Plaćenici - BEZ STIJEGA, BEZ GOSPODARA!


Plaćenički forum 

Plaćenički fejs

vijesti iz svijeta 

vijesti iz Ukrajine 


Plaćenici

'
Dedo +385 (0)95 5342 508 
e-mail

Bez stijega, bez gospodara!
Airsoft pokret Plaćenici

26.04.2011., utorak

Ivica Kostelić - S bojnog polja na operaciju


Napisao: Kruno Petrinović
Snimio: Matko Stanković
ISSN: 1330-797-5


Među dvije tisuće Hrvata ludih za airsoftom, momčadskom simulacijom ratnih igara u prirodi, od prošlog tjedna se nalazi i najbolji svjetski skijaš, 31-godišnji Ivica Kostelić. Od malih nogu fasciniran vojničkom disciplinom, ratnom strategijom velikih osvajača i bitaka - ponajviše zahvaljujući odgojnim metodama i pričama svog oca i trenera Ante Kostelića - ovogdišnji osvajač Svjetskog kupa totalno se "zapalio" za sve popularniju mušku zabavu u kojoj veliki dečki ostvaruju svoje dječačke snove o herojskim podvizima. Na turnir airsofta, koji se prošli tjedan održavao na Medvednici, doveo ga je Glorijin fotograf Matko Stanković - i to u kratkoj stanci između treninga i odlaska na novu operaciju koljena u švicarskom Baselu.
Jedno od rijetkih slobodnih prije podneva tako je proveo s ekipom od petnasetak "plaćenika", a u avanturi su mu se pridružili i kolege iz skijaške reprezentacije Natko Zrnčić Dim i Tin Široki. U kompleks bivšeg sanatorija Brestovac dečki su stigli u punoj opremi, odjeveni u maskirne odore. Ivica Kostelić nosio je i zaštitne naočale te repliku američke jurišne puške, koju je nabavio od jednog ljubitelja airsofta, a uoči bitke lice je namazao maskirnim bojama, kako bi se potpuno stopio sa šumskim okolišem. Ivici to nije bio prvi put da nosi uniformu: vojni rok odslužio je 1999. u Sportskoj satniji HV-a, a znanje s obuke dobro mu je došlo na prvom turniru u airsoftu.

klikni za veću sliku

U ekipu se odlično uklopio, jer među "plaćenicima" nema hijerahije niti zapovjednika. Svatko dolazi odjeven i opremljen kako želi pa na kraju svi izgledaju različito. Najboljem svjetskom skijašu trebalo je pola sata da se "prešalta" sa skijaškog na vojnički teren. Najprije se, doduše šuljao i skrivao po šumi, tražeći najbolju poziciju da iz zasjede udari na protivnika - umjesto da s kolegama juriša na protivnički tabor i pokuša osvojiti njihovu zastavu. No, ubrzo je shatio da takva taktika, s manje pucanja i više patroliraja, nije dobra za brze vojničke akcije. Na Brestovcu se, naime, igralo vrlo dinamično, po principu "pucaj na sve što se miče", pa su dečki za četiri sata odradili pet bitaka. Ivica je u njima skupio pet bodova, što znači da je pet protivnika izbacio iz igre, a dvaput je i sam bio pogođen plastičnim metkom i morao je sa strane pričekati kraj dvoboja.

klikni za veću sliku

Molba Ministarstvu obrane
Istina, mnoge cure vole dečke u uniformama, no mnogim dečkima - poput Ivice to nije razlog zašto se u njima dobro osjećaju. On se naprosto "pali" na sve što ima veze s vojskom. Tako je prije dva mjeseca Hrvatski skijaši savez u njegovo ime poslao Ministarstvu obrane molbu - da mu se omogući let nadzvučnim borbenim zrakoplovom. Želja mu je ostala neispunjena jer je nemoguće naći opravdanje za let civila u vojnom dvosjedu, pa se zasad morao zadovoljiti "ratovanjem" s plastičnim mecima. Iz ovog rata se, srećom, vratio bez ikakvih ozljeda - iako meci promjera šest milimetara znaju ostaviti traga na koži.
Airsoft je fenomenalna zabava i kondicijski trening, a ako imaš zaštitnu odjeću, ne može ti se dogoditi ni ogrebotina - rekao je Ivica Kostelić, kome je velika želja da se jednog dana okuša i na velikom, višednevnom turniru. Jer koliko se zapalio za airsoft, najbolje govori podatak da ga kući s prvog turnira nisu potjerali ni umor ni dosada nego - mrak.

18.04.2011., ponedjeljak

Opet novi teren


Zahvaljujući našoj vrijednoj Zulu ćeliji, jučer smo isprobali novu šumu u njihovom kvadrantu. Jednostrani zaključak svih 16 plaćenika bio je - ovo moramo ponoviti nakon blagdana. Šuma ima gušće i rjeđe predjele, ima ravni i brežuljkasti dio i sve u svemu manevarski gledano odlično zemljište, koje te u par sati iscijedi samo tako. Kako to već biva, podijelili smo se na dvije ekipe od po dva tima i krenuli jedni drugima u susret. Nakon prva dva fajta mijenjamo strane i odrađujemo još dva fajta. Nismo vremenski dugo, ali su borbe bile vrlo intenzivne i što bi se reklo - po domaći žestoke. Prva dva fajta nadmoćno razvaljujemo kontra ekipu zahvaljujući dobro koordiniranom djelovanju, ali sa promjenom strana gubimo sljedeća dva fajta. Postavlja se pitanje zašto?

Plaćenici

Prvo, jer smo nakon prva dva fajta "kontra" ekipi pojasnili da ne mogu po terenu nastupat ko hrpa pojedinaca, a oni su to jako dobro ispravili. Drugi razlog je što smo sljedeći fajt uhvaćeni na za nas nepovoljnom dijelu terena. Tu se vrlo dobro pokazala opravdanost stare Sun Tzuove mudrosti o potencijalnoj energiji terena. Treći razlog je što su se tri novopridošla plaćenika izgubila zahvaljujući prijašnjoj "obuci" u jednom samoprozvanom hard-core-wanabe airsoft klubiću. Ukratko odoše ljudi po desnom krilu i nema ih. Zoveš ih, a oni se upravo spremaju udarit neprijatelju s leđa. Istodobno nas četvorica odolijevamo napadima dvostruko brojnijeg "neprijatelja" koji nadire sa povišenog terena. Naravno ispadali smo jedan po jedan, a ovi nikako da udare. I kad su konačno udarili, "neprijatelj" ih rješava vrlo brzo. Naravno u ovoj priči nema ljutnje, jer sve je to proces učenja i na kraju krajeva dobra za*ebancija, no ipak treba pravilno locirati razloge pobjede ili poraza. Jer sutra ćemo se na drugom treningu opet izmješati unutar ekipe i tzv. ćelija, ali opće vojne mudrosti i pravila postupanja na terenu će biti ista. Naravno među nama se to postiže bez puno mudrovanja, jer pametnom čovjeku ne treba puno da skuži koja priča drži vodu. Uostalom praksa i teren jako brzo pokažu ispravnost ove ili one teorije.

Plaćenici

Nakon fajta plaćenici odlaze na roštilj, no bez spomenutih "specijalaca" koji su morali ići. Šteta, jer baš bi bilo interesantno čuti što oni misle o svemu viđenom. Kako god, praksa je opet pokazala ispravnost zdrave plaćeničke logike i taktike postupanja na terenu. Nema cijepljenja nikoga, nema pumpanja sklekova i bespotrebnog maltretiranja ičijih moždanih vijuga sa ispraznom proameričkom demagogijom i prodavanjem magle. Uostalom sve oko nas se svodi na temeljne fizikalne zakone kao što je to recimo zakon o očuvanju energije. A skladu sa tim fizikalnim zakonom, te nadolazićim velikim tjednom, vjerno čitateljsvo ovih stranica "častim" sa još jednom knjigom. Nakon prošlotjednih uputa za preživljavanje u uvjetima N-rata, danas pročitajte i upute za preživljavanje zdravog duha u uvjetima kojim upravo svjedočimo.
Sretan Uskrs žele Vam Plaćenici!

11.04.2011., ponedjeljak

Operacija "Viribus Unitis"


Sukladno pozivu domaćina, 17 Plaćenika otisnulo se jučer na put prema Petrinji. Već u 10h okupljamo se na lokaciji, navlačimo opremu i nakon kraćeg brifinga krećemo prema terenu. Zadaća nas Plaćenika sa pridruženim nam timovima je osiguravati određeno područje od očekivanog ubacivanja Američkih specijalaca. Područje koje osiguravamo je ogromno, tako da se snage branitelja ne mogu linijski rasporediti, a s druge strane gusta vegetacija omogućava specijalcima neopaženu infiltraciju. Raspoređujemo ljude po principu osiguravanja ključnih točaka i igra iščekivanja može početi. Dugo vremena ništa se ne događa i ljudi već lagano počinju gubiti strpljenje. I onda odjednom kad je pažnja počela popuštati, bilježimo prve snajperske pogotke u pozadini našeg rasporeda. Klasična navlakuša. Ako prebacimo ljudstvo u taj sektor, oslabit ćemo prednju liniju i neprijatelj će se lako provući. Tako je i bilo. Glavnina ubacivanja kreće s prednje strane. Prvi kontakt ima naš najistureniji tim koji je patrolirao puteljkom koji je označavao granicu našeg područja. Iako su zbog brojnosti probili našu izvidnicu i produžili u unutrašnjost našeg prostora, nisu imali šanse jer dubinski raspoređena obrana Plaćenika ih jako brzo eliminira.

Plaćenici

Nakon što smo napunili respawn sa specijalcima, kreće drugi fajt po scenariju, a to je progon neprijatelja. Širimo se u strijelce i krećemo čistiti šumu od specijalaca, koji nam postavljaju zasjede na pravcu napredovanja. Nailazimo na nekoliko otpornih točaka, ali ništa što dobar obuhvat ne može riješiti. Ovdje treba istaknuti prednost posjedovanja radio-komunikacije s naše strane, koja je na kraju spriječila prijateljsku vatru. Treća runda operacije bila je nastavak čišćenja šume i uništenje neprijateljske baze na brijegu iza močvare. Opet se širimo u liniju i češljamo teren. Neprijatelj nam slaže par zasjeda tijekom napredovanja, ali bez većih uspjeha budući ih dobro raspoređene i koordinirane snage odmah čiste združenim djelovanjem. Neprijatelj nema izbora nego povlačiti se u dubinu. Razmještaju se u gustoj vegetacije na brijegu, a mi sa tri strane krećemo u napad uzbrdo. Pritom lijevo krilo ostvaruje inicijativu i zaobilazi njihovu liniju te udara na mrske okupatore s leđa i osvaja njihovu bazu. Game over. Nakon toga krećemo prema autima, te usput odrađujemo jednu "filmsku scenu" juriša preko otvorenog prostora. Dolaskom na parking većina gostiju se pakira, a domaćini s plaćenicima odrađuju urbani fajt unutar jedne napuštene zgrade. No o tome nek vam pričaju oni sami u komentarima...

03.04.2011., nedjelja

Najnoviji teren


Nakon što smo prešli broj deset, izgubili smo račun po pitanju terena. Slobodoljubivog duha kakvog već jesmo, ne možemo ni dva puta za redom zaigrati na istom terenu, a kamo li peglati isti u nedogled. Zaista se divim ekipama koje se drže jednog te istog terena. Pa već nakon dva-tri fajta znaš tako reći svako stablo i grm. No ukusi se razlikuju. Neki vole sado, a neki mazo. Neki vole liječiti komplekse zapovijedanjem, a neki ne vole da ih se postrojava i šalje pumpati sklekove. Neki vole nositi kamuflažu neprimjerenu terenu samo zato jer je to klubski dress-code, a neki vole razmišljati svojom glavom. Kaže se kako se o ukusima ne raspravlja, ali... rezultati na terenu vro brzo pokažu pravu vrijednost ovog ili onog pristupa. Teren je jedini mjerodavan za donijeti sud o tome. U skladu s tim danas se na najnovijem terenu na tajnoj lokaciji ukazalo 16 plaćenika i zapodjelo ljuti boj.

Plaćenici

Novi teren je jako dugačak, ali pošto se nalazi između dva brijega širok je nekih stotinjak metara. Kroz tu udolinu krivuda potok tako da je teren prepun usjeka, korita i sličnih zaklona koji omogućuju odlično prikradanje i manevariranje. Još kad se zazeleni, fajtovi na njemu bi mogli biti do ja*a. Već danas se mogao osjetiti potencijal tog terena, budući smo se dobrano iznojili. Naravno to možemo zahvaliti i temperaturnom skoku, ali bez obzira na to, samo oni koji su danas tamo bili, znaju koliko žestoko se odrađivao svaki fajt. Pritom smo se izmješali preko nekoliko puta, ali zahvaljujući dobrom radu binoma, trojki i timova do prijateljske paljbe nije dolazilo čak ni kad smo jedni drugima probijali linije. A to mogu samo prekaljeni mačori, odnosno crne pantere iz porodice leoparda...

A za kraj ovog komesarskog izvješća, široj javnosti predstavljam knjigu, koja bi vam za koju godinu mogla zatrebati. Rad na njenom redizajnu je započet prije neka dva mjeseca, a kao dokaz dobrog promišljanja, u međuvremenu smo imali Japan, ali i otkaz NE Krško. U skladu s prvim pasusom, neću vas daviti s nečim već davno izrečenim. Slobodna bića kakva već jesmo, sami odgovoramo za svoje postupke. Umjesto toga, izdvojio bi jedan citat iz uvoda knjige koji kaže: "One psychological defense mechanism against danger is to forget about it. This attitude is as common as it is disastruos." Ukazavši na problem, meni je savjest čista. Ostalo je na vama. Sretno...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.