petak, 29.09.2017.

Legura jeseni



Bakarni veo prirode po samoniklom sjećanju pred mojim očima dobija dušu, kao neko živo biće.
13:03 | Komentari (32) | Print | ^ |

četvrtak, 28.09.2017.

Klupa



Vjetar fijuče u praznim parkovima preko osamljenih klupa i ta pjesma odzvanja u dušama kao u prazninama kraških polja. Razmijenila bih sva svoja sjećanja, snove i pročitano za jedan susret na toj hladnoj parkovskoj klupi. Ali nema Arkadije, vjetar nosi lišće, pustoši ulice kao Aleksandrijske, dok me dodiruju gole, prozračne, grane kao suvonjavi prsti duhova bibliotekara koji prebiraju listove u vazdušastim savicima, a vjetar miriše na pergament. Skupljam lišće i slažem u knjigu. Ponekad su nam one bliže od ljudi. Na odmaklom putu vjerujem da je još u prologu već sve bilo zapisano.
Posmatrajući jedan list u starom raspuklom panju, mislim da je svaki susret prazan list hartije, neizvjestan i obećavajući u isto vrijeme, da se može održati. Mislim da je sva vještina znati otići na vrijeme.
Šuštanje lišća pod nogama. Septembar na izmaku. Ljeto se ipak zadržalo u post scriptumu, u rečenici grčkog putopisca Pausanija da je jedna jedina stvar čovjeku vrijedna koliko i sam život: da ljubav uspije!
15:18 | Komentari (18) | Print | ^ |

srijeda, 27.09.2017.

Voda



Ako bi se ljuljalo iznad vode, zatvorenih očiju i ako bi se za trenutak usnilo, tada bi najbesmisleniji snovi počeli da se vrzmaju po glavi. Kao kada poplava misli pređe iznad glave, i kroz tu “vodu” se gleda modro nebo sa crnim pjegama. Silaze misli u pećine sa podovima od smaragda, sa zidovima od rubina, sa stalaktitima od dijamanata. Biseri padaju kap po kap kao što obično kaplje voda.
A onda jedan snažan zamah izbacuje na površinu mora. Tada se čini kao da neko hvata kosu i vuče … a poslije toga ništa više niti se vidi niti čuje – probudi se.
14:38 | Komentari (15) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.09.2017.

Snaga divljine



U velikom moru, gdje se smiruju nemirne vode, smiruje se i duša preopterećenih očiju i uma. Priroda je naš najbolji restaurator. Dovoljno je podići pogled ka šumovitim brdima, travnjacima i vodopadima. U šumi je ljepota, snaga u brdima a energija u vodopadima…
Duša zemlje najbolje se može osjetiti bosim stopalima. Esencija divljine. Miris travnjaka, vlažan šumski vazduh i osjećaj blata među nožnim prstima uvijek je dobrodošao osjećaj. I onda se može osloboditi straha, stresa i napetosti od nepoznatog.
Dodir sunca je poput blagoslova. Snaga prirode u stanju je probity se kroz tijesan i priljubljen uznemirujući ogrtač misli, učiniti nas na određeni način novorođenim.




dodatak 27.09.2017.
15:12 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 23.09.2017.

Svjetlost



U zraku svjetlosti uvijek je tračak nade. Sunce donosi novu energiju. Hodamo nježno kroz svijet svjesni njegove ljepote. To su dani našeg života čije brige je saprala kiša i nakon nje obasjalo sunce.
05:28 | Komentari (19) | Print | ^ |

petak, 22.09.2017.

Pogled 1



Ima toliko stvari koje (ti) trebam reći , postoji još mnogo više što mogu učiniti. Nekada od šume ne vidimo drvo, a nekada od sebe drugog.
Gledam u nebo kroz krošnje. Nekad ga vidim, a nekada ne. A baš u tom neprobojnom pogledu kroz guste krošnje nalazi se svijet mašte čije mogućnosti stvaranja su neizrecive.
Kapije ka tom svijetu stalno su odškrinute, a odškrinuta kapija uvijek nešto naslućuje, da postoji nešto dostupno, nešto što zove. Ona je otvoreni Sezam.

Prolazim, hodam serpentinskom stazom, vazduh odiše mirisom šumske svježine. Šuma je jeziva scenografija za misli i prisjećanja neizrecivog mraka.
A šta drugo su daljine nego magloviti "mrak" koji neprestano hvatamo rukom.
14:19 | Komentari (15) | Print | ^ |

četvrtak, 21.09.2017.

Valovi kiše



To je taj dan kada se od ranoga jutra spusti užasna čama. Osvane mračno, oko devet sati još se jače smrkne, i na sve to se spusti kiša. Vani sve tiho i opustjelo, samo kišnica u olucima neprestano žubori. I vjetar, malo za promjenu šikne katkad kišom o stakla prozora, zamagljujući ih.
Nebo posve zatvoreno, oblaci nisko lebde, a iz njih se kiša prosipa, ne štedeći se. A onda, na sve to , ranim jutrom, dođe neko i prospe pregršt gluposti.

Šuteći zurim kroz prozor. Ne primam gluposti k svijesti. Sad valovi ne kiše, više.
14:14 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 20.09.2017.

Jutarnja kombinacija



Jutro čini izvođenje malih rituala, a ljubav prema njima ničim se ne može opisati.
Kafa i kiša je savršena kombinacija jutra. Knjiga, štampa, internet, tv ... nepotrebno, dovoljno je gledati napolje i prepustiri se svim svojim čulima.



Gledam kroz prozor i divim se maglovitoj tišini. Sve je lijepo, toplo, dok si unutra, neizrecivo.
Kapi kiše dodiruju tlo i poskakuju. Uzimam male gutljaje gorčine i mislim o njima. A one padaju i padaju...
07:17 | Komentari (16) | Print | ^ |

utorak, 19.09.2017.

Ruke



Šta bi sve ove ruke mogle, a šta tek nokti ...
U njima je stvaranje, razaranje i molitva. One se igraju i mijese stvarnost u tanku koru preživljavanja.
Ruke nikada ne lažu. Nježne i meke, grube i suhe, obilježene su alatima svojih zanata.
Nevješte ruke lako raštimaju svijet i poremete skladni sastav duše. Vješte ga vajaju dok iz ruku umjetnika izlazi nešto više nego što pokazuje priroda. Imaju one svoje znakove, slova i priču i energiju dodira u onome što su jednom dotakle, ona ostaje.
Ono što sigurno znamo, iz prve je ruke, a kad se propušta iz ruke u ruku, postaje politika. Vlast i nasljedstvo prelazi iz ruke u ruku, a kad izgube kontrolu, one se ljute. Ima i onih koje se gube u uzaludnim pokušajima služenja nekom razjedinjenom biću.

Ja mogu svojim rukama zagrliti cijeli svijet, držati zamlju na dlanu.
20:47 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.09.2017.

Kad kažem trebam te ....



Ljubav je kad želim ti dobro, čista uzvišena, nježna i beskorisna, lišena grubosti i niskih strasti gimnastike duše...
Ali, kad pogled zaiskri okom i uzburka strasti, to je ljubav - trebam te, korisna i nedjeljiva, ona koja poslije razdora prelazi u haos. Dok smo zajedno, savršeno stanje kosmosa potčinjenog ljubavi ukazuje na to da harmonija obavija naš kosmos čvrstim pokrovom.
Ta ljubav je organska svjetska životna sila, strast u kojoj nalazimo erotsko shvatanje života.

"Razdor i ljubav naizmenično vladaju nad ljudima, ribama, zvjerima i pticama" (B 20).
13:02 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 16.09.2017.

Kad kažem Ljubav ...




Od kakve smo tvari satkani, različiti u krvavosti ispod kože i šta je u njenoj suštini, kolika je veličina ljubavi, snaga mržnje, kakva je priroda zadovoljstva i odvratnosti i na koji način, znajući sve to, možemo organizovati svoj život? Suština je u onome što osjećamo u srcu a što naš um izražava kroz misao da svakome želi dobro i svijesti o sopstvenoj grešnosti.
Unutrašnje jedinstvo svih naših vrlina, izraženo kroz činjenicu da želim ti dobro - čini ljubav. Pravu ljubav, ljudsku i hrišćansku, koju osjećamo prema bližnjima.

Etika koja pretpostavlja moral praštanja, osuđuje grijeh, poziva smirenju, govori o ljubavi k bližnjam svom i poziva na milosrđe, održava nas u ravnoteži sa sobom i miru sa okruženjem i čuva od otuđenja.
Ljubav je reći istinu i ukazati onome koji griješi. Razgovor nas čini druželjubvima, a druželjubivost sposobnima da se održimo u zajednici.
Zajednica je težnja da se odnos dovede u harmonijsku jasnost, da se u svemu što postoji vidi odbljesak najviše mudrosti, ne sumnjajući u pravednost odluka kao i potreba da se izrazi ljubav kroz činjenje dobra prema ostalim članovima zajednice, poštovanjem moralnih normi.
19:05 | Komentari (18) | Print | ^ |

Inside Out



Da li smo sasvim sigurni u obilježenom krugu svoga Sunca ili stvarna opasnost ipak prijeti iznutra?
Ta priroda koju nosimo u sebi, sve misli u okeanima htjenja, kad se sve to sastavi u jedan uragan, uznemiri, kad se pretvori u cunami raspukne sav taj brižno iscrtani svijet ...
08:38 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 15.09.2017.

Obmana percepcije



Zapadnom kulturom dominira zavodljivost kao mamac za romantičnu ljubav. Percepcija namjera stvara duboku konfuziju projekcije iste.
Zaljubljuje se u ljubav, a ne u osobu, čime odnos u startu gubi na kvalitetu i mogućnostima njegovog unapređivanja.
23:31 | Komentari (12) | Print | ^ |

Košuta



Ako jedna slika govori hiljadu riječi, koliko govore dvije?
19:34 | Komentari (8) | Print | ^ |

Kameni starosjedioci



U bogatoj riznici autentične pismenosti podunavlja, stereometrija kamenih praoblika budi osjećaj harmonije. U njima je otisak duše naših predaka.
Smisao razvoja civilizacije posmatramo kroz vertikalu, u stremljenju osi što probada vrijeme, vertikla na više je težnja prema uzvišenom, a vertikala na niže prema materijalnom.

U zavjeri poricanja izgubili smo vrijeme, vrijeme koje nedostaje u geometriji identiteta. Svjetovi se dijele i sele, ali se uvijek vraćaju jedno drugom.
U civilizaciji bez milosti kameni spavači snivaju svoj bezvremeni san. Oni su autohtoni znakovi vremena, urođenici zavičaja. U njima su zapisani znakovi koje ne-svjesno ponavljamo u našoj kulturi.
09:34 | Komentari (16) | Print | ^ |

četvrtak, 14.09.2017.

Jabuka




Jesen je vrijeme kada simbolično prestaje prelapsarijansko doba i počinje ili nastaje pratrauma rođenja čovjekovim "padom sa neba".
U jesen je i Jabuka dozrela.
Jabuka je simbol znanja, a jesen zrenja. Ako je život sazrijevanje, to se događa u jesen života, a nakon toga nastupa "smrt". Zato je dostizanje znanja povezano zabranom, a suprotstavljanje zabrani se kažnjava smrću. Iz toga, "ubrati" znanje je grijeh.
U suštini znanje je najveći problem, ono mijenja status.

„Nauka izjednačava sa bogovima — kada čovek postaje naučan završeno je sa sveštenicima i bogovima! Pouka: nauka je zabranjeno po sebi — ona je jedina zabranjena. Nauka je prvi greh, klica svih grehova, iskonski greh. To je jedina pouka. — "Ne treba da saznaješ" — ostalo sledi iz toga.“
(Friedrich Nietzsche)
10:13 | Komentari (18) | Print | ^ |

utorak, 12.09.2017.

Sazrijevanje



Vrijeme ubiranja plodova. Samo oni koji su rizikovali vjerovanjem mogu dočekati plodove strpljenja.
23:38 | Komentari (25) | Print | ^ |

subota, 09.09.2017.

MC Bloger

Eng. Master of Ceremonies iliti naški Domaćin blogera.



Ne mogu ne primjetiti kako je zima stigla prije vremena i kako su neke, nama drage i važne ptice selice prerano odletjele na jug.
Zbog sve prisutnog harajućeg virusa i mnogi blogeri su se naprasno razboljeli, dok su drugi iznenada premoreni.
Neočekivane klimatske promjene iznjedrile su čudne pojave multipliciranja postova i komentara, prepričavanja šta je ko rekao, ko je kome šta i kad ... jednom riječju blog je počeo živjeti filozofiju palanke, a mi ostali slijediti ideologiju raspamećenog uma.
Hoćemo li prvo duboko zabiti glavu u pijesak, pa onda otići ili ćemo tek tako pustiti da odu oni koji nisu imali snage i hrabrosti reći zašto su otišli ... ?
14:45 | Komentari (20) | Print | ^ |

petak, 08.09.2017.

Dodir jutra



Subotnje jutro započinje istim onim dodirima kojima je svršio petak veče.
Širi se miris kafe iz kreveta.
Jutro nije ni za kakve velike riječi, samo za meke dodire i svilene poljupce. Dovoljno je imati snage u zglobu za držati šoljicu kafe.

Zidovi su tako tihi, a sve je svijetlo i razbuđeno. Osjećam tvoj dah na vratu i vrele usne.
Šutim prepuštena.
Samo tišina glasno govori.
23:49 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 07.09.2017.

Oslonac



Nasloni moje vrijeme na svoje, tako će vječnost duže trajati.M.Antić

Noćas gazim bosa, prate me zvijezde, a ja mislim hoću li znati u svojoj zvijezdi sjati kao što ljubav sija u njoj. Kao što ljepota blista u njoj.
Prošlost je živo prisutna u šiframa. Život se sastoji od trenutaka prije nego što smo rekli "da" i onih poslije.

Nema boljeg osjećaja na svijetu nego biti u rukama čovjeka sa kojim se osjećaš sigurno.
19:02 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.09.2017.

Na mojoj strani



Na mojoj strani svijeta mala je, blistava nježnost koja ushićuje, žestok duh koji izaziva i sjaj, privlačni sjaj.
To je utočište koje snaži.
Na mojoj strani svijeta, u onom nježnom, naivnom dijelu srca, stanuje ljubav.
Na mojoj strani, svijeta, si Ti.
14:14 | Komentari (16) | Print | ^ |

nedjelja, 03.09.2017.

Ptica



Možda nam život ne pruža ono što mi u snovima nazivamo vizije? Možda smo u kavezu sopstvenih zabluda?
Možda je ptica slobodna a mi nismo. Ona će naći put. Ona čuva svoju slobodu.
07:47 | Komentari (13) | Print | ^ |

petak, 01.09.2017.

Ulica snova



Postoji tendencija prošlosti da pulsira kroz slike. Sjećanja su rituali. Slike iz djetinjstva su neobuzdani proizvod mašte, mašta je identitet fikcije.
Zadatak zadatka je dodijeljen mehanički repliciranoj slici. Sjećanja su ponavljajuće djelovanje rituala. Ritual upravlja vremenom, reprodukuje se i proizvodi slike.

Ljudi se uvijek nečemu djetinje raduju i ružno je uništiti tu radost kad, pustivši je da živi, još više usrećuje onoga koji se raduje. To se dešava onda kada život, kako god nas činio sretnim, postane dosadan, kada ne sagorijevamo u njemu. Tada iznenada osjećamo čežnju za mirnijim životom koji bi podsjećao na djetinjstvo.

Svako se sjeća svoga djetinjstva, ma šta da je postao. Onda, kada mir ispunjava prostor i kada je bezbrižnost etar obitavanja, djeca su sretna što mogu podijeliti malo prijateljstva sa životinjama.
Uzvišenost djetinjarije.
17:31 | Komentari (29) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>