Od kakve smo tvari satkani, različiti u krvavosti ispod kože i šta je u njenoj suštini, kolika je veličina ljubavi, snaga mržnje, kakva je priroda zadovoljstva i odvratnosti i na koji način, znajući sve to, možemo organizovati svoj život? Suština je u onome što osjećamo u srcu a što naš um izražava kroz misao da svakome želi dobro i svijesti o sopstvenoj grešnosti.
Unutrašnje jedinstvo svih naših vrlina, izraženo kroz činjenicu da želim ti dobro - čini ljubav. Pravu ljubav, ljudsku i hrišćansku, koju osjećamo prema bližnjima.
Etika koja pretpostavlja moral praštanja, osuđuje grijeh, poziva smirenju, govori o ljubavi k bližnjam svom i poziva na milosrđe, održava nas u ravnoteži sa sobom i miru sa okruženjem i čuva od otuđenja.
Ljubav je reći istinu i ukazati onome koji griješi. Razgovor nas čini druželjubvima, a druželjubivost sposobnima da se održimo u zajednici.
Zajednica je težnja da se odnos dovede u harmonijsku jasnost, da se u svemu što postoji vidi odbljesak najviše mudrosti, ne sumnjajući u pravednost odluka kao i potreba da se izrazi ljubav kroz činjenje dobra prema ostalim članovima zajednice, poštovanjem moralnih normi.