Subotnje jutro započinje istim onim dodirima kojima je svršio petak veče.
Širi se miris kafe iz kreveta.
Jutro nije ni za kakve velike riječi, samo za meke dodire i svilene poljupce. Dovoljno je imati snage u zglobu za držati šoljicu kafe.
Zidovi su tako tihi, a sve je svijetlo i razbuđeno. Osjećam tvoj dah na vratu i vrele usne.
Šutim prepuštena.
Samo tišina glasno govori.