Plaćenici - BEZ STIJEGA, BEZ GOSPODARA!


Plaćenički forum 

Plaćenički fejs

vijesti iz svijeta 

vijesti iz Sirije 


Plaćenici

'
Dedo +385 (0)95 5342 508 
e-mail

Bez stijega, bez gospodara!
Airsoft pokret Plaćenici

29.07.2011., petak

Mrakača


Pošto nam je kiša pokvarila nedjeljni fajt, jučer smo se sa svrbežom u triger-fingeru okupili na već standardnom CQC treningu. Nazoče po dvojica iz ćelija Alfa, Charli, Zulu i buduće Oskar ćelije, dok trojac čini buduća Johnnyeva ćelija radno nazvana Juliet. Da novake razbacamo ravnomjerno po ekipama, dvojici novajlija dajemo da biraju svoje ekipe. S jedne strane petorka, a s druge šestorka... i r'n'r po mračnim halama može početi. Iako naša ekipa broji čovjeka više prva tri fajta glatko gubimo. Razlog je jednim dijelom ne uigranost pojedinaca unutar naše ekipe u kombinaciji sa par nesporazuma. Prvi fajt bolje ne spominjat jer je došlo do razmjene prijateljske paljbe prije nego do kontakta s neprijeteljom. Jbg prije razdvajanja treba bolje dogovorit pravce kretanja...

Plaćenici

Drugi fajt smo fasovali zbog nepažnje tj. jer nismo temeljito provjerili prostoriju prije produžetka naprijed. Lijeni to koristi i mete nam dvojicu iskusnijih igrača s leđa. Treći fajt je bio malo bolji, jer smo se dosta dugo držali na hrpi. Izbacili smo im dvojicu iz igre i lov šestorice na trojku je mogao početi. Nakružili smo se za njima po objektu i kad smo ih konačno pronašli, iz zasjede nam izbacuju dvojicu. Još jednom smo fasovali. No što te ne ubije, čini te jačim. Zato među plaćenicima nema predaje. Stoga smo četvrti fajt dobili u velikom stilu...
Slijedi brza piva i razlaz oko 22:00h. Uz zaključak - tko preživi sljedeća dva tjedna, pričat će...

P.S. U nedjelju 31.7. na tajnoj lokaciji okuplja se osmorka Plaćenika i odrađuje standardni šumski trening. No pošto su se zaboravili slikati, morat će te nam vjerovati na riječ. Viva la revolution!

22.07.2011., petak

Ko vukovi...


Unatoč ljetnim gubicima na tjedni CQC fajt nas izlaze osmorica, taman za borbu tim protiv tima. Prvi fajt se krećemo kroz prostore u pravcu istok-zapad i to završava relativno brzo. Drugi fajt krećemo kroz iste prostorije, ali s pravcem napredovanja sjever-jug i tu opet pobjedu odnosi tim u kojima je trojka Zulua. Treći fajt na prijedlog Zulua krećemo odrađivati samo jedan mračni hodnik sa hrpom prostorija sa strane. No taj fajt se zapinje na jedim vratima i tu se napucavamo u nedogled dok ih jednog po jednog ne izbacujemo iz igre. Ajd sad smo 1:2 i trebamo odraditi odlučujuću borbu. Naravno da nam unutar ekipe rezultat nije bitan, ali gdje ima natjecanja mora biti i nekakvih mjerila i omjera. Čisto ono da se zna tko koliko vrijedi i da se oni koji izgube moraju sljedeći put potrudit malo više. Prva tri fajta smo ograničavali u prostoru sa pravcima napredovanja, a četvrti za promjenu ukidamo sva ograničenja. Jedna ekipa je tu, druga tamo i to je sve. Lov kreće i sve opcije tj. pravci napredovanja igraju. Zului odlaze u mrak, naša trojka kreće kroz mračni hodnik, dok ja krećem u obuhvat tj. pokušavam upasti u njihovu mračnu halu s leđa. Šuljam se i čujem glasove u prolazu u koji moram ući da bi im upao u halu. Čujem i pucnjeve, te uzvik pogođen nakon toga. Znam da su tamo i da čekaju, ali moram izviriti. Provirim i već kuglice lete oko mene. Zauzeli su kat iznad. Ovuda se ne može.

Plaćenici

Vraćam se nazad kroz prostoriju i dolazim tamo gdje je jedan naš pogođen. Naš treći izviruje iz prolaza u koji moram ući. Kaos. Nema linije i međusobno smo se izmješali. Pucam prema otvoru na katu i prebacujem se do prolaza gdje je bio moj suborac. Ulazim unutra, a njega nigdje. Navirujem u mračnu halu i vidim pokret. Zovem suborca po nadimku i kažem da ne puca jer sam to ja. S druge strane čujem potvrdno mumlanje u stilu ahm. Nije moj. Palim bateriju i gađam nadlakticu koja viri iza stupa. Pogodak. Prebacujem se na druga vrata za ulaz u istu halu. Navirujem, svijetlim oko stupova, te ulazim unutra. Pokušavam se spojit sa preostalim suborcima. Odjednom paljba. Ima još jedan njihov. Krećemo u lov jedan na jedan, od stupa do stupa. Vrtimo se jedan oko drugog ko vukovi, razmjenjujemo paljbu na svega nekoliko metara, te tako kružimo kroz halu. Nevjerojatno, ali untaoč blizini nema pogodaka. Pošto to traje i traje, a nitko nam se ne priključuje, pretpostavljamo da smo zadnja dva igrača i proglašavamo remi. Vraćamo se u glavnu halu, kad tamo svi ostali. No pobjedu odnosi moja strana, pošto su Deki i Kuki prije toga riješili onu dvojicu na katu. Dva prema dva. Neriješen rezultat je najljepši unutar ekipe. Sušimo se dok odrađujemo pivu tj. raščlambu, slijedi dogovor za nedjelju i razlaz oko 21:30.

18.07.2011., ponedjeljak

Neuništivi


Plaćenici

Dok nam se veći dio ekipe rasuo po priobalju, nedjelja je ipak odrađena onako kako to priliči neuništivim plaćenicima. Okupila se šestorka i odradila ono što mi odrađujemo svaku nedjelju u godini. Istodobno trojka plaćenika odrađuje specijalnu zadaću na drugom kraju bumeranga. Jedan naš suborac zatekao se u organizaciji upravo održanog Zadar Fashion Nightsa, pa je pozvao cijelu ekipu da mu se pridruži. Ukratko imali smo džaba upad i cugu, te priliku iz neposredne blizine mjeriti djevojčice na pisti, uz cijelu scenu hr-posvuduša. Naravno svi mi imamo svoje osobno mišljenje o njima, no to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo. Udaralo se uglavnom po medici, a kad je iste ponestalo prešlo se na orahovicu. I to je bilo naše glavno područje interesa, dok su nas spomenute hr-posvuduše odmjeravale od glave do pete.

Plaćenici

Ne toliko vjerojatno što smo bili obučeni u svom modnom izričaju, koliko zbog našeg potpunog ignoriranja hrpe celebritiya oko nas. Pozdravio sam samo jednog starog blogera koji se tamo zatekao i jednog bivšeg poslovnog partnera, dok sam ostatak vremena proveo s plaćeničkim prikom iz Ukrajine, te njegovim prijateljem iz Kazahstana. Za kraj smo odradili i jednu dokumentarističku fotku sa nekolicinom odabranih. Čisto ono da ne kaže netko kako tamo nismo bili. Gđa. Mehun je odabrana kao vlasnica najvećeg terenca u Zagrebu, stilist Grubnić za slučaj da mu zatreba plaćenička zaštita od obožavateljica, dok je meni nepoznata djevojka od cca metar sedamdeset i osam izabrana kao eklatantni primjer traženog. Pa eto ako netko zna - čigova je ta mala - nek javi.

Plaćenici

15.07.2011., petak

Mladići vs. "starci"


Zahvaljujući 100%-om odazivu Charile ćelije, jučer je bilo logično da im se suprostave svi ostali - trojica Alfi, jedan Zulu, jedan Papa i jedan iz buduće Oskar ćelije. S jedne strane 6 mladića raspona od 16 do 22 godine, a s druge "starci" od 31 do 37 ojačani jednim 24-godišnjakom. Moglo bi se nazvati generacijskim srazom. Sukob Amiga 500 generacije sa facebookovcima. Sukob je to ONO i DSZ generacije koja je odslužila Domovini sa naraštajem kojem su pucačine tipa "Call of Duty" jedina vojna izobrazba. Prvi fajt kreće uz žestoki juriš mladića i nalet na dobro raspoređene "starce". Stoga prvi fajt završava vrlo brzo u korist generacije 5,25 inčnih floppy diskova. Konzultacije, zamjena strana i drugi fajt može početi.

Plaćenici

Izvukavši pouku mladići ovaj put ne jurišaju nego pružaju postepeni otpor na pravcu napredovanja "staraca", a zatim se povlače u dubinu rasporeda. Drugi fajt se odužava, mješaju se linije, te fajt razvlačimo po cijelom kompleksu i na kraju takva kotična situacija završava u korist mladića. Oho. Rukavica je bačena. Opet mijenjamo strane i treći odlučujući fajt može početi. Ovaj put "starci" igraju pažljivije i koordiniranije nego prošli fajt. U jednom trenutku četiri "starca" traže čzv-a Charlie ćelije i to je to. No igra živaca se nastavlja. Lijeni se zavukao u jednu prostoriju i ne da ga se istjerati. Vidimo odužit će se to i mi "mrtvi" odlazimo na piće u obližnji birc. Pije se već i druga piva kad eto ti jedan po jedan stižu "starci" i konačno zadnja dva borca. Dogovorili se dečki da je neriješeno. Ma svaka čast... sad prvom prigodom imamo povoda za uzvrat. Posljednji Plaćenici poprište bitke napuštaju u 22:30h.

11.07.2011., ponedjeljak

Na +40


Unatoč ekstremnim temperaturama zabilježenim jučer na Zagrebačkom asfaltu devetorka Plaćenika izlazi na nedjeljni šumski trening. Dijelimo se na dvije podjednake ekipe i odrađujemo ukupno tri fajta sa po dva desetminutna respavna. Znači treći put kad "pogineš", ostaješ "mrtav". Unatoč nekolicini novih kojima će sigurno trebat još koji trening da prodišu s ekipom, odrađivalo se samo tako. No kako je vrijeme odmicalo i temperatura rasla, početni entuzijazam se polako topio paralelno sa potrošnjom znoja. No odrađivalo se s nesmanjenom žestinom sve dok zajedno nismo zaključili da je prevruće za nastavak i prebacili se u lokalnu birtiju na hidratizaciju. Neki su to izvršili sa prehladnim Velebitskim, a većina sa limunskim pivama. Navedeno smo iskoristili i za raščlambu provedenog djelovanja. Opušteno i uz krasan pogled. Na dvije njami konobarice...

Plaćenici

Glavni "problem" novih boraca je taj što još nisu skužili da je ovo timski sport tj. da po terenu moraju djelovati uvezani sa ostatkom ekipe. Znači kad netko od "starijih" otvara paljbu, oni se moraju prebacivati naprijed i po uočavanju cilja paljbeno djelovati po istom. Onaj tko je na boku formacije odnosno nema neposrednog dodira sa neprijateljem, koristi svoj bočni položaj za nesmetano zaokruživanje neprijatelja i izlazak na istog po boku. Jer nema tog Ramba, ni dovoljno debelog stabla koje pruža zaštitu od istodobne paljbe iz dva smjera. Naravno nekoordinacija sa ostatkom linije se povremeno dogodi i starijim članovima, tako da to nije nikakvo predbacivanje već "drugarska kritika". Jer cilj svakog treninga je naučiti nešto tj. izvući pouku i time poboljšati djelovanje ekipe na terenu. Jer kako je to bilo navedeno u jednom poodavno ugašenom obučnom središtu HV - Znoj štedi krv!

08.07.2011., petak

CQC no.8


Jučer odrađujemo već uobičajeni kroztjedni CQC trening, ali na novoj lokaciji. Napuštamo dosadašnje mjesto radnje i selimo se u potpuno novi prostor, koji nam omogućava brže fajteve, razvoj agresivnije taktike, a sve to zahvaljujući četiri moguća pravca kretanja od dosadašnja dva. Stoga nema više klasične fiksne obrane i zapinjanja napadača na takozvanim "mrtvim točkama" poput jedinih vrata za upad u prostor, a koja su branitelji mogli pokriti paljbom iz čak četiri smjera. Sad kada na prostor obrane možete doći iz četiri različita pravca, ekipa koja brani mora biti puno brža, fleksibilnija i taktički uvezanija. U nekim momentima izgledalo je kako obrana čak može preći u napad, no omjer napadača i branitelja 9:6 je bilo ono što je to spriječavalo. U prva dva fajta lijepo se vidjela prednost bočnih obuhvata i odrađivanja s boka, a koji su branitelje tjerali na brzu promjenu rasporeda i elastičnog odgovora na novu ugrozu.

Plaćenici

Nakon što smo u dva fajta apsolvirali obranu i napad uz zamjenu strana, treći fajt odrađujemo čisto frontalno (bez bočnih napada) i sa podjednakim rasporedom od 7:8. Ovaj fajt se napadalo na obje strane, tako da su gubici bili žestoki i na kraju više i ne znam koja strana je odnijela pobjedu. No to je još najmanje bitno. Bitno je to što smo opet nešto novo naučili i apsolvirali, te smo bogatiji za još jedno borbeno iskustvo. Vidi se veliki taktički napredak u svega osam odrađenih CQC treninga, ali još treba poraditi na boljoj koordiniciji među borcima poput recimo otvaranja zaprečne paljbe i upada u prostor, te učinkovitijoj komunikaciji unutar ekipe. Naravno sredstva veze tu nisu presudna, jer se navedeno može ostvariti i glasovnom komunikacijom ilitiga urlanjem. Jer kad vas neprijatelj probije po boku veću štetu nanosi loše koordinirana obrana od možebitnog otkrivanja položaja zbog vike. Naravno sve te pouke i još neke smo ponovili tijekom druženja uz piće nakon fajta. Razilazimo se opet oko 22:30.

04.07.2011., ponedjeljak

Brže, bolje, jače...


U zadnje vrijeme Plaćenička ekipa se takoreći isprofilirala na tjedne CQC fajtere i vikend šumske ratnike. Jedni mogu kroz tjedan, dok ih vikendom kače obaveze, dok drugi dio ljudstva kroz tjedan šljaka i može samo vikendom. Naravno to ne znači ništa drugo do li češćeg ritma treninga za one koji mogu nazočit na oba treninga. Umjesto dosadašnjeg ritma koji se odvijao u 7-dnevnim intervalima, te omogućavao prosječno 4 treninga mjesečno, sa ovom novom šemom prešli smo na redovite treninge u 4-dnevnim intervalima, te time intenzitet podigli na čak 8 treninga mjesečno. Naravno oni koji to mogu pratit prate, a oni koji ne mogu... nazoče onda kad mogu. Među nama nema nikakvog pritiska po pitanju nazočnosti ili nenazočnosti na treninzima. Nitko nikoga ne proziva jer ga nije bilo mjesecima. Jer svi imamo privatne živote i obveze. Najvažnije je da nas uvijek ima, pa čak i ljeti kad nam se svi razbježe kojekuda. Tako nam se i na jučerašnjem šumskom treningu okuplja jedna Plaćenička desetina, koja od 10 do 15h žestoko odrađuje posao.

Plaćenici

Ovaj put smo posjetili šumu u kojoj nismo bili puna tri mjeseca, što znači da je teren u međuvremenu potpuno promijenio izgled. Naravno kad na raspolaganju imate desetak terena, to je izravna posljedica. Tijekom tih pet sati fajtanja moglo se vidjet svega od širokih bočnih obuhvata i prodora s leđa, koordiniranih pješačkih nastupa u liniji, odličnog držanja linije obrane, klasičnog čišćenja terena, izviđanja, lijepe zaprečne paljbe prilikom prebacivanja po terenu i da dalje ne nabrajamo... Najljepše od svega je što se sve to odrađivalo bez ikakvog pritiska od bilo koga prema bilo kome. Bilo je dovoljno pogledati lijevo i desno, i svi su znali što se i kako treba odraditi. To je glavna prednost uigranosti, a te uigranosti ne bi bilo bez našeg visokog intenziteta treninga kroz godinu. Bez puno priče stvar je šljakala na terenu, a mlađima je dovoljno bilo pratiti što iskusniji rade. I to je sva mudrost što se ovog sporta tiče... uostalom kao i svakog drugog sporta. Naravno ritualna piva uz raščlambu bd nije izostala ni ovaj put.

Dragom suborcu koji se trenutno oporavlja od posljedica prevrtanja s teškom mehanizacijom, želimo što skoriji oporavak. Znači nemoj nam se sad izvlačit na nekakve lomove kostiju jer te očekujemo na terenu jako brzo...

01.07.2011., petak

Suptropska BOPE taktika


Plaćenici

Unatoč suptropskoj sparini koja se jučer nadvila nad zagrijani asfalt... desetina Plaćenika ulazi u postapokaliptično armirano-betonsko zdanje odraditi sada već standardni kroztjedni CQC man hunt. Dok se kaplje znoja kotrljaju niz leđa, cijela scena neodoljivo podsjeća na filmove Predator2 (1990), pa čak i onaj posljednji Aliens vs. Predator: Requiem (2007). Dok vjetar zavija kroz otvore, a kiša kaplje niz instalacije i otvore u stropu, kroz mračni prostor napreduje se polako i pažljivo. Pazi se na svaki zvuk koji proizvodimo, kako neprijatelju ne bi otkrili svoj položaj. Nadziru se svi mogući pravci napada i čuči u najdubljem mraku iščekujući nailazak brojnije ekipe koja čisti prostor. Naravno prvo ih čujemo. Zastaju. Osmatraju. Razmatraju. Gotovo ih možemo nanjušiti... i onda eksplozija. Naš nestrpljivi suborac Minda ulijeće u prostor sa baterijom u jednoj i MP5K u drugoj ruci, te im u dva pretrčavanja iz stroja zbacuje trojicu i defacto s time završava prvi fajt. Naravno trening se nastavio još dugo u noć, ali glavnu pouku izvlačimo iz tog prvog fajta. Tko ne riskira, ne profitira...
Razlazimo se oko 22:30h...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.