Nakon što smo prešli broj deset, izgubili smo račun po pitanju terena. Slobodoljubivog duha kakvog već jesmo, ne možemo ni dva puta za redom zaigrati na istom terenu, a kamo li peglati isti u nedogled. Zaista se divim ekipama koje se drže jednog te istog terena. Pa već nakon dva-tri fajta znaš tako reći svako stablo i grm. No ukusi se razlikuju. Neki vole sado, a neki mazo. Neki vole liječiti komplekse zapovijedanjem, a neki ne vole da ih se postrojava i šalje pumpati sklekove. Neki vole nositi kamuflažu neprimjerenu terenu samo zato jer je to klubski dress-code, a neki vole razmišljati svojom glavom. Kaže se kako se o ukusima ne raspravlja, ali... rezultati na terenu vro brzo pokažu pravu vrijednost ovog ili onog pristupa. Teren je jedini mjerodavan za donijeti sud o tome. U skladu s tim danas se na najnovijem terenu na tajnoj lokaciji ukazalo 16 plaćenika i zapodjelo ljuti boj.
Novi teren je jako dugačak, ali pošto se nalazi između dva brijega širok je nekih stotinjak metara. Kroz tu udolinu krivuda potok tako da je teren prepun usjeka, korita i sličnih zaklona koji omogućuju odlično prikradanje i manevariranje. Još kad se zazeleni, fajtovi na njemu bi mogli biti do ja*a. Već danas se mogao osjetiti potencijal tog terena, budući smo se dobrano iznojili. Naravno to možemo zahvaliti i temperaturnom skoku, ali bez obzira na to, samo oni koji su danas tamo bili, znaju koliko žestoko se odrađivao svaki fajt. Pritom smo se izmješali preko nekoliko puta, ali zahvaljujući dobrom radu binoma, trojki i timova do prijateljske paljbe nije dolazilo čak ni kad smo jedni drugima probijali linije. A to mogu samo prekaljeni mačori, odnosno crne pantere iz porodice leoparda...
A za kraj ovog komesarskog izvješća, široj javnosti predstavljam knjigu, koja bi vam za koju godinu mogla zatrebati. Rad na njenom redizajnu je započet prije neka dva mjeseca, a kao dokaz dobrog promišljanja, u međuvremenu smo imali Japan, ali i otkaz NE Krško. U skladu s prvim pasusom, neću vas daviti s nečim već davno izrečenim. Slobodna bića kakva već jesmo, sami odgovoramo za svoje postupke. Umjesto toga, izdvojio bi jedan citat iz uvoda knjige koji kaže: "One psychological defense mechanism against danger is to forget about it. This attitude is as common as it is disastruos." Ukazavši na problem, meni je savjest čista. Ostalo je na vama. Sretno...
Post je objavljen 03.04.2011. u 21:49 sati.