Marketing
(Ne)priznavanje i AS-prigovaranje
Današnji izlazak 16 Plaćenika na teren pokazuje nam kako ovo ljeto ide svome kraju, jer se ljudstvo vraća na kontinent. Dijelimo se na osam protiv osam jednostavno na principu središnje linije kroz nas dok stojimo u krugu. Dogovaramo osvajanje zgrada i krećemo svako na svoju stranu. Samo kako bi izbjegli napucavanje iz male blizine u/iz zgrada, dogovaramo da ubacivanje kamena/bombe "ubija" sve u prostoriji, te tako završava fajt. Prvi fajt trojicu "trkača" iz Oskar ćelije šaljemo na krajnje lijevo krilo da se neprijatelju privuku s leđa, dok ostatak od nas pet kreće linijski napredovat kroz središnji prostor. No neprijatelj je zauzeo središnju zgradu i u jednom momentu Čiwa nas sa svojom dalekometnom Cymom počinje mesti s boka. U jednom trenutku čak smo četvorica u respawnu. Vraćamo se dva po dva i automatski idemo tamo gdje je najveća frka. Vučina i ja ulazimo sljedeći, te pošto se neprijatelj privukao neposredno pod naš objekt bacamo se odmah na njih. Dok Vučina pokriva zaprečnom paljbom skidam Razuma, a zatim se posvećujemo Bogiju. No unatoč paljbi iz dva smjera, Bogi se dobro zbuksao i ne možemo ga dohvatit. Vidim mora se po boku. Zavlačim se u potok i dok pažljivo napredujem koritom vidim Bogija kako se mudro povlači. Vučina i ja nastavljamo popunjavati taj prostor, te čitavo vrijeme održavamo međusobnu komunikaciju, te povremeno vizualno komuniciramo i sa ekipom na lijevom krilu. Dolazimo im iza zgrade, privlačimo se sa puškama na sprem i konačno ubacujem kamen u njihov objekt. Gotovo! Ali dečki se bune da smo trebali ući u objekt. Smiruju se nakon što im Oskar ćelija govori da su već bili u njihovom objektu. A jeb*em ti finese, bitno je da se igra. Za drugi fajt dogovaramo kako zgrade nisu bitne, nego da je bitno pomest sve neprijatelje. Mijenjamo strane i krećemo nakon što smo čuli - Ajde!!! - s druge strane. Trkači nam jure na središnju zgradu, a neprijatelj ni makac. Ili smo se krivo razumjeli, ili imaju novu taktiku. No što sad, rokaj! Vučina i Zap nam kreću šire po desnom krilu, Kompa je lijevo malo ispod ceste, dok ostatak nas napreduje od središnje zgrade uz zid nasipa. No došavši do kraja zida ne može se dalje, pa se prebacujem preko ceste do Kompe. No i taj dio pokrivaju i nema mi druge nego u širi obuhvat.
Došavši do druge strane zgrade primam paljbu, pa se refleksno bacam na leđa i kotrljam iza panja. Navirujem, ali ne vidim tko me zaprašio, no vidim našu dvojku kako se spuštaju sa brijega. Vičem da paze jer imaju jednog u jarku iza zgrade. Dok prilazim, vidim nekakvo napucavanje na relaciji Deki-Trbi, a zatim i dovikivanje među njima. Koji god kua bilo, Trbi mi je čist i odrađujem ga. Osjećam neke tenzije među njima, no nemam vremena za to jer moramo završit napad. Spajam se sa Vučinom i Kukecom, te dolazimo do zgrade. Njima je to mrtvi kut i ne mogu nam ništa. Pokrivamo Vučinu dok ubacuje nekakvo drvo unutra, vičemo im da su mrtvi, te da izađu. No umjesto da izađu, kroz prozor izviri ruka i praši na slijepo. Bem ti guštere. Vičem im da se to ne radi, da je gotovo i da izađu. Opet isto. Iznerviran krećem u frontalni napad sa rafalnom paljbom. Iznutra uzvraćaju, ali jedan dobiva u lice, a drugi isto negdje. Pa dobro dečki koji kua? Pa nismo čuli. Pa "bomba" je dogovorena upravo kako bi spriječili takvo sranje. Ništa, vraćamo se do srednje zgrade i uzimamo malo dužu pauzu da se svi skupa ohladimo. Predlažem da se nanovo izmješamo, te dvojici najmlađih Balkiju i Razumu dajemo da izaberu ekipe. Treći fajt mi krećemo opet odozgor. Smoc i Razum idu lijevo gore, mi po sredini, a Serta i Joker po desnom boku. Opet im uzimamo središnju zgradu, ali Čiwa i Kompa me zaprašuju od dolje, dok ja ne mogu dobacit do njih. Rikava mi baterija, pa prebacujem na singl. Kad eto ti pogođenih Serte i Jokera. Isprobavam njihove replike, ali ni one nemaju dometa. Morat ću im prić bliže, ali čim sam izašao pljušti sve oko mene i to je to. Sjedam ispred, dovršavam sendvič, kad eto i njih dva što su me riješili. Nama dosta i krećemo prema parkingu, ujedno da se ostalima maknemo sa linije paljbe. Dogovaramo ranije uočene tenzije svi zajedno riješiti uz pivu.
Ukratko zaključak je - nema više spika, ni ogovaranja na temu priznavanja ili nepriznavanja. Pogotovo jer oni koji to rade ne lažu nas, nego sami sebe. S druge strane jedva čekamo nekoga tko ne priznaje, jer će se na takvima združeno prijenjivati Memexova terapija. Zaključak drugi je poziv mlađim igračima za malo respekta za one starije tj. one koji duže igraju. No ni to nije nikakva zapovjed. Ako neće, ne moraju, no onda će "starci" umjesto mješanja s njima i pokazivanja tajni zanata, igrati isključivo zajedno. Pa će se spomenuti respekt jako brzo nametnuti sam od sebe. I to je to. Dakle Plaćenička anarhija se nastavlja, a koliko je navedeni model dobar, najbolje nam pokazuje brojka od 115 Plaćenika raspoređenih u četiri borbene linije...
Post je objavljen 28.08.2011. u 22:38 sati.