Marketing
Ko vukovi...
Unatoč ljetnim gubicima na tjedni CQC fajt nas izlaze osmorica, taman za borbu tim protiv tima. Prvi fajt se krećemo kroz prostore u pravcu istok-zapad i to završava relativno brzo. Drugi fajt krećemo kroz iste prostorije, ali s pravcem napredovanja sjever-jug i tu opet pobjedu odnosi tim u kojima je trojka Zulua. Treći fajt na prijedlog Zulua krećemo odrađivati samo jedan mračni hodnik sa hrpom prostorija sa strane. No taj fajt se zapinje na jedim vratima i tu se napucavamo u nedogled dok ih jednog po jednog ne izbacujemo iz igre. Ajd sad smo 1:2 i trebamo odraditi odlučujuću borbu. Naravno da nam unutar ekipe rezultat nije bitan, ali gdje ima natjecanja mora biti i nekakvih mjerila i omjera. Čisto ono da se zna tko koliko vrijedi i da se oni koji izgube moraju sljedeći put potrudit malo više. Prva tri fajta smo ograničavali u prostoru sa pravcima napredovanja, a četvrti za promjenu ukidamo sva ograničenja. Jedna ekipa je tu, druga tamo i to je sve. Lov kreće i sve opcije tj. pravci napredovanja igraju. Zului odlaze u mrak, naša trojka kreće kroz mračni hodnik, dok ja krećem u obuhvat tj. pokušavam upasti u njihovu mračnu halu s leđa. Šuljam se i čujem glasove u prolazu u koji moram ući da bi im upao u halu. Čujem i pucnjeve, te uzvik pogođen nakon toga. Znam da su tamo i da čekaju, ali moram izviriti. Provirim i već kuglice lete oko mene. Zauzeli su kat iznad. Ovuda se ne može.
Vraćam se nazad kroz prostoriju i dolazim tamo gdje je jedan naš pogođen. Naš treći izviruje iz prolaza u koji moram ući. Kaos. Nema linije i međusobno smo se izmješali. Pucam prema otvoru na katu i prebacujem se do prolaza gdje je bio moj suborac. Ulazim unutra, a njega nigdje. Navirujem u mračnu halu i vidim pokret. Zovem suborca po nadimku i kažem da ne puca jer sam to ja. S druge strane čujem potvrdno mumlanje u stilu ahm. Nije moj. Palim bateriju i gađam nadlakticu koja viri iza stupa. Pogodak. Prebacujem se na druga vrata za ulaz u istu halu. Navirujem, svijetlim oko stupova, te ulazim unutra. Pokušavam se spojit sa preostalim suborcima. Odjednom paljba. Ima još jedan njihov. Krećemo u lov jedan na jedan, od stupa do stupa. Vrtimo se jedan oko drugog ko vukovi, razmjenjujemo paljbu na svega nekoliko metara, te tako kružimo kroz halu. Nevjerojatno, ali untaoč blizini nema pogodaka. Pošto to traje i traje, a nitko nam se ne priključuje, pretpostavljamo da smo zadnja dva igrača i proglašavamo remi. Vraćamo se u glavnu halu, kad tamo svi ostali. No pobjedu odnosi moja strana, pošto su Deki i Kuki prije toga riješili onu dvojicu na katu. Dva prema dva. Neriješen rezultat je najljepši unutar ekipe. Sušimo se dok odrađujemo pivu tj. raščlambu, slijedi dogovor za nedjelju i razlaz oko 21:30.
Post je objavljen 22.07.2011. u 13:17 sati.