Unatoč ekstremnim temperaturama zabilježenim jučer na Zagrebačkom asfaltu devetorka Plaćenika izlazi na nedjeljni šumski trening. Dijelimo se na dvije podjednake ekipe i odrađujemo ukupno tri fajta sa po dva desetminutna respavna. Znači treći put kad "pogineš", ostaješ "mrtav". Unatoč nekolicini novih kojima će sigurno trebat još koji trening da prodišu s ekipom, odrađivalo se samo tako. No kako je vrijeme odmicalo i temperatura rasla, početni entuzijazam se polako topio paralelno sa potrošnjom znoja. No odrađivalo se s nesmanjenom žestinom sve dok zajedno nismo zaključili da je prevruće za nastavak i prebacili se u lokalnu birtiju na hidratizaciju. Neki su to izvršili sa prehladnim Velebitskim, a većina sa limunskim pivama. Navedeno smo iskoristili i za raščlambu provedenog djelovanja. Opušteno i uz krasan pogled. Na dvije njami konobarice...
Glavni "problem" novih boraca je taj što još nisu skužili da je ovo timski sport tj. da po terenu moraju djelovati uvezani sa ostatkom ekipe. Znači kad netko od "starijih" otvara paljbu, oni se moraju prebacivati naprijed i po uočavanju cilja paljbeno djelovati po istom. Onaj tko je na boku formacije odnosno nema neposrednog dodira sa neprijateljem, koristi svoj bočni položaj za nesmetano zaokruživanje neprijatelja i izlazak na istog po boku. Jer nema tog Ramba, ni dovoljno debelog stabla koje pruža zaštitu od istodobne paljbe iz dva smjera. Naravno nekoordinacija sa ostatkom linije se povremeno dogodi i starijim članovima, tako da to nije nikakvo predbacivanje već "drugarska kritika". Jer cilj svakog treninga je naučiti nešto tj. izvući pouku i time poboljšati djelovanje ekipe na terenu. Jer kako je to bilo navedeno u jednom poodavno ugašenom obučnom središtu HV - Znoj štedi krv!
Post je objavljen 11.07.2011. u 10:04 sati.