petak, 22.09.2017.

Pogled 1



Ima toliko stvari koje (ti) trebam reći , postoji još mnogo više što mogu učiniti. Nekada od šume ne vidimo drvo, a nekada od sebe drugog.
Gledam u nebo kroz krošnje. Nekad ga vidim, a nekada ne. A baš u tom neprobojnom pogledu kroz guste krošnje nalazi se svijet mašte čije mogućnosti stvaranja su neizrecive.
Kapije ka tom svijetu stalno su odškrinute, a odškrinuta kapija uvijek nešto naslućuje, da postoji nešto dostupno, nešto što zove. Ona je otvoreni Sezam.

Prolazim, hodam serpentinskom stazom, vazduh odiše mirisom šumske svježine. Šuma je jeziva scenografija za misli i prisjećanja neizrecivog mraka.
A šta drugo su daljine nego magloviti "mrak" koji neprestano hvatamo rukom.
14:19 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>