsoft još kolovoza 2009-e. Okupljamo se od 16:30 do 17:15h, dijelimo na dvije strane i fajt konačno može početi. Prvi fajt nas dva Plaćenika plus jedan prika odrađujemo onako šablonski. Neprijatelj uopće nije odrađivao liniju timski, tako da nisu imali puno šanse. Napominjem im to nakon fajta i očekujem kako će ispraviti grešku. Drugi fajt sa zamjenom strana opet ista priča. Treći su se malo popravili, ali i dalje nedovoljno za pobjedu. Konačno četvrti fajt odrađuju malo uvezanije i naravno uspjeh nije izostao. Znojni i krepani nas četvorica odlazimo na pivu, dok se dvojac Predatora ispričava s obvezama. Ma bit će valjda još prigode. Sve u svemu kvalitetno odrađena nedjelja. Nakon pive plaćeničke prike i službeno postaju Plaćenici, čime im naravno nije onemogućeno članstvo u drugim ekipama, već su samo priznali nešto što ionako već godinama znaju. Isti dan samo u jutarnjim satima na kontinentu osmorka Plaćenika odrađuje standardni nedjeljni šumski fajt. Naravno pošto fizički nisam nazočio, mogu samo nagađati kako je bilo uobičajeno žestoko. Onako Plaćenički... foto Vatreni A već sljedeći tjedan počinjemo se opet gore okupljati i okrupnjavati na tjednim i vikend treninzima. Jer ljeto 2011 konačno ide prema svome kraju... |
Dok kontinent tone u ljetnu letargiju, život se seli prema jugu. U skladu s tim potpuno nam zamiru tjedni CQC i vikend šumski treninzi na kontinentu. No zato se odrađuje s druge strane bumeranga. Stoga jučer dok se trčala Alka, petnaest fajtera okuplja se u šumi podno Klisa i započinje ljuti boj. Nakon desetodnevne pauze meni je fajt bio odličan. Prvi fajt kreću s jedne strane Kaštelani plus jedan posuđeni Predator, dok s druge strane kreće četvorka Predatora. Prvi fajt sam naletio na kuglu tako reći bez ispaljenog metka, ali svaka škola se plaća. Bila je to posljedica odabira krive kamuflaže u kombinaciji sa razdvajanjem od ostatka skupine. Sljedeći fajt nam se priključuje petoročlani tim jedog domaćeg Vukovarca i još dva Predatora, tako da se "posuđeni" Predator vraća u svoju ekipu. Drugi fajt se pažljivije napreduje u liniji s Kaštelanima i dok sredina razmjenjuje paljbu, ja sam slobodan na desnom krilu i radim obuhvat. Riješavam jednog koji me gađa iz zasjede, a zatim i onu dvojicu koji su razmjenjivali paljbu sa ostatkom tima. Drugi fajt čista pobjeda naše strane, pošto su "Vukovarci" na drugom dijelu terena riješili nekoliko njihovih uz gubitak jednog svog. Pritom treba reći kako oni šumu igraju bez respavna, te na način da od prvog killa fajt traje još 20 minuta, pa koliko se do tada napravi napravi. Treći fajt mijenjamo strane i mi sada krećemo sa sjevernog dijela šume. Dogovor je da šumu krenemo čistit linijski, ali u trenutku kontakta samo dvojica se nalazimo u tom sektoru. Razmjenjujući paljbu riješavam dvojicu, ali me zatim treći (kojeg nisam vidio), mete paljbom s lijevog boka. Pred zadnji fajt dvojica Predatora moraju ići, tako da zadnji fajt prelazim Predatorima. Ovaj fajt krećemo u liniji, ali onako kako se to zaista treba raditi. Dolazimo do prvog suhozida kad ostvarujemo kontakt. Oni u jarku, a mi iza suhozida. Vidim pat pozicija i nema druge nego po boku. Krećem desno i nakon kraćeg šuljanja riješavam dvojicu u tom gustišu, dok trećeg mete kolega s lijeve strane. Još su dvojica ostala, češljamo teren i onda netko kaže da su njih dva već kod auta. Malo mi čudno jer ih nismo riješili, ali... nema druge nego završiti fajt. Kasnije uz pivu doznajemo kako se ta dvojka Kaštelana baš spremala udariti na nas s leđa kad smo mi viknuli gotovo. Šteta zbog dezinformacije jer se moglo završit još žešće. No nema veze jer popravni će imat već za tjedan dana, kada Plaćenici na isti teren izvode cijeli tim u sastavu dvojice Alfi i dva Zulua... |