NEMA KOD MENE 6 5
Nema kod mene 6 5.
Bilo je 8 bilo je 60, 8 60. Tri četiri kao sad, startaj, ili dva-tri kao uvijek skupa Jedan po jedan su tuce. Ali 6 5 nema kod mene. Kod mene nema tu 5 6 Bude tu i tamo oko pola 4 oko pola 12 Bude pet do 10 bude pokoji kec na 11 bude čuvena hotelska 69 ali nema tu 5 6. Kod mene nema 3 2 1 Od mene je 1 2 3 ne mislim da je iko ili išta čista nula. Podne je uvijek u 12 a ponoć u 24 sata. I nema tu 5 6. 7 8 bijeli mjesec. Oznake: art, Književnost, literatura |
VJEROVATNO SUTRA SAM U SARAJEVU
Pripreme teku po planu. Kupio sam i bicikl, vjerujem. Postoji nekoliko solucija. Dragi prijatelji moje umjetnosti nadam se da će moj spistateljski rad biti plodan jednako u Sarajevu, mom rodnom gradu kao u Novom Sadu. Prisjetimo se dakle nekih mojih numera iz Novosadskoga perioda umjetničkoga stvaralaštva i kulturnoga rada: Hit top lista prvih 100 pjesama Moj cilj prvenstveno je da znate kako i na šta sam mislio, i inače. Samo vas molim da ne uzimate samo stih ili dva, možda tri. Recitirajte me u slobodno vrijeme. Kažite me pravo kako treba. Svaki će od vas imati svoju omiljenu numeru. Kasnije će neki praviti 100 najboljih mojih pjesmica. Kada budete pokušali pisati kao ja pazite da ne pobrkate č i ć. To sam ja uvijek radio. Ne dajte da vas lažno predstave: kao moju navodnu neborbu za ženska prava. Mene lično žene su voljele. I imale su apsolutno pravo na to. Oznake: art, Književnost, literatura |
BARBA ZLATAN ŠIME VAM PRIČA - KAD SAM BIA SKUŽIA
Taman sam bia uplovljavao u svoju omiljenu lagunu, i sjećao se kako me je na jednom dalekom putovanju Lucy učila kako to da ispravno izgovorim na engleskom za svaki slučaj ako je, može biti, počela kupaća sezona.
I ova moja mala Barca čim sam se takoreći usidrio bila je zatečena ko ljepote genij pravi. Prišla je i rekla: "Spazić." "Kužim." "Ne stvarno, Spazić." Sram me malo bilo ali reka sam da sam i ja nju bia vidia i nema šta pribjegao san poetskoj riječi. Ipak čini mi se kako je ipak insistirala da me je bolje uočila jer opet reče: "Spazić." Ali, shvatih da mi to govori da treba da i ja kažem svoje ime kako bi se upoznali: Šime, Barba Šime. Zvijezdan Toni Leo Alen Ante Niđo Šime. I tako smo kapirali kako je druželjubivost uvijek prednost u ovakvim sitacijama. Pokazao sam joj jednu od svojih Barca a onda smo krenuli putem botaničkoga raja. Oznake: art, Kultura, literatura |
PREDSTAVLJAM VAM SVOJU KNJIGU PJESAMA COFFE BREAK
COFFE BREAK Pravednija pozicija Ova me pozija čini pravednijim: pronalazim tuđe greške u svojim sistemima opštenarodne lične samozaštite Spasiću svoju špicastu bradu, tvoja podignuta ramena, tvoje tarzanove gaće. Ovaj me čin primjernoga ponašanja obavezuje: na obnovu resurs, dosada neviđenu duhovnost, na razradu i unapređenje koncepata dogradnje karaktera cijele ove nacije. Profilisana oplemenjenost duše, kvartovi iz kojih izmigoljiste se, neka me, neka vas. Meni ne treba vaše katarzično stradanje u pretopljenom patosu deseteraca. Meni treba katarzičan početak dana lagana katarzična okrepljujuća popodneva, večeri, jutro prije svega i katarzično laku noć. Do sasvim novoga dana vaših novih života. I kore od banane, da. Otkupljujem vam promašaje za jeftine trikove, to činim. Otkupljujem ćorava posla, posljednju glupost, hrđave navike, svakidašnju jadikovku. Skidam sa vas postavljanje prepreka, sijanje smutnji, klizav led. I kore od banane, da. Direktne udare zalijetanja glave o zid i podapinjanje nogu djeci. Sjajne ste potkesane grane umjesto potkresanih krila, umjesto pupoljaka provalih kao cica-maca vijesnica proljeća. Mogao sam izaći na zeleno porodično stablo, ovako sam crno blejanje ravno u oči kao vuk u ovcu. Preglednik ste idiličnih pejzaža a nikako podmuklih misli prezir nije vaša jača strana niti smišljanje zla Mržnja vas ne krasi takođe Sreća kako ode tako nesreća dođe Ne zloupotrebljavam svoje ruglo u ogledalu koje laska. Zasićenost sirovina Prirodna otrcanost i zaštićenost materijala Odakle uspjeh u nadi da nikad ništa od tebe neće postati Ili će ipak nešto od tebe nekad biti Ne osjećaj se kao odbačena maska budi maskota na putu poput strašila u polju. Zacrtao si polja u krugovima, kanališimo talog Procurene vijesti, iscurene toxine, izduvne gasove, razmrsimo paučinu trikotaže od žita i kukolja prazne slame Namjesti porculan tričarija, i ponjave rustikalne kao otirač. Oko vrata stisak guše Ruke omotane oko grljkanja stežu te kao priča koja davi Prstom u čelo kao u oko Oko je sjaj duše. Svjetlost je zasićena od pogleda. Oznake: art, Književnost, Kultura, literatura |
Danas 9.4.2021
Mars Nije mi problem za Mars I dalje me muči pitanje Bruna Znam, nećeš shvatiti užarenu škorpiju U pustinjskoj oazi. Nikad ne bih izigravao žrtvenoga ovna Ne bih izazivao, dovodio u pitanje rogove u vreći Kažem ti samo to: “Onaj Manchester je pravi đavo” Kažem ti: “Pitanje Bruna, time je važnije?” Niti ću više da ratujem na tu temu. Na Marsu nema Malih Zelenih Ne kažem da si kao mali pao sa Lipe ili Duda A evergreen je svuda dokle je šlager Osim toga meni je draža čokoladica Bounty. Pored retogradnog postoji i napredni vjetar Dopustio sam sebi vjetar u leđa Nikad dosada nije iskoristrio da se prikrade i zabije nož u leđa Vjetar me je činio punim jedrima Nisam morao da se isprsim za pileća prsa. Sa vjetrom u leđima kao krilima anđela Poletan je bio moj elan sa mnogo više entuzijazma Ostavio sam iza sebe Red Bull Zapravo sam sve manje pio i Coca-colu. Vjetar mi nije dao nazad i odbacivao me naprijed Sa takvim vjetrom u leđa pomalo je kao ekspedicija na Mjesecu Ovo je mali vjetar za mene ali veliki za stvaranje atmosfere Kojom se prepoznaje Plava planeta. Ništa nisam ninačemu zasnovao Ostavljen sam u dubini zablude Ništa mi nije razrješeno Nisam ima u planu napisati veći komad Sitno je ovo kao sve što prođe gotovo neprijemjetno. A moglo je proći nezapaženo Ništa nisam ninačemu zasnovao što je van pameti Tek ostavljen sam na plitkost i površnost Ne utapaljući se, što opet nije loše, sa kamenom o vratu. Prepušten sam u zaraslu korjenitost Nemam pojma dokle se obavija ovo nemanje pojma Nešto malo tu ima smisla Nešto malo, većim dijelom, nema mi smisla nimalo. Dovršio sam Nema ideje koju nisam dovršio Nisam započeo pojedine procese realizacije One su u mojoj glavi i sad tačno znam Ranije sam, tačno, tako malo znao. Dovršio sam i kompletno je više puta razrađeno Može se govoriti i o okvirnom planu Preda mnom je još jedna faza novi izazov i level Ovo što sam vidim dovršeno je i mogu biti ponosan. Nema velike realizacije bez ideje, najprije Ovo što sam osmislio dovršio sam Idejno, takoreći, projektovano, monumentalno je Doima se, prepuno je utisaka, ovo je istinska stvar. Oznake: art, Književnost, literatura |
SENTIŠ PJESMA 2
Sentiš pjesma 2 Stojim pred izlogom kafića “Make coffe for the city that love to drink it.” Svjetlo semafora kao nepoznati leteći objekat mijenja boje i komunicira sa mnom Nešto kasnije na raskrnici sam. Nisam predugo stajao na raskrižju Jer ovdje nemam takva pitanja Opet zapljuskuje talas svježine iako nisam na obali Dunava, na keju. Još jedna krug i ali nema omče samo ove riječi I svjetla malih galaksija ispod lustera Mjesec je gdjegod da pogledaš mala dicso biserna kugla Ulična svjetiljka baca svjetlost u krug Ali, prijatno i osvjetljenju u przozorima je drug Ona gore crvena svjetla nikad ne blijede Odnekud nešto kao tranzistor koji traži frenkvenciju Stari dobri tranzistor na volt i po baterije A kao sunčeva brena po zgradama iscrtan savršen đir. Ne mogu ti pogledati za onaj stan Ne znam, ne mogu ti pogledati za onaj stan Vidiš tek su 02: 19, iza sna sam. Nemoj odmah pogledaj to vidi za dva mjeseca to i to Čekaj prvo da piškim, rani jutarnji je sat. Ako me posluži evo i sentiš će pjesme Samo da noć miriše kao odabrana žena Kao voćka uzbrana u gaju I ti još da mirišeš na dobro. Neću ti zapravo pogledati za onaj ili bilo kakav stan Pogledat ću zato večeras u ovaj rani ponedjeljak ima li zvijezda jer Barca Toni Ante i zbog te prve Moje Zvijezde nekako dobio je ime: Zvijezdan Alen, zlatan dječak, Barca Šime. Sve to je uzdrmalo moje krhko povjerenje u ljude Stajao sam kao pred spavanje pred ljudima Mislio sam da ako sam naivan to će ostati kao dan bez ijednoga oblačka a tako divno plav Jer tako sam bio vedar i sunce je grijalo toplo i milo, samo da znaš. Sve to što nisam još rekao zapravo je uzdmalo krhko povjerenje koje sam imao u ljude Moje krhko nježno povjerenje u prijatelje, žene, tebe, ljude, iako misliš da sam ćudljiv i uobražen Iako misliš da sam odneku svojeglav ili ako sam možda najednom postao ovakav. Nisam bio ovakav ako stvarno sam takav i takav kao što možda misliš. Jednom sam bio onakav, drukčiji. Stajao sam pred ljudima uvijek isti u 20:45 kao pred početak utakmice, preko dana okokuće ili posobi ili, kažem pred sam san kad namještam se u krevetu ili evo koliko je sad, pa da 02:47. Bezdušno Ovo je potpuno neuspješno Nema izlaza iz već prevrnutoga čamca Drži se za plutanje kao ulje na vodi Ja samo plačem masno moje srce nije bezdušno. Ja jecam naviknuto toliko u sebi da se samo čuje sat u sobi i izolacija Digitalizovan je i znam intuitivno da kasni za mojom misli. Ovo nije ispalo nimalo kako treba Potpuni je promašaj čamac se zaklopio kao ponovno vraćen ćep Kao da je grupa talasa postala kornjača, i uvukla glavu kao burna vremena u sebe i još više osjećanja. debela kao prst nadolazećeg naplavnog talasa prašine pohvatane u paučinu na pučini tako bezdušno. Nezbunjena pjesma kao i nezbunjeni Uvrtio si u glavu pogotovo Još i više si tu stao Mota ti se to po glavi poprilično Izvrdava ti se to jasno kao dan. Naizgled postižeš osmišljenost iako to čak Čak je, najbolje je reči – nečak Tako mi to ovdje kažemo kad nema tu ničega Ništa tu nije osim to što ti je zapleteno u misli. I kosa može biti razbarušena može biti zapleteno kolo Nikad ne znaš gdje ćeš nanovo zaokrenuti kao djevojka glavu nehajno pomalo arogantno Nismo mi zbunjujući nisi nas ni ti zbunio. Oznake: art, Književnost, literatura |
DANAS
KRATKA PRIČA U SVAKODNVEVNICI
Danas sam opet prelistavao. Danas je od papira pomalo kao se gužva pomalo se mota kao dim pomalo je već izbjedilo a nije ni poslijepodne. Danas je na par mjesta kao stari memljivi otirač progledalo opisuje zemlju kao težak Draževinu. Jer drago ti je i Danas taman kao sve dosadašnje uspomene na u spmenaru ili da pričaš o ovini taman koliko o sutrašnjici ovako lijepo Danas u kojem ćeš ostaviti samo za sebe još toliko Danas za Danas u svoje ime i u ime svih nas. Koliko Danas sam osjetio Pečat istovjetnog Danas njegovu autentičnost i neuporedivost sa trenutkom je Vreme nije takvo ono je promjenjivo i ovako iz sata u sat i na mesečnom nivou jednostavno Vreme uvek hvataš u momentumu. Danas zaista nosi Pečat i izgrađuje te kao lik i Delo. Danas sam osjetio i premotavanje i vrtio sam ukrug Danas sam imao snažan meditativan učinak Danas sam bio i dijelom foteljaš ali sam izlazio i van i u prostor u okruženje u sredinu Danas mi je protekao kao Blic. Danas mi budi čula ono je moj Informer upravo Danas saznajem ono što juče bilo je tako nedokučico a sutra će mi spoznaja biti jača kao cijeli napisani Dnevnik koji vodim. Možda tako svi saznajemo o sebi kao i dobu u kojem živimo jer u dobu sam kada mnogo više cijenim Svakodnevnicu a u njoj to Danas. Jer možeš ustati na lijevu Jutarnju kao list na vjetru. Ili biti bez osobitih Večernjih novosti, što je dobro čemu se teži samo ako imaš jako Danas ako je plavo kao dres Bosne i Hercegovine. Oznake: art, Književnost, literatura, Novinarstvo |
RECITACIJA KAO INTERMEZZO U ROMANU KOJI PIŠEM
|
ROMAN ALEN TONI LEO ANTE ZVJEZDAN ŠIME 15
Roman ide polako izgleda mi u savršenoj formi jednako fit i ne igra igre što je najvažnije. Rješava svoje svakodnevne dubioze da li prije reči je bio ili bio je kada započinjem dan koji započinje vrlo optimistično i vedro. Dan je bio lijep i sunač ili Bio je lijep i sunčan dan. To su varijante o kojima promišljam jer stil je nešto što ne zna svako niti izgraditi a treba se pomalo i roditi sa tim, izgrađenim urođenim smislom za lijepo. Da te delikatnije stvari, a ne bih bio ovdje sada niti dobijao kroz život toliko priznanja da ipak nisam imao nešto od toga. Uglađenost nije manjkala jer davao sam prednost liriskoj noti svakako tananost i pitkost je nekako sama od sebe bila dio mene a onda ukus je nešto, dobar ukus podrazumjeva se, bez čega ne može pjesnik izaći pred ljude a pogotovo očekivati da se kroz njegovo umjetničko stvaralaštvo i kulturni rad oformi i krug prijatelja. Nikada to nisam nazivao klub fanova to jednostavno je estradno tako da prijatlji koji istinski vole ovaj stil koji su prijemčivi na eventualno ovakav književni šarm poetiku koja ima ono nešto koja je dopadljivija od drugih. Drago mi je da umijem na jedan zaista lak evidento jednostavan u isto vrijeme lepršav i pošten vidi se iskren i živopisan način nadahnuti dušu i srce ljudskoga bića kroz svoje pisanje, jer svijetu treba umjetnost više nego što mislimo ako želimo da nas konstantno oplemenjuje ovakva književna djela i ovakvi pisci, pa mogu skromno reći poput mene.
Jer ne idem na stomačnu žgararvicu, ne raste pritisak od mene niti level šečera u krvi. To želim da postignem jedan relaksirajući odnos koji podstiće bolje u nama u meni i u vama. Sad je već 19:09 i mislim kako je u toku neki Dnevnik ali to je samo kdnevno-političko informiranje, sad ti reporteri vrše nužno propagandu jer to je takav medijski prostor. Ovdje smo se sklonili jer nema nekih tenzija ili pretenzija ovde ste jer umjetnik je slobodan građanin jer mu Ars Poetika u najvišoj Zapovjedi Licencia Poetica nalaže da je svijet u vama da je vaša mašta bolja od hiljadu propagandi sa hiljadu hiljada medija ali nažalos svjedoci smo da omladina i dalje pada pod loš uticaj novina i TV-e jer ne čita lijepu literaturu a još manje lijepe pjesmice evergreen takoreći koje su iznad svega. Na njemačkom bi rekli Uber alles. Poezija uber alles. Oznake: art, Književnost, literatura |
ROMAN ALEN TONI LEO ANTE ZVJEZDAN ŠIME
Jednom čovjek pokaže pišući roman javno zanimanje za atrologiju i evo već nosim novo srednje ime. Razmišjam o tome kako je čovjek posmatrajući to nebo iznad nas i po dani i po noći uspio snagom svoje simnoličke imaginacije iscrtati kao platno sva ta Sazvježda i Galaxije. Meni je najprirodnije da Danica sja najjasnije jer dan je takav osim ako ne prekriju oblaci. Kada se naoblači onda je manje prilike za prodor sunčevih zraka koje će razvedriti sve nas. Neki možda voli sumorne dane dane tmurne jer ima onih koji vole maglu. Ali, ne bih sada o kondezu ili slično voda isparava kao i mnoge fizičke i metafizičke stvari. Ja nastojim ostati prisutan i pri seban, i kada sublimiram sve to u prihvatljiv oblik maštanja i kad sam fantasta ja ostajem dovoljno pribram da mogu dovoljno biti sa glavom u oblacima ali samo kad je, naglašavam lijep vedar i prijatno sunčan dan, proljetni jedan ili u zlatno ljeto. Ili da ovako malo šetamo malo razgledamo vidimo šta ima šta nema i onda ono što je samo po sebi neusiljeno a prijemljivo i dobro i plemenito dopustimo Da sam ja u upola slatkorečiv moj roman bi bio prepun šečerne trske ili vinograda ali možda je ovdje neko sjeme neki sad neću reći klica ali nisam sklon da sebe vidim kao nuovo ili neoplant nećega iako je moj grad jedan veliki rasadnik talenata. Uopće kulture kao takve, i meni kao piscu prija svakako upravo ovaj i ovakav grad. Dunav je more, bez diskusije dalje, široko je, i ranije sam odrastao na tipičnom primjerku Brdovitoga Balkana sada je sve to potpuno drugačije. Sa razlogom sada više pišem o sebi jer uspostavljam u ovom dijelu svoj odnos sa relacijama i smatram da nikada nisam bio niti jednoga trenutka u nekom, mislim lično, povjesnom bespuću ili nekim pogrešnim putanjama ili dnevnim sedmičnim ili mjesečnim ili godišnjim apmlitudama i silnicama. To je dobro znati jer kad to znaš onda ne moraš pada ti sa pleća ta kušnja da izgledaš prepametno jer to nikada nisam postizao ni izgledom ni gestikulacijom. Zadovoljući se ako smatrate da dovoljno pametno sam izveo ovo da je start bio čist i da sam uspijavao izvuči iz jezika maksimum. Naravno ja nisam menađer ekipe ovo nije selekcija premda u neku ruku i jeste nešto je brižno selektovano nije sve Maxim po divizji. Uopće ne umijem objasniti što mi je sad ova divizija prošetala kroz rečenicu ali da sam maximalno dao pomalo onako jesam dao sam se, to je izvjesno 100% onako, pomalo. Jer što bi rekli tiha voda brijege valja. Ili, kako bi se rekla sitna kiša 40 dana i 40 noći sipi i romori. Evo, uzmite Nar za primjer. Rekao bi čovjek čista košpica kad ono cijedi se kao na kraju dobar džem od šipurka. To je, ja mislim razmišljanje koje nije nešto prepametno ali dovoljno pametno i sa tom logikom evo ipak, čini se, nešto postižemo. Roman je u svojoj razvojnoj fazi i ono je ovdje našlo svoju zemlju Arkadiju idelna klima, jedino mi preostaje da vidim kakvo će bti zalaganje preostalih likova koje budem uvodio i dinamika odnosa i tranzicija samog inteziteta i nivoa tempa jer što bi rekli forma je privremena klasa je za sva vremena, To je ono baš. Baš baš, ali ne bih da reklamiram proizvode jednog trgovinskog lanca. Ali, jeste klada je baš baš. Oznake: art, Književnost, literatura |
ROMAN ALEN TONI LEO ŠIME 9
Dakle, polazim neako uvijek od 29.11 ali sa ovoga balkona gdje se gnijezde golubovi, u ovom kraju koji je poznat baš po simbolu na grbu ovoga grada. Iz Ovna u Grlice sa maslinovom grančicom, kako bi se reklo jezikom svakodnevnim koliko još juče kad si na Manchester City stavljao 2. Ovo nije takav list ovo nije ni l od listića ovo je knjiga jedan umjetničko-kulturni tekst jedno književno djelo, upravo jedan roman. Priča se sastoji iz toga da vjerujem kako mogu zadržati vašu pažnju ili je ona je u drugom planu jer dođu mi neke ideje i onda nastojim da one budu po svojoj prirodi istinskoj idejnog karaktera.
Priznajem da sam u samom početku pomislio da pišem PROGLAS ali sam se uvidio da imam male resurse programskih ciljeva a da roman i ne bude obećavao neće nikoga iznevjeriti a PROGLAS mi mogao iznevjeriti veliki broj masa. Uplašio sam se, prevelika je odgovornost najednom storila se preda mnom, trebalo je utvrditi utemljeti zalaganje za ciljeve i praksu djelovanja a ja jednostavno nisam dorastao, kao pjesnik, kao čovjek, kao pisac i ovoga romana tom čuvenom PROGLAS. Alen Toni Leo a od posljednjeg poglavlja vidjeli ste i Ante Šime je prihvatljivije da se krene dalje u obavljanje mojih redovnih svakodnevnih književnih stvaralačkih kreacija pošto ja ovo ne bih nazvao nekim zanoso ili poletom ili je to moja dužnost. Ja ovo volim, pišem je sam pisac, još od malih nogu sam uočio da mi uspjeva izraziti se upravo ovako. Ovako je, po mom mišljenju, za sada dobro. Nemojte misliti kako nisam odmah pomislio da bi našem čovjeku mogao izgledati ovo kao Španski Roman jer ovdje iako pišem u prvom licu imam taman toliko imena kao prosječan Španac Nacionalnost stvarno ne igra ulogu mi smo svi sa ovih naših prostora, što se kaže te smatram da se ne razlikujemo previše u mentalnom sklopu a ako me neko kao pjesnika bolje razumije utoliko mi je draže da imam, što se kaže, krug prijatelja svoje umjetnosti. To su oni koji su prepoznali što sam kao pisac htio da kažem i nekako bez riječi i da slova dalje ne napišem tačno ko da smo srodne duše, što se kaže, odvajkada. Hvala vam zaista, jer ništa ovo ne bi imalo smisla, ako nije ovako. I ja sam imao svoje omiljene spomenare koje su mi davale drage osobe i jednostavno je mislim da je čovjek zbog toga izmislio pisanje. Evo, u PROGLASU ovo ne bih mogao da napišem, odmah bi me prozvali na odgovornost da sam suviše ličan, da je to nepotrebno i da sam propusti naglasiti ono što je od isključive važnosti. Na nešto se nekome ukazuje pažnja a nešto zavređuje pažnju kao takvo. Ni najmanjim svojim postupkom ne bih dozvolio da svojim kontraveznim estradnim nastupom pišući roman skrenem pažnju na sebe da postanem atraktivan samo zato jer imam showman talenta. Ne, ovo je storyja koliko moja toliko naša a čemu priča to tek i ja zajedno sa vama trebam da saznam. Jer tu smo idemo, in live, a nismo koncertni nastup, kao da smo se okupili na izletištu i nakon odsviranog Krivo je more opet kao od mene tražite da nastavim gdje sam stao. Nisu ovo kafanske priče nisu ovo lovačke priče nije ovo nikakva marelada ili pašteta ovo je jednostavno priča o Toniju koji iako su ga je prijatelj Zlatan prozvao Ante, a vidiš nikad se toga ne bih sjetio, i Leo i Šime od Šimun i eto Alen a bojim se da će mi do kraja priče kako svako malo čitam horoskop svkakoga jutra dati ime Astra ili Zvjezdan. Kad smo već kod toga da ja ipak odvojim malo vremena i pročitam svoj horoskop za danas. Vidi interesantnog naziva: Najnaivniji horoskopski znakovi: Njih svako može da prevari Kada ste lakoverni, ljudi vas uzimaju zdravo za gotovo, koriste vas i manipulišu vama, zbog čega ste izuzetno ranjivi. AstroZabava | index.hr | sreda, 10.03.2021. | 19:20 Podeli Foto: ShutterStock/popcorner Foto: ShutterStock/popcorner Lakoverni ljudi imaju veliko srce i baš zbog toga ih je jednostavno izigrati. Ova četiri horoskopska znaka mnogo je lakše prevariti nego pripadnike drugih znakova. Evo koji su to: Rak Rakovi su preterano osetljiva bića. Saosećaju sa svima i od njih očekuju istu vrstu podrške i empatije. Veruju da svako nosi svoj krst i da se svakom može verovati. Strelac Strelčevi pretpostavljaju da svi ljudi imaju dobro srce. Svet vide kroz ružičaste naočare i neće dva puta da razmisle o tome da li neka osoba zaslužuje njihovo poverenje ili ne. Jarac Jarčevi, bez obzira na to koliko ih prijatelji upozoravali, imaju tendenciju da imaju poverenja u ljude i lako poveruju u lažna obećanja. Uvek su spremni da pruže drugu šansu, zbog čega im često bude slomljeno srce. Ribe Ribe čvrsto veruju da u svima postoji skrivena dobrota. Oni su idealisti i optimistične duše kojima se može vrlo lako manipulisati. Evo vidiš i ovo: Najveće mane svakog horoskopskog znaka Horoskop često otkriva nečije vrline ali i mane i dok svi glasno ističemo koje su to vrline našeg horoskopskog znaka, o manama retko ko voli da govori. AstroZabava | index.hr | ponedeljak, 8.03.2021. | 18:55 Podeli Foto: Shutterstock/G-Stock Studio Foto: Shutterstock/G-Stock Studio Ovan Brzo se naljuti i samo nekoliko trenutaka kasnije ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Takođe znaju da budu preterano naivni i uopšte ne razmišljaju o posledicama svojih postupaka. Njihov kratak fitilj vrlo je poznat svima okolo. Bik Veoma je tvrdoglav i ne želi da se predomisli čak i kada mu drugi dokažu da greši. Takođe, nedostatak im je što su često previše koncentrisani na materijalne stvari kao i na svoju korist. Blizanci Pripadnici ovog znaka imaju lošu koncentraciju, pa nije ni čudo što, na primer, na poruke odgovaraju sa nekoliko sati zakašnjenja. Međutim, veoma im je važno da ih drugi doživljavaju kao inteligentne i zabavne osobe, a često im nedostaje empatije. Rak Teško im je da drugima kažu "ne". Pripadnici ovog znaka često znaju kako tuđe potrebe da stave ispred svojih. Takođe, često su nezreli u životnim stvarima, a početne reakcije na stresne događaje identične su onima kod dece. Nostalgija ih sprečava da u potpunosti uživaju u životu. Lav Ima velika očekivanja od ljudi iako je nebrojeno puta bio razočaran. Pripadnici ovog znaka takođe vole da budu u centru pažnje. Onome ko ih dobro poznaje postaje očigledno da je njihova stalna želja da budu izuzetni i glavni u svemu način da nahrane svoj ego i bore se sa puno kompleksa koje imaju. Foto: Shutterstock/OPOLJA Foto: Shutterstock/OPOLJA Devica Previše razmišlja čak i kada nema zbog čega da brine. Takođe, opsednutost urednošcu, detaljima i stalna potreba za kontrolom ide na živce svima oko njih. Vaga Treba joj čitava večnost da donese odluku. Pored toga, večita potreba Vage da budu okruženi ljudima nije odraz velike društvenosti, vec straha da ne ostanu sami, čega se najviše plaše. Oni sami ne znaju svoju vrednost i potvrđuju se kroz druge, zbog čega se plaše da ih razočaraju i zauvek svima udovolje, što ih čini licemernim. Škorpija Ne veruje nikome jer misli da svi žele loše za njega. Ovaj znak se često proglašava zlonamernim. Njihova agresivna priroda i arogantan izgled ostavljaju utisak ogorčenih i zastrašujucih pojedinaca, ali to je njihov odbrambeni mehanizam jer se osecaju nevoljeno i sve oko sebe doživljavaju kao pretnju. Strelac Obecava više nego što može da ispuni. Pored toga, njihova sklonost ka filozofiranju i dubokom razmišljanju često iscrpljuju sve oko sebe, i oni imaju tendenciju da ponavljaju sve što su videli i čuli da bi ispali pametniji. Jarac Previše radi i nikada sebi ne ostavlja vreme za opuštanje i odmor. Nikada ne zaboravljaju svoju korist, a zbog dugoročnih planova često zaborave da žive u sadašnjosti i uživaju u životu. Njihov pesimizam može svakoga da učini depresivnim, a najgori su ako se sa nekim takmiče, jer tada za njih važi "cilj opravdava sredstvo". Vodolija Ne zna kako da pokaže da joj je stalo do drugih ljudi i određenih stvari. U ljubavnim vezama, na štetu svoje slobode i individualnosti, večito nanosi bol svom partneru. One su liberalne, ali samo u pogledu onoga što ih se ne tiče, dok u svemu ostalom to mora biti njihovo. Ribe Oni opraštaju ljudima koji ne zaslužuju njihov oproštaj. Naivni su i teško mogu da im kažu "ne" i pokažu svoj stav, a imaju i slabu snagu volje, zbog čega lako mogu da ih nagovore na razne gluposti. Oznake: art, Književnost, literatura |
ROMAN ALEN TONI LEO ŠIME 8
Uspjevao sam se ne zapetljavati se o naplavne ploveći kao što rekoh uzduž i poprijeko dokolično i izokole, više dokolično a naokolo koliko kao pertle vezao me čvor. Priča mi postaje ljepša ako je baš u ovom trenutku umjesto čvora uporedim sa prekrasnom ženskom pundžom. Zaplete ja nisam počinjao a jednako poetičan ostajao sam i pri božanstvenim pletenicama, osobito ako su kose plave, osobito tanke i duge plave kose, ali nema veze. Upliv određene količine zapleta poredim sa ušćem rijeke u rijeku ili planinskih potočića kad se slijevaju u vrelo iz neke stijene ili slično. Potekne jedna struja doživljalja u sasvim drugi događaj i evo nas već pred novim izazovima koji mi morelovci po ovim bespućima stvaralačkog oblikovanja stojimo sa više ili manje iskustva u navigaciji, gledajući da uvijek držimo kurs prema usmjerenju. Mislim da je i ovaj Roman ispravno usmjeren kao i kompletan moj opus te me nije brinulo što sam u pojedinim trenutcima opuštanja nakon nezamljenjivog slušanja galebova ili čisto onog šuma koji je prilagođen mom krvnom pritisku i nešto malo muzike od klasičnog rokenrola do džaz i nekog evergreena. Sjećanja su ili požutjela ili su uspomene a uspomene su još više kao zelene kao te oči zelene zelenije od evergreena. Misllim da sam jedini koji ima neke veze sa 29.11. a da to isključivo nije ona vrsta nostalgije po kojoj ni se ovaj Roman zvao Dan Republike. Onoliko koliko me sjećanje služi a uspomena evo zapisuje dugo je sniježilo, a iako je to bilo, ne pretjerući, zlatno doba, opet smo stigli bacati sat sa terase. Ni upola nije bio izdržljiv kao sponzor Yaghtin natjecanja Rolex. To je jedno. Pristaje ovoj priči a sve što joj na dalje bude pristajalo bit će pristaniše kao u najljepšem zalivu ovoga ove naracije da spomene kako sam jednoga dana upoznao Zlatana. Robinzon je Petka upoznao u Petak, stvarno ne znam koji je mogao dan biti, tada još, vjerovatno nisam vodio zapisnik o svemu pa nisam unio a trebao sam kako je bio nekako baš liješ dan, Zlatno ljeto pa i nekako je normalno zvati ga pomalo zlaćanim. I tako pod tim dojmom, utiskom kao svaki put kako se rađaju dani ja naletim na svoga buduće dobrog drugara a odmah ga nazovem Zlatan. Možda je ovo od mene bilo neumjesno kao što sam poslije čitao da je Petko imao i drugo ime osim što je Robinzon svoga druga upoznao u Petak. A danas je, ja mislim, Ponedjeljak ako nije, Utorak, slabo nekako kalendarski pratim te dane. Zlatan je bio sjajan momak. Ali, i on ako god bih mu rekao da zovem se Toni a on kaže a Ante! "Ne Zlatane Šime Leo Alen Toni!" "Aaaaa...Ante! "Ne Antoan! Nije Antonio! Toni. Samo Toni. Kapiš?" "Kužim. Toni Antiša." "E sad Tonka. Tonči Tonka." I tako da me je Zlatan jedini zvao skraćeno od Šime Leo Alen Toni - Aaaa Ante! - Aaaa Ante! Oznake: art, Kultura, literatura |
ROMAN ALEN TONI LEO ŠIME7
Sada sam u prednosti da se nađem u kakvoj takvoj prilici ovo je izlgedna šansa da, na kraju krajeva, započenem nešto zaista značajno. Kako budem odmicao tako ću se sve više približavati a to je ono, shvatio sam, prebroditi nerazumijevanje i nesporazume. Jer razdaljina koja je između dozvoljava pomak ali tek kad kao iz jedne luke stavim tačku uploveći u drugu mirnu luku. Tako je, kažem, jednom prilikom nešto slično rekao mi i Florian kada mi je pričao o onoj Botaničkoj bašti. Ja ga tada nisam baš nešto bogznašta kontao dok mi je nabrajao sve cvijeće u Božjoj bašti ali to je bilo više Rajsko ostrvo, Ostrvo cvijeća. Florian je rekao da je lijepo što se i ja bavim kao pjesnik nečim tako plemenitim jer ta lirska nota kao i hortikultura je i bila ono što nas je spajala. Tada mi je i prvi put dao to ime od milja Barba Šime. Jer treba, kaže izranjati i izranjati kao vaterpolo iz tih tvojih stihova. Naime, jednom sam ga uspio razumjeti vidiš ovdje je idilično Cvjetno je a zapravo sve je to Bilja. Tako i ti dragi Leo, Toni moj, ti pišeš te pjesme razvijaš ta jedra kao bijelo platno ili šarene slike svejedno na vjeru kao veš na balkonu ali svejedno ne praviš štete kao torpedo i riba je takva vazda u jatu i moj Alene dragi ako smijem tako da ti kažem pjesniče Barba Šime. Tada sam rekao sebi da još više moram proširti svojih Sedam mora, naravno metaforično govoreći, ocean emotivnosti me je preplavio ali kao kupka u kadi ali ne tako da se utušim kao Jim Morrison poznati pjevač vrlo popularne čuvene i legedarne muzičke grupe The Doors. Ne kažem da od tada ne pravim kupke ali kažem da pazim i kad se tuširam jer ko zna da sapun nije pod nogama. Treba paziti od lavora kade preko barke pa sve do kruzera. Jer jedno kad izbija poglavlje života kao vlaga drugo je kao jahta iz okupanog sunca na rivi. Tako sam pomislio da uvijek u mojim pričama bude kokos voćka čudnovata jer ona dopliva do zaista lijepih plaža i daje mlijeko. Jednako sam mislio da krava to ne mi mogla, realno, a i samo drvo je vrlo karakteristično za odmor tijela i duše u tropskim krajevima. Oznake: art, Književnost, literatura |
ROMAN ALEN TONI LEO ŠIME6
Nastavljam svoj roman želeći biti sugstivan prateći radnju onako kako me prate. Naravno, sve je sada nekako u ovom pravcu dok ja gledam ne samo ispred sebe držim liniju neki smislenu nit kroz koju provlačim priču ili slamku za spašavanje ili konop zavitlavanja. Moja pažnja ako zastanem na malo nije rasuta ona onda ode u više pravaca ali ponekad je to predivan pejzaž ili panorama poneka opis. Zraka je snop svjetlosti u kojoj je prizma boja ili dan je rasute zrake sunca a dan je ionako bio vedar lijep i topao i blag. Dan osvane ponekad usred moga čvrstoga sna ili mojih snova ili kad već pijem kafu usred moga unutarnjeg monologa. Ponekad, kao pisac, kao autor svoga djela kao tvorac kulturne baštine, ne znam prilikom pisanja je li to govorim ili samo u sebi, tehnički govoreći i dalje sam u ličnom monologu. To se ne čuje, ne razaznaje se, mislim jasno, iako mogu sebe podijeliti u ličnosti, tačnije likove, učiniti forumu, tehnički govoreći razgovornom: "Šta ima kod tebe", pišće. "Ništa, evo pišem roman." "Šta, to u njemu piše? "To bih i ja volio znati," "Kako to misliš?" "Brzo, eto kako. Vrlo brzo. Ali, i gledam da to bude i za sutra." "Mislio sam više kako, otkud to tako, to. To sam mislio" "Znam da ti misliš kako mislim ali šta da ti kažem, Mislim pravo da ti kažem onako. Pomalo." "Pomalo? Onako?" To kao cika-caka?" " Ponekad me ispitivaču moj što me sve ovo priupitivaš u monologu mom misli odlutaju pa jal te čujem jal ne čujem a zamislim i dalje od toga. Ne pitam te šta bi ti uradio, koja korist jer više sam se puta pitao." "I šta se uglavno pitaš? O čemu se nikako ne pitaš?" "Ne pitam se o mnogo toga, to je tačno. A i pitam se, zapitam se sve o svemu. Sve u svemu, to je." "Znači, dolaziš do nekih konkretnih zaključaka." "Priupitivaču moj mislim da na evo dolazi još nekoliko, koliko još zamišljenih likova a mi nismo sa mjesta mrdnuli." "Jesmo pokoju progovoriili?" "Nismo, to je samo moj unutarnji glas, tehnički gledano to je moj monolog samo izgleda da ga vodimo svi mi ovdje prisutni." I tako, to je izvjena prednost ali i konfuzija romana što nija lično kao pisac kao stvaratelj ovoga lično romana ne znam jesam li to sam sa sobom govorio ili sa svima. A vani je baš lijep objektivno lijep dan i kad bih umio da ga opišem pjesničkije od ove proze to bi čak bio poetski dan. Bio to lirski, proljetni dan sa nekom dozom drage osjećajnosti kojoj još nemam ime ali tako mi se više sviđa. To znam jer mi prija i draška me onako, dopadljiv dan, a treba samo izaći u njega. To je sad problem što više ne znam izaći iz priče. Oznake: art, Književnost, literatura |
ROMAN ALEN TONI LEO ŠIME 5
Ja sad ne mogu reći sve je rješenje, pretenciozno je izlaziti sa svim rješenjima za sve, čisto sumnjam da bi neko imao konačno rješenje. Jer ja još nisam mnogo toga izrješavao u svom romanu, ne kažem da nema neki okvir da nisam zamislio, recimo neku sinovicu Merimu, ali nisam je možda potpuno uramio, ili ne znam tačno vrijeme možda ću malo kasniti ili ranije stići dedline. Tako da na neki način prepuštam se strujama ali i veslam tako da i veslam i pustim da vidim gdje će tok da me odnese tok misli jer možda u tom nadrealnom leži ono a ne realno, iskreno govoreći. Ako je ovo u tom onom kad se prepustim toku misli ili sanjarijama onda ne znam možda tek tada mogu da saznam. Možda mi ovo sad dođe jednako zbunjuće ali možda je proces pisanja takav rezultat pola pakleno osmišljenoga plana pola usput predomišljanja. Možda mogu tada opravdati i svoju labilnost možda se ne mogu potpuno zakleti u svoj čvrst i odlučan karakter jer onda ne bih nikad završio roman. Težnje čovjeka su a tako i njegovoga djela da je savršen a ako ne baš savršen onda i polušavršen ne izlgeda loše. Ja zato polako pišem u livestreamingu u jedno realitiju gdje umjesto meni kao uvjek kliču: "Jerry!!! Jerry!!! Oprah!! Oprah!! Jerry!! Ali, nema veze Plvidba spisatelja kroz zamisli koje evo nastoji što bolje realizirati kao i svaki sportski kolektiv odnosno tim, na terenu premda je bolje rečei travnjaku. Teren negdje je zaista bolje za radnike terence nego profinjene nogometaše koji vole da svoje nogometno umjeće prikažu na prilagoženoj površini, lijpo njegovanoj travi tačnije travnjaku ili ako je to u sali futsbal ili na plaži gdje su do artističke savršeni ovaj vid loptanja doveli Portugalci i Brazilci. Iskreno rečeno, pravim malu digresiju, Englezi su ionako stvorili nogomet od ragbija, Ako ćemo pravo i danas u takoreći Ostrvskom Fudbalu ima elemenata degažiranja, preskakanja igre, dvoboja glavama na sredini terena jer sad ne mogu uhvatiti loptu rukom kao u Australiji gdje igraju Australijiski Fudbal i gdje su oformili Australijsku Fudbalsku Ligu i onda uzmu loptu i opet je degažiraju. S tim da razlika je i u tome ako je lopta onda nije ni okrugla više je kao što rekosmo australijska ili američka u Aneričkom Fudbalu ili NFL ondašnjoj Nacionalnoj Fudbalskoj ligi. Jer ako je balun ali ne onaj kao što mi mislimo nego kako Francuzi ispravnije kažu ili u Španiji ili Dalmatinci balun onda je soccer nogomet a ne football. Zato latinoamerčiki nogometaši možda vještije sa mnogo više artističkoga stila igraju balun a englezi igraju zaista soccer samo što ih još liči na trenutke kada su se odmarali od rugbija kada je i nastala engleska igra football ili kako to kažu Francuzi ili Španjolci ili Dalmatinci balun. Ovo je bila samo jedna mala digresija jer pokušat ćemo u ovom romanu uočiti sličnosti i razlike u trenutcima opuštanja od ragby čuvene engleske igre kako su dečki izmislili soccer ili balun. . Oznake: art, Književnost, literatura |
Čudne su to stvari
Demokrate ne vjeruju u pluralizram, Gledao sam i licemjernije stvari.
Totalitrano je večinsko uvjerenje nije više sve crno-bijelo sve je sad crveno-crno. Rulet se otkotrljao u pravcu dobitka Cenzura je samo ono što ti misli da skrišiš kao pokret otpora. Ja ne bih čak ni da raspravljam o pojedinačnim narodnim milicijama. Crna Afrika puna ih je Latinska Amerika narko kartela Žene u Crnom nisu Feministčki odredi koje drže raznorazni odbori iza ćoška prela seoska Nešto cijeli dan viri iz Magazina. Nešto je United nešto Jedinstvo nešto su Proleterske brigade Kad bolje razmislim nije samo Elan Omladinskih brigada Ili Polet ili Proleter Ima tu i i čisto ženske inicijative kao aktivistički neki na nekom kao aktivističkom planu. Oznake: art, Književnost, literatura |
KOMŠIJE
Imam prilično dobru komunikaciju sa susjedima. Mogao bih reći odličnu. Ne samo moj haustor ili dvorište ili Mjesna zajednica našega jedinoga književnoga Nobelovca, nego i grada kao strukture. Komunikacija kao ponekad optička ponekad svi sve čuju priroda budućega Globalnoga sela je da, svejedno, grad od 100 000 ili 300 000 ili pola miliona stanovnika ili grad veličine Zagreba ili grad još veći metropola poput Beograda postaje kao 10-tak kuća ili 30-tak kuća u selu, ili 50 ako je selo nešto veće i nisu svi rođaci.
Ako je metropola onda su tu i zaseoci ne samo selo a učili smo da postoje nekoliko tipova sela u Regionu. Ovdje na našim prostorima razlikujemo najmanje četiri tipa sela. Zavisi da li su na moru, na Durmitoru, Vlašiću, ili Zlatiboru, ili su to vojvođanska sela. Mislim da to znate iz Prirode i društva iz IV razreda pa ne moram to isticati. Miljenko Jergović je u svom poznatom romanu uspoređivao na neki način bosanska sela i francuska sela ili možemo reći talijanska. Spominjao je i cipele ispred vrata ili slične stvari ili razdaljinu između kuća. Danas to ne vrijedi danas se polemiše oko selo-grad ali u principu ako NASA lansira svoje sonde ili KINA plasira svoju Astro ekipu na tamnu stranu mjeseca onda nema šta da se kaže. U konjukciji smo Jupitera i Saturna ovaj je naopako okrenut totalno drugačije od drugih, u Jupitera su se kleli kao ranije u Zevsa drevni narodi iz Antičkoga doba. Jupiter je ogroman kao Rusija, recimo danas, i štiti kao reketari kao Imperijalne sile sa svojim pripadajućim satelitima Zemlju od Sudnjega dana tačnije od Armagedona ili Kataklizmičkih pojava koje bi, ne daj Bože, učinile nažao cjelokupnom čovječanstvu osobito nejaći ženama i djeci. Tako svaka država manja ili veća je kao potpisnica preventive da se Armagedon ne dogodi dužna je i prevetivno raditi na očuvanju konvencija čije su potpisnice konzezusom. Konzezusom je postignuta suglasnot o dogovoru svih pomenutih članica da svojim potpisom se obvezuju da će djelovati kako je rečeno i dogovoreno u tom sporazumu. Sve strane će uložiti zajedniči pošten valjan i iskren trud da u svijeu bude Globalno bolje a da se Univerzalno uklone svi nedostatci i kako ne treba a da bude kako treba. Sve treba, dakle, u zaključku u konačnici da bude kako je najbolje a ne kako je najgore kako za svakogu članicu ponaoosobo tako i za svakog njenog društvenog faktora a aktivnim dopirnosom i sveukupno da svima nama bude bolje, naposljetku, najzad i dakako. Tretirano ovako ovo pitanje učinilo je mnogo na mnogim planovima prvo ja sam imao lične planove i sad vidim moram ih uklapati sa Globalnim tokovima i cirkulativnim trendom novonastalih vrijednosti novog čovjeka nove žene i novog rasporeda stvari i odnosa ali i novog boljeg sutra i novog boljeg vrlog svijeta. Vrlina a ne mana naš je moto. Oznake: art, Književnost, literatura, pria |
ROMAN Alen Toni Leo Šime Alispahić 3
Kroz dijalog nekad postižem dosta a nekad ništa, isprazni razgovor ne unosi sporazumjevanje ali može unjeti dodatna objašnjenja kao kod književnih kritičara ili ozbiljnih studija kojima su potrebne fusnote. Mislim takođe da ljudi najviše ne razumiju, ljudi ne shvataju pjesnike, i pjesnik pojedini se trudi da pobliže objasni šta je kao pisac, prijek svega htio reći, a kao pjesnik naročito mu je stalo. Pjesnik poneki piše i ako mu ne rade o glavi nije mu stalo shvataju li ga ili ne, može ispasti još više cool, ono stvarno, kakva je akustika publlike, da zvuči skroz superstar. Ipak dijaloška forma je samo forma istinski razgovor postižem kroz neobaveznu priču, nema tu ništa, nikakvog intervjua za ovo ili ono da neko dokaže koliko je sposoban ili pametan, da se padne u zamku ispitivanja, ispipavanja koliko i šta zna, možda stvarno čovjek ništa ne o tome ne zna.
Možda nije čuo ili nije upućen ili čovjeka možda uopće i ne zanimaju, što se kaže, ćarsijske priče. Časkaš onako, pomalo pokušavaš da se približiš bez dvoumljenja ili zadnje misli. Mislim da na to liče moji dijalozi u mojim pričama. Mnogo koristi govor tijela, ako recimo u supermarketu uzmem đačku paštetu čujem malo potom dvojicu ispred mene razgovor o klicama. Kao sve što raste i treba da raste jer takav je red. I onda vidim da uz malo više upadne i prilično nekulturne baš onako glasne kao magare komentara dokle je priča došla. Oznake: art, Književnost, literatura, priče |
ROMAN Alen Toni Leo Šime Alispahić 2
Ja ovdje ne skupljam nikakve poene, ja već praktično od prvoga razreda Osnovne škole dobijam 5 za svoje lirske sastave. Ako i sada treba da se osvrnem na svoj rad od jedan do pet lako mi je, nisam tašt čovjek, priznati da je odličan 5. Ako oscjenjujem od jedan do deset, ne mogu sebe ocjeniti, s obzirom na okolnosti, više nego je presjednik naše države dobio ocjenu na svojim studijama. Možda bih, i ne htijući zapao u neki nezavidan položaj tako da svoj rad ocjenjujem sa 8 + jer takva je realna situcija.
Mogu ja misliti da sam zaslužio više se ocjentiti ali 8+ je dovoljno da nastavimo moj roman. Kako sam rekao ne skupljajući poene, osobite ne na političkom polju jer ovo je književno-umjetnički domet građu uglavnom prikupljam zapažajući i promišljajući svijet i o svijetu koji me okružuje. Zapravo, to je aktivna meditacija i refleksija onoga što eventualno kao pjesnik i živo biće i društvena komponenta, građanin i napredna inteligencija doživljavam i kako sve to mili brate negdje u sebi osjećam. Projekcija je kako bih, valjda, zamislio ili volio da se ostvarim i u svom kreativnom potencijalu i stvarajući umjetničke svjetove koje su kao takvi pretpostavljena fikcija. Učili su me da i realizam koji je onomad bio vrlo popularan nije bio realan kao da je dokumentarni vid određene faktografije nego da je univerzalno vrednovanje duga vremena i da iako je uspješno oponaša stvarnost ipak samo djelo vrlo uspjele fikcije. Može se temeljiti kako smo rekli na određenim događajima datiranim u arhivama kao činjenični ali sve je to romansirano dakle olikovljeno. Kao pisac nije ništa osobito ni htio da kaže nego samo da dočara to vrijeme kako je to on vidio iz svoje perspektive iz svoje tačke gledišta kao subjektivitet koji je u aktu slovkanja želio prenjeti možda neku pretpostavku oličenu u šta bi bilo kad bi bilo. Šta sve nije već bilo i kad je bilo i kad nije bilo teško mi je tako ulaziti u filozofske špekulacije i naširoka polemiziranja ali postoji ideja, to je ona ista stvar koje se sjetiš jednostavno ti nadođe jednom jednoga dana ili u neka doba ili u tom momentumu i ti je se tad i sjetiš. Onda tema ima mnogo uvijek ih je bilo, bez daljnjega. Ja u ovom svom sad romanu koji pišem pomalo se ugrađujem ali ne kao što je to slučaj onako kako to slušate kad upalite TV ekrane i tamo imate dnevno-informativni program. Ja dnevno imam neki program to je ako mogu postiči stranica-dvije eventualno desetak stranica lijepo napisanih sa lijepim rukopisom što se kaže, čitkim i da ako neko voli ovakvu vrstu pisanja pročita ako ima vremena i ako voli ako je prijatelj moje umjetnosti. Ovdje ja ništa ne prenosim rekla-kazala, ja sam duboko zamislio koncept kao što sam imao prilike vidjeti određene radove konceputalne umjetnosti i to je u art svijetu vrlo neobično, rekao bih. Ne bih da pretjerujem da sam bude toliko začuđujuće ili baš, što se kaže, ekscentrično, nastojim da stvorim balans. Mislim da je svakom artistističkom pravcu sklad odnosa unutar, kako bi se sad izrazio, tih komponenti da, najbolje rješenje za jedno dobro postignuće ako ne idealno. Oznake: art, Književnost, literatura |
ROMAN Alen Toni Leo Šime Alispahić
Pun mjesec iskristališe sve, kao šećer je. Ne želim se posipati mjesečinom po glavi, sladak sam koliko treba, gorko mi je sve što gorči, a oporo okus nije jedino od lizanja rana. Takođe nisam dupelizac. Posmatraš me možda možda te ne razmatram jer jasno je kao klimanje glavom, ovo je neko određenje naspram nekog određenja. Ima ovdje nešto naspram odnosa unutar odnosa između relacija i isprepletno je koliko bi čovjek mogao razvezati jezik.
Nisam kvalifikovan da pišem pjesme ili da jednostavno pišem književno-umetnička djela. Nisam završio visoke škole, jesam doduše Gimnaziju. Ali, ukrali su mi diplomu koja mi i nije značila mnogo, i dokaze o školovanju nemam da sam nekada bio neki student. Univerzitet jedan a ni drugi nisam završio dakle nisam visoko kvalikovana radna snaga. Činjenina je i to da znam osnovne principe, svaki prinicip rada je na nekom principu djelovanja i tom smislu zaista možemo lako učiti jezike po šablonu ili sistemu postoji sistem ili postoje vrijedonosni sistemi, ne bih da morališem ili preduboko ulazim u sva etička pitanja. Postoje određeni proseci i mehanizmi, nešto radi na nečemu, ja evo radim na svojim pjesmama i svojoj poetici, svojim literarnim sastavima. Otvorio sam i Textsdžinicu čak sam i skoro napravio svoju državu Textas koja bi zasebno egzistirala ako ima svoj dinar više. Naravno, nisam tražio potporu od sličnih ali drugog strukovnoga usmjerenja institucija nisam ulazio pokušao uči u korporativne odnose ili svoju imperiju izgrađujem tek kroz Sabrana djela koja bi, pretpostavljal, nešto značila u artističkom svijetu. Ne upuštam se u romane sa kriminalističkom fabulom ili prošlošću, organiziram samo tekst, naravno pasuse diskurse a motiv mi je najmanja jedinica jedne veće lirske slike. Kao lirska nota, ako hoćete. Ovo treba shvatiti jer jezik koji sam sebe nadgrađuje u figure čineći fantastične oblike kao materija u svemiru kao voda zrak vatra zemlja koja oblikuju prirodu. Ja, ipak, ne bih da naškodim sa zemljotresima, velikim erupcijama vulkana, cunamijima, potopima, ili vjetrovima koji dosežu takvu brzinu i razjarenost da nose sve pred sobom pa ih po razornoj moći zovu oluje, orkani, bure, tornada, košave, promaja. Ja bih jednako da oblikuje svjetove, kao što to i Aristotel reče, ali isključivo bazirane na mašti, ima negdje sam pročitao i vidio da mašta može svašta. Tako da ako si bujne i razigrane mašte ne bi trenao naškoditi svijetu i djecu, barem kad sam ja bio dijete posticali su na kreativnost, a mašta je i po psiholozima kao jedno kontrolisano sanjarenje jedan od odbramenih mehanizama, psihološki odbramebi mehanizam čovjeka za njegovo sveukupno zdravlje. To i sublimacija. Te sublimirajuće slike mnoge, ako uspiješ da ih ostvariš na dobar, pošten i valjan način, nekima ili mnogima se i sviđaju. To što se onda drugima sviđa, ne znam, ja obično kažem nisam dobio diplomu od društva kao oficijelni pjesnik estradne evokacije, ali pišem svoje pjesme i nastojim da prihvatim izazov stvarajući vlastitu poetiku. Fikcija nije što i montiran proces, postoji doduše tehnika montaže ali postoji Ars Poetika i tamo ima sve o čemu više-manje pričam. Više-manje ponekad mi se čini da bih mogao pričati o svemu i to se zove naracija osim kad dođeš do opisa, ako je opis prirode u pitanju onda je to prirodni opis. Ako je opisuješ društvo možda bolje ne direktno jer to je društveni opis i tu se mnogi slažu da je bolje služiti se basnom, alegroijom, simbolizmom, parabolama, i Isus je jednako pripovjedao tako jer je znao da ga slušaju farizeji iz singaoga, pismoznanci i da njegova riječ može doći do Poglavara u Judejskoj provinciji. Sad jedino pred piscem je teško što su mnoga naša prezimena preuzeta iz basni pa bi došlo do konfuzije kad bi čovjek pisao basnu a ona se protumačila kao novinski izvještaj, kolumna ili raport. Zamislite da sad kažemo bila jednom jedna Jelena i Srna,Golubac, Vrabac, Zec, Srna, Konjić, ili Zmaj. Bio jedan Zmaj. Medved. Lisica. Zaista teko je sada napisati basnu kao nekada Dositeju Obradoviću jer kakva su danas vremena vjerujem da više niko od vas ne zna jesam li ovo rekao samo životinje ili prozvao nekom prezimenom ili imenom. A imena su mrska. Tako da je gotovo nezamislivo napisati proznu formu poput basne makar da je samo flora u pitanju. Poznavao sam jednom jednoga, na Ostrvu cvijeća jednom jednoga Floriana koji mi je ispričao da je tamo bila posljednja Rajska bašta i hippi generacija a ništa ga nisam shvatio kad mi počeo nabrajati uglavnom ljekovito bilje i botaničku baštu. Oznake: art, Književnost, literatura |
Pjesme
Mislim da moja žena pada na psihološkom planu
To mi znatno otežava Mislim da moja žena pokazuje određene psihološke teškoće Ne želim da je etiketiram Jednostavno ne želim više Ne mogu neću ne želim više Mislim da ne pomaže začarani krug Projekat je napušten što se mene tiče Što se mene tiče, ne želim diskretitirati Nije ovo dostojanstveno a želio bih bar malo više da smo draga bića Lično, želio bih polako da se izvučem iz svega Ne želeći nikom zlo, ne bih htio da stradam a daleko od toga da vladam. Oznake: art, Književnost, literatura |
Djevojke iz moga grada 4
Ja se nisam niti pokušao pretvarati u svome pisanju, Novosađanke i ja smo se ostvarili jer ništa nije lijepo od najljepših a za mene su moje sugrađanke najljepše žene na svijetu. Stil je čovjek, ali to je još jedna drevna mudrost. Naravno da kad je riječ o stilu zapravo treba naći neku minijaturu koja bi dala snagu učinila upečatljivim ovaj moj trud ovom osjećanju izvjesnoga ponosa što sam u prilici svakoga dana u šetnji vidjeti tako bajkovit ženski svijet. Čovjek u vedrom danu osjeća nebesku plavu, sunce koje donosi optimizam sve je, naravno, u ovakvom gradu sjajnije i oči koje bez obzira jesu li plave ili zelene slažu se i pristaju ambijentu. Idila je pogodna riječ, idilična razlednica je prikladna jer sve je u skladnom odnosu vjetar je povjetarac da prenosi mirise ugodne i prijatno je, lijep dan se nastavlja, i dekor nije dakle isceniran dekor nije tek tako tu, ali ljepota je, čini se, ipak darovana ovom gradu, i zaista najlepše žene koje viđam u svojim šetnjama, svoje sugrađanke od grada su učinile izvjestan Olimp ali nije nikakvo natjecanje nije Misicijada ili Olimpijada. Osim toga ovaj grad je pored najveće europske rijeke, mjesec pun kad izađe kao da je izronio biser ispred tebe, a ravničarski kraj pruža se u beskraj. Suncokreti se okreću prema suncu, tratinčice su već svima poznate, sve se manje više zna, i u drugim gradovima puni su trgovi i parkovi i bulevari ali, ja lično mislim da postoji ova nijansa koju nanosim ovo što vam pričam kao istinu i samo istinu, svoj doživljaj ljepote ženskoga bića moga grada, mojih sugrađanki. Nemam posljednu ili zadnju misao, ne poznajem na ličnom nivou te žene ovo nije ta priča nije priča o strukturama grada, o hijerahiji bilo čega, ili nečega, ovo je jedna divna želja da se prenese ono što smatram da je univerzalna istina iako polazim subjektivno ali realno gledajući, čisto sumnjam da ima igdje mjesta poreći da griješim. Ja ne vjerujem da se ovo može osporiti jedino se pitam kako mogu odgovoriti izazovu da to najljbolje , bolje od svih drugih odam ovo i priznam što se priznati mora, doživljaj koji svakog dana i mene čini plemenitim od spoznaje i saznanja da sam privilegovan i da jednostavno je lijepo radovati se danu kada će najljepše žene šetati po mome gradu. Oznake: art, literatura, Književnost |
Djevojke iz moga grada 3
Misao mi ne ide do kraja rečenice. Zamišljen sam na pola slike, tako se more odmotava u val. Cijelo ljeto je preda mnom da sastavim dvije poštene riječi o onim odnosima kada kao namigujemo kao u prolazu. Imam nekoliko zanimljiv T-shirt majica, jedna je sa hamburegerom, žuta ali sa hamburgerom, ako bih je postavio na instagram ništa ne bih postigao jer ona je dio ove panorame.
Imam jednu gdje su starke, plava a starke su crne možda su malo i odšnjirane kao sanjarenje ili kako priča treba da se vuče, ako još slušaš dobru muziku. Ja mislim da slušam dobru muziku plešem, ah iz spontanituiteta valjda je to svrha prepuštam se jer možda je to rimična sekcija jedina u kojoj sam stalno prisutan. Ljepota i ljubav nas okružuju, nadam se ako možemo to da održimo kao druge stvari koje nam stvarno prijaju u kojima nastojimo pronaći užitak. Dakle, imam nekolicinu majica za ljeto, jedna je žuta i druga je potpuno žuto na sredini joj slika sa nekim tropskim ostrvom. Nedavno sam kupio crveni šorc i mislim da će biti sasvim ok jer crvena je sasvim ok boja. Pokušavam izbjeći šarolika značenja iako volim šarolike boje, vidio sam da jedan prodaje košulje vrlo zaniljive ali sada sam više u trendu T-shirt majica. Ne znam kad sam počeo za tene govoriti snickers kao one čokoladice ali stvarno ponekad mi tako izleti snickers pa snickers. Kad smo kod toga imam jedne tirkizno plave i plava je kao i crvena ok. Za sunce se više-manje zna a i koralni grebeni su prepuni onako boja a naš Dunav kao i boja našega grada sa golubom i maslinovom grančicom je one plave koja mi je možda i najdraža. Opet nemam poentu na kraju, ne očekujet to ovih dana ali ako počenemo od pokreta od boje od aure od načina kako grad pretstavlja akustičnost njihovoga žamora to je sve pokušaj da se opiše ljepota djevojaka i žena moga grada. To je zaista čudesno ali ja sad nemam druge niti mogu se izvuči na neke ustaljena raportiranja. Doživljaj je za mene prevažan tako da ćemo vidjeti kako sve to, ne znam, evo... uopće sad baš ništa ne znam, pojma nemam, opet sam zastao tu pred tom slikom... Oznake: art, Književnost, literatura, Kultura |
Djevojke iz moga grada
Djevojke u mome gradu su najbolje. Novosađanke imaju super nešto, wow! Kako su super stvarno, za mene su naj naj naj,vjerujem, djevojke iz moga grada su skroz ok. Ne bih ovo mogao napisati bez određenih činjenica. Ja ih shvatam bolje od drugih prirodno a, čini se, najzad, da sam našao grad gdje djevojke, žene, shvataju mene. Moja žena me voli, ali ništa ne shvata.
Ja volim djevojke Novog Sada, I mislim da su svakako ovdje najljepše žene, ljepše I od Beograđanki. Ovo je potpuno po mom ukusu, od glave do pete Vojvođanke su na prvom mjestu. Na prvom mjestu na svijetu. Ne mogu više reći da Mediteranski tip žene: Dalmatinke ili Crnogorke sa obale, ili generalno Azurna obala ili Ibisa ili Palma de Majorca ili slično mogu biti ljepše po bilo kojem standardu ili mjerilima od žena iz moga grada moga Novoga Sada. Inače, sam Sarajlija ali u Bosni su inače muškarci, čini se, daleko ljepši od bosanskih žena. Ovdje sve su žene ljepše ne zna se koja je lješpa od druge ali imaju neki šik tu ženstvenost kojom ovo podneblje, nema sumnje, spaja nas. Ima tako stvari koje jednostavno ili jesu ili nisu jedno za drugo. Privlače se ili se ne privlače ako sam igdje bio privlačniji i ako me je žena više privlačila kao žena to je ovdje u mom gradu. Osvajaju me, a tako se kaže magnetizmom, opčinjavaju me jer su, jedinstveno, ali iskreno. Lijepim i lijepo, onim jednostavno je to to, nemam riječi. Zapravo imam ove riječi hvale ali ne bih neumjesno da ostanem na njima trapav mi je pomalo uvod jer želio bih zaista opisati ova bića ovdje. Ima nešto, uvijek ima ono nešto, to svi znaju i ja vjerujem da je to to. Nema u biti ništa drugo. Ima samo ovo ovo što ako osjetiš onda se i osjeća ovako nježno i plemenito. Ranije sam se susretao sa blagonaklonošću i brižnošću, pažnjom, sad je samo malo delikatnija situacija. U gradu je tako lijepih žena a sad je to pomalo škakljivo kad procentualno ima tako mnogo srodnih ženskih duša, bića su ta jednako prepoznatljiva tvom svijetu i tvoj svijet prepoznaje nekako svu raskoš i delikatnost djevojaka grada u kojem živim. Ali, kad, što se kaže, možda, imamo i druge preokupacije. Ima možda onih koji jednako prepoznaju taj uspio susret tu zaista prijemčivost jedno na drugo to druželjublje i simpatije ali im je onda krivo kako ne postižu i sami to a meni u ovoj mojoj, sad mogu slobodno reći prirodnoj sredini je to znatno lakše. Ne bih da me u startu pogrešno shvati, želio bih da me se ispravno shvati, ali ovo jest fakt ovo je to određenje to je tako je i odiše sve na najbolji mogući način svojom atraktivnošću ali i svim dragostima. Pokušat ću sada da smislim to nekako poetski da to ide na lirsku notu da nije banalistički jer vrijednost je značajna. I ako vjerujem da posjedujemo da imamo to da u svom gradu volim žene koje su tu onda mi se zaista o njima piše. Ne mislim zaista, odgovorno, da bi me impresionarao više Pariz ili neka drugi grad u svijetu. Ali, vjerovatno postoji to, tako se to ispuni da neko bude zaljubljen u žene u svom gradu. Oznake: art, literatura, Kultura |
ILIJADA
Ilija je za ove lijepe dane nalazio pronaći i pronaći se u svoj Adi. Idila jedna Ilija i ta Ada čista IlijaAda. Lijepo jedno riječno ostrvce ali nije se posve osjećao Robinson osjećao se adekvatno, kao inače u tim proljetnim, letnjim danima zlatnoga ljeta i rane ljupke jeseni danima. IlijaAda je bila sve što je čovjeku potrebnu, odmaralište takoreći, jedan prirodan rezervat jedna duševnost meditacija i laganica. Fino sve.
Ilija nikada nije želio da grmi naokolo na nekoga on je bio tih i povučen čovjek nije želio biti Šef Raje ili neki Lider nečega. On je odabrao svoju Adu ili je ona nekako odabrala njega tek kada se stidljivo pojavila gdje je ranije nije bilo. Nadrealno možda jeste kao ona jedna žena u Parizu, što sam čuo da je bila pored rijeke Sene. Ne nije se zvala Sena, okej uredu je, nego je Pariz kao grad na rijeci Sena. Ne kažem lijepo, nije se zvala Senka nije ni Seneka. Rijeka Sena kako bih rekao, to na na francuskom samo u originalu. Ada je bila, mislim, nemam riječi. Oznake: art, Književnost, priče, literatura |
BILJA. OSTRVO CVIJEĆA TIVAT
"Bela Lala!?", ta nemojte kazati. Jesam kao što je Ljubičica Bella.
"Iza čega?" " Ma daj, to je stari štos" "Ne stvarno Lala Bella, Ljubičica Bella, a iza čega" "Nemoj me zezati Grozdana i kikotati se tako" "Ne stvarno ti si dakle Iza bela. Iza čega? I naravno da se Grozdana nastavila smijati diskretno podhrtavajući tijelom kao čokoti vinove loze. "Stvarno ti je to bezveze, reče Bela Lala koju eto Grozdana Bella Lala." "A gdje je ti je onaj tvoj tikvan, budnevaš?" Grozdana se sad uozbilji, i pogleda je, reče: "On je Tulip, Tulip Makedonski." "Tulip Makedonski, hahahaha." "Ti si samo ljubomorna na moga Tulipana." "A da ti je i Pelikan baš me briga." "Pelikani su ptice samo da znaš. Ne rastu u vrtu." "Joj tebe Izabela." "Nije Izabela, opet ti." "Dobor onda Iza čega?" "Užasna si !!!" "Hajde Bela Lalo nemoj tako, treba dočekati Bella Ljubičicu znaš kakva je. "Jest pa si zato mene tu stala zezati." Bela Lala i Grozdana bile su kao što vidimo bliske prijateljice kao uostalom, i Bella Ljubica i sve na Ostrvu Cvijeća. Bio je jedan Florian u kojeg su bile zagledane na onoj drugoj strani plaže. Oznake: art, literatura, Književnost |
KNJIGA POSLANICA 2
Poslanička misija je jedna stvar zastupnice u parlamentarnim klupama Narodne skupštine ili Sabora ili Gradskih odbora ili Pokrajinska vlada ili Federalni dom, Gornji dom kao Gornji kaptol ilii Hill ili Vakuf Gornji ili Donji dom ili Kaptol donji ili Vakuf Donji.
Senatori i osobito senatorke su zastupnice ali poslanička ideja je više kao misija jedne ideološke strukture jedne božanske zastupljenosti, otjelovljenja neke Više Volje, Moćne Volje kao Duh Sveti kojeg smo nazivali kojim zače Blažena Marija vazda Djevica. Ali, Volja Moći i Snaga Zakona Jakoga na koje se često pozivaju zastupnice ne samo misionarke i misionari jedne svjetonazorske vizije svijeta. Otuda Knjiga poslanica ne može zastupati zastupnice ona će pokušati u što objektivnijem svjetlu realno tačno tako kakav je položaj zastupnice koja nije samo zastupnik nego i sistem vrijednosti i pokazatelj društvene duše kao takve, ako smijem reči. Knjiga poslanica je svima na nauk kao sve što zapisujemo u nadi da će u duhu svoga vremena ostati trajna kategorija na raspolaganju iskustvu i mudrosti koje čovječanstvo stiče pojavom pisma, knjige, kulture i civilizacijskih tekovina. Ono će nas i dalje nadahnjivati i crpjet ćemo iz Knjige poslanice zrelija, možda različitija shvatanja ali zahvalnija što su to zastupnice, što one predstavljaju što nam znače i poslanice koje znaju svoje mjesto i ulogu u svojoj zajednici ali i kao dio i članice svoje obitelji prvenstveno i ukupnog smisla postojanja humanizma kao takvog. Knjiga poslanica će nam svakako vratiti vjeru i dati neophodnu nadu da poslaničke klupe nisu tu tek reda radi, tačnije redova radi, jer i u vojsci ima čin redova, ali aktivnost koja je plemenita zastupnički aktivizam koji je viši od mandata za jednu sezonu ili samopredstavljanja, to svakako Knjiga poslanica uči. Moguće je da u stanačkom okruženju izgubiš integritet i utopiš se u kolektivitetu ali zastupnica je uvijek sa velikim Z kao Zastupnica koja u Knigi poslanica ostaje vjerna i dosljedna iako naizgled potčinjena hijerarhiji imaju na svijesti i savjest po kojoj djeluje ne kao aktivista djeleći prije toga u kampanji letke ili obavljajući slične naglašene poletne zadatke nego Knjiga poslanica kazuje da Zastupnica u svakom slučaju uvijek drži do dostojanstva ugleda i časti osobnosti i bića kao takvoga jer sva bića su rođena podjednako jednako i sa istim ljudskim pravima i slobodama. To Zastupnica u ovoj Knjigi poslanica zna. Oznake: art, Kultura, priče, literatura, Književnost |
Sve strane
Nalazimo se kao na sve strane.
Nemojmo zbog toga da smo na koljenima. Evo smo neka zvečka po stare dane. Evo smo i cvječka. Nalazimo se u bliskim vezama. U pohode srljaš kao bačen na leđa. Ja te ne bih nikad da klečiš na kukuruzima. Ponekad se koristi i mojim izgovorom. Izgovaram ovo kao recitaciju. Poetski je kao lirskije od drugih. Iznenađuj se racionalno, ekonomično, pragmatično, po potrebi, gledaj kad tebi uglavnom odgovara. Sve drugo spontano je kao realizovan plan. Oznake: Književnost, art, literatura, svestranost |
Dovikivanje
Oslušni moju misao, zjapi od dorečenosti.
Sve visi o koncu kao slika Ovisi takođe o okačenom klinu o zid. Oslušni kako razmišljanje ide u prilog. Ono ide uglavnom dobro u prilog. Osmisli sve što je po tebi. Reflektuj samo ono što širiš dalje. Izreflektuj i ono što nije po volji. Slušajmo zajedno i orkestrirano. Saslušajmo suglasje, sazvučja na reprezentativnom nivou. Između ova dva prostora je dovikivanje. Oznake: art, Književnost, literatura |
Djevičansko
Zagađuješ me punim plućima kontaminiraš ispiranjima raznim
Propadaš ko Grčka u meni Jer svaljulješ na moja leđa, nikad te nisam teretio Nikad nisam imao vremena jer vječito sam u poslu. To što radiš pristrasno je više nego poezija Poezija, zapravo, uopće nije pristrasna ona je subjektivna Himna i oda napjevali su se pripadnici Ja sam građanin cijeloga svijeta i, jedino nisam u svom selu prorokovao Ja sam se ispovijedao u svojim stihovima kao priroda i društvo Pronalazio sam šipak ako to nije kokos postao tropska biljka. Orah je tvrd kao baklava zgusnuta agda ja nemam djevičanskoga maslinovog ulja u grudima. Oznake: art, Književnost, literatura |
Osjećam da si u svakom pogledu proljeća dah
Pune se grudi kao uhvaćen za riječ
Nisam ti dirnuo ovaj zrak Nismo ti se milovali ispred nosa Milovao nas je vjetar kako preko lica tako šiške i uvojke kose Pluća su ti svježa kao dah Osjećam da si u svakom pogledu proljeća dah Puhao sam u zagorjela jela Dimilo se i od smoke on the wather Vućem naprijed kako vjetar puše Nekad se kao tokovi vrtimo u krugove Guram za prsa ispred drugog Ako sam prvi ako sam treći onda ispred četvrtoga, to je nekako redosljed. Oznake: art, literatura, Književnost |
Zavisi sve, mislim
Ostavljam ti otvoren prostor kao razbacane karte
Ti misliš da si širokogrudan kao naduvan balon Još si prekoraćio malodušnost sa uzdahom u jedrenjak Horizont je pučina nije samo pučina horizont. Mislim, zavisi sve Samo ono što nije uzročno-posljednično nezavisi jedno od drugog Možda zavisi sve, , mislim sve zavisi Ne znam, ako postoji aposultuno samostalno stvar za sebe. Odgovori izazovi i ispuni očekivanja Ja nisam očekivao da će me ovako dobro ići sa pisanje pjesama Ipak, ispunio sam zadate okvire Otvoreno sam prihvatio izazove pjesništva i njegove važnosti u svijetu. Oznake: art, literatura, Književnost |
Šta sve ovdje nije razrješeno
Nijedna pjesma nije " pjesma slučaj"
Slučajno ili ne, svaka je pjesma slučaj za sebe Predomislio sam se u par navrata Sad se vraćam pitajući se šta sve ovdje nije razrješeno. Pretpostavljam da sam bio dovoljno riješen Svaki put revnosniji i to me razrješava dalje diskusije Možda nigdje ovdje ne možeš pronaći slučajnost jer nema slučajnosti Možda mi je slučajno nešto iskrslo nekako skliznulo u fokusiranost. Prilikom umjetničkog stvaranja trudim se ne ulaziti u neprilike Nekako je ionako sve isuviše iskomplicirano i kompleksnije Razudanost histriona gusto odzvanja Htio sam da budete sretniji. Oznake: art, Književnost, literatura |
Evo, vidim itekako
Eto, vidim te kao iznošen ali bez mrlje Nema na tebi ništa što sam ne bih ohrabrio Ti si polazište za svaki naš osnov Jer u suprotnom ne bi imali ništa do praznih stranica umazanih samo znojnim prstima. Nemaštovit sam te nemam novih otkrića Po protokolu trebam skratiti svu ovu priču Eto, vidim te kao oronuo si ali jasno čvrstih temelja Ako smo na pragu nećega niko ne može zamisliti drugu kuću. Ako smo i na vjetometini niko ne može zamisliti preči čamac, isprsio si se kao puna jedra Nema u ovoj slici plovidbe ništa što ne pliva Preko okeana, oblaca, i pogleda preko vode do slobode. Oznake: art, Književnost, literatura |
Ketchap priča koja ispunjava rupe
Dohvatio sam se priče kao plot pijanica
Generalno pijanstva ako se za lozu hvataš Opijen si kao u aleji Mamurluk stoji čvrsto na zemlji kao drvored. Dohvatio sam se priče kao ove Možda sve ima neku svoju povijest hronološkim redom Vratiš se retropsektivno u okolišanje Hiperbola je do te mjere, i kapak. Dohvatio sam se priče kao poklopac za šerpu kao čep za Ketchup Gradacije je redosljed po veličini Napraviš prvi korak a onda slijedeći je već duplo veći kao mačak u čizmama. Oznake: art, Književnost, literatura |
Nisam čak ni aktivista
Nisam čak ni aktivista
Mainstream je kao dnevno-politički izvještaj Čak ne ažuriram toliko Perfktno znam koliko je potrebno analitički procjeniti intuiciju koja ti podsvjeno rješava stvar. Ne upadam u san snova formalno Čak ne uskačem ni u maštanje olako Tretiram to sa najvećim obzirom kao plemenite strukture koje će tanano učiniti prijatnijim sve što je adekvatno, pristojno i, nije da nije nešto. Nisam revolucionarna snaga ako sam pionirski duh renesanse U principu, novi principi nisu nužno novi revolucionarni prevrat koji stvara novi poredak ili novog čovjeka premda postoje vrijednosti na koje se možeš osloniti, principijelno kao dostojanstven čovjek. Oznake: art, Književnost, literatura |
Uokvirenost koja ne teži da uramljenost skrene pažnju na sebe
Sa ovim iskustvom ne može se pohvaliti bilo ko
Ja sam na visokom nivou moj level je prestižniji Ispunjavam sve jer sa svakom pjesmom to ispunjava Poetika nije lak zadatak kao ni uvrstiti svakog dana izabranu prefinjenu ideju na vječitu listu ideja. Ne možeš raditi tek tako kako ti sine nešto Ako se baviš tek osnovnim nacrtom ili skicom samo kako ne bi zaboravio onaj veći projekat Ja nisam ovdje da govorim u tezama premda neke postavljam, primjerice: uokvirenost jednoga koja ne teži da uramljenost nikako ne odvlači odvlači pažnju a nikada nisam pričao tek tako Jer išao sam na to da pjevam pomalo, onako. Tek tako sam ostavio pored strane da stoje tako ili sam to tek tako ostavljao iza sebe Pomalo samo, zato, isupunjavao preuzete poetske obaveze čisto onako Sad, ako ćemo pravo govotiti, pjesme pisao sam. Ako ne stignem baš pjesmu onda singlice, jednu notu pjevanja, liriku, pjesmuljke. Oznake: art, književost, literatura |
Priznajem kako oduvijek pišem pjesme, iskreno govoreći
Danas je to od danas do sutra
Sutra je već bilo pa prošlo Bilo je i kada prođe Prošlo je kad i kad biva. Nekad nekom zaostavština ne znači Htio bih priznati da nisam postao nego sam oduvijek pjesnik Nešto kao gej osoba koja je oduvijek istospolne seksualne orjentacije i ne privlače je heterosekusalci Tako priznajem da oduvijek pišem pjesme Čini se od pamtivijeka ali i na vijeke vijekova pamtiš Oduvijek nema suspenziju I kad sve je zaborav on se pojavljuje odnekud oduvijek. Oznake: art, Književnost, literatura, fitness |
Ponekad se ponavljaš kao isto
Kako to da u potpunosti nisi postao pozer
Ponekad ne razumijem to mlataranje rukama i nogama Kreveljiš se kao u lice Premda si više faca. Ponkeda se ponavljaš isto Ponekad tek opsesivno-kopulsivan si poput dionica Posao dividende Uobičajen ritam smjene. Uopćeno, sve što je opće kao opća kultura opće je i dobro. Uopće, i utisak je blizak općenarodni kao lična impresija koji nosi jedan opći društveni karakter. Oznake: art, Književnost, literatura |
Bolji svijet
U svakom slučaju mi imamo bolji svijet
Naša savezništa logična su od srca Preko svijeta prelaze raskrsnice života Preko života ponekad pređe i polusvijet. Svijet nije prijek ako ti je prijeko potreban Svako u svoj glavi vrti globus Pamet ti se vrti po tom globusu kao misao po sjećanju Ako uopće imaš uspomene. Ako misliš da mikser zamučuje samo šlag On, mikser, regulira i neke tvoje nježne godine od nježnijih u sezonama Kao jagoda na torti crvene ti se oči sa fotografija Gdje ostaješ srećan. Oznake: art, književost, literatura |
Prizvuk
Vrabac u ruci
Stvari možda traju koliko pritiskaš na dugme Stvaraš presing i na krvni tlak Cirkulira anatomija stroja u zadatom pravcu Željen ti je cilj kao ostvaren Ostvaren si upravo upravu Sva sredstva su pogonska i više-manje pravdaš ih Pravdaš sebe kako se ipak kriviš da možda nisi dao sve od sebe, ali se uspravljaš kako mogao si više Popločan si namjerama, sve su fasade dobre Kao svi na dobrom glasu Sve što daleko se čuje ima svoj eho samo buka uvijek svoje buči ref: A na grani ko da nešto zvuči.. Oznake: art, Književnost, literatura |
Previše toga ispada iz igre kao naslov tabloida
Sastavljen sam od preračunavanja dobrog rezultata Vidim pomjeram se brižan kao njegovateljica Svako teži svoriti radost na personalnom nivou kao i radost ljudi na zadovoljstvo širokih masa. Karijera je samo oslonac na progresivne poglede Ispoljavaš se fenomenalno a ponekad nema govori da si baš fenomen u svojim izrazima sa tim svojim izrazima Jer karizmatičnost je čisto šarm a i možeš biti drag jednako čisto onako bez objašnjenja. Ni ja, osim ponekad ponekih fusnota, ne dužim mnogo Testiran sam na ralzičite alergene grinje i ambroziju, katran i perje Moja totemska životinja je golub A košuta je sada svima u svemu naj naj naj pa i meni kao i zlatni retriver. fusnota:Dove Totem, Spirit Animal People with the Dove totem, are positively one of the most gentle and giving persons on the planet. Moreover, like the Skunk, there is a sense of innocence about them that attracts many people to them. Occasionally, there are times that people with Dove totem have difficulty with others, as they tend to take advantage of your pacifistic ways. Others will also try to take advantage of the calm and serenity that is natural to your being. People with this spirit animal totem are also a natural nurturer and make an excellent parent. Folks with the Dove totem bring wisdom, knowledge, understanding, and creativity to any task. They teach others how to live a loving, faithful, passionate life. They are living proof that a life of contentment and happiness is possible. Dove symbolism can also be heralding an end of a problematic cycle in your life, thereby announcing a time of new worlds opening up to you. In other words, there are possibilities of a new romance, new friendships, and new beginnings on the horizon for you. Mourning Dove, Dove Symbolism, Dove Meaning, Dove Totem, Dove Dreams, Dove Symbolism, Dove Messages Animal Messages, Totems, spirit-animals.com Collared Dove, Dove Symbolism, Dove Meaning, Dove Totem, Dove Dreams, Dove Symbolism, Dove Messages Animal Messages, Totems, spirit-animals.com Oznake: art, književnosst, literatura |
Šutnja
Lepršaš kao taktiziranja, na loptu staješ
kao Pingvin na jajetu To i ja lažem samo prešućujem Kažeš bilo što ušutio sam na sve Vidio sam da se ovoga puta zanimaš stvarima koje te nezanimaju a nezanimaju te samo stvari koje te zanimaju Otud interesovanje takve vrste pretopstavljam Svi su neke vrste osim ako nisu izrazite sorte Kao zmija koja krije krila kad već ne zna držati za trbuh noge Zmaj ili donosi djecu ili je vijesnik proljeća ili ne zna da je crvendać ili djetlić Evoluira mu ideja o sebi možda ima i iskrivljenu sliku o sebi Oznake: art, Književnost, literatura |
Vilina krilca
I najkraći, napolijetku, naslov bolji je od najgorega citata. Od danas počinje novi list. Izlistane stranice nemaju kud dalje. Možda si i ti naše gore list. Korice služe kao oslonac da te ne preplave zamisli. Zamisli kako te je poplavilo mnoštovo ideja, Usmjeravaš sve u jedra budućnosti a vjetar se hvata za liz kažiprsta. Materinski bi i kupus privio na grudi. Ljuspe od češnjaka vidiš kao vilina krilca. Oznake: art, Književnost, literatura |
Sažeto ukazivanje
Papir može podnijeti sve
kao LP Dijamantska ploča, a negdje su sadržane i moje tihe misli jedva čujne kao stari sjaj. Dopada mi se muzika iz tih godina. Generalno dopada mi se to vrijeme ta umjetnička epoha Meni se dopada način na koji uopće ne mislim o tom. Knjige su otvorena prepiska. Filozofija može biti pasivna. Mudrost ka neizrečenosti nečega. Neopjevana je i mudrost, poglavlja su tu samo radi lakšeg čitanja ako čitaš na glas. To je ono što zovemo proglas. U seb, kad bolje razmisliš, više mrljaš u bradu. I najkraći citat, naposljetku, bolji je od najgorega naslova. Oznake: art, Književnost, literatura |
Ne umiješ možda najbolje da se iskažeš
Neka te služi vlastito koristoljiblje kao besebičnost za koju ne znaš tačno gdje si to naučio. Eskcentrično nije samo Sunce i cijeli njegov sunčev sistem eksentričan je. Ali, mi smo samo od jednoj od ekscentričnih galaksija koja nije čak ni u centru velike grupe mainstraim galaktičkih svjetova neko med i mliječni put. Ti piješ vino ispod slamanog šešira. Živiš oko sebe kao biocenoza. Gledaš očuvati sebe kao prirodnu sredinu. I ti bi bio pun sebe da doprinosiš izlazećem danu. Nešto te svrstava u milion stvari. A opet, koliko znaš sve o sebi, po nečemu si upravo ti taj jedan jedini, neponovljiv samo što si neizreciv. Oznake: art, Književnost, literatura |
Crnogorica evergreena
Nisam te lomio kao po prstima
Nisam kidao kidisao zaskakao, nisi očerupan nisi oderan O svemu kazano je, sve u svemu, iz određenih tački gledišta iz perspektiva i vizure. Nisam te zlostavljao ugrožavao pozicije zadavao strah Uslovljeno je koliko voljno toliko i nevoljno Nagonsko i refleksno kao radnja u lirskoj noti Akcioni film prepričavaš u refrenu, himnično, popularnih zabavnjaka. Nisam imao agendu, ovo je daleko prostodušnije Daleko sam odmakao kao kišni dani koji već sniježe Možda su riječi humke lišća Ni prvi pupoljak nije evergreen. Oznake: art, Književnost, literatura |
kupujem prodajem
Kupujem čovjeka uglavno na priču za priču Daleko bilo za bijelo roblje gluho i ćoravo na crnom tržištu Kupujem čovjeka otvoreno brat bratu Pa da mi svijeću drži. Kupujem čovjeka moleći da smo otkupjeni od svojih grijeha Nikad nisam prodao čovjeka samo kupujem pošteno poštena čovjeka Kupujem ga kao dobro dobrim što se kusura Što jeftiniji je skuplje ga plačam Ako je baš izuzetno skup nije baš dragocjen. No kupujem čovjeka vrijedna svake po pare Svake te po lule duhana Kupujem čovjeka i pišljivoga boba Čovjek je čovjeku humanizam Ako nije i renesansa. Koju ipak ovdje ne ubrajam jer sa njom je previše golotinje. Oznake: art, Književnost, literatura |
Tajna Penelope
Biser u školjki kao bespuće u moru Mi veslamo kao dva i dva Ponekad se vrijeme ne mijenja tek tako kao da ide pod rednim broje,. Pod broj dva: ponekad vrijeme non-stop kruži ciljano. Ponekad se mijenjaš blago i svečano. Ne trpi promjenjivost ako se povučeš u sebe kao čudljivost. Ponekad se svi povlačimo u sebe kao karakterne crte, Kao opis ličnosti. Bog je načinio metarmofozu iz tijela čovječjeg u Sebe Sama Zato ne bacaj kamen prvi a slijedi samo u dobru Franc Kafki je to poslužilo u Preobražaju predstaviti čovjeka u bubašavabu jednog jutra ne leđima u krevetu u postelji, dakle vodoravno gdje može postojati samo tajna Penelope.jna Oznake: art, Književnost, literatura |
Polagana žurba
Plastično kao lastiš rasteže se stvarnost.
Hodaj, hodaj po serijskoj traci. Na dresu kao na koži nosi svoj konfekcijski broj. Izaberi komunikacijski kanal i dragu komunikativnu osobu dobre volje. Ne gubi glavu, frenkvenciju, slobodu izbora, ni osjećaj za stvarnost. Poput žvakaće gume, pomalo filmski, mljackaš relativitet. Sve gledaj iz svoga ugla osim onoga što je uopšteno. Pogledaj prvo kako stoje stvari. Poredaj ih kako misliš da treba da stoje oduvijek. I ne zaostaj previše ispred onoga koji je ispred svoga vremena. Žuri se polako. Oznake: art, Književnost, literatura |
Početak
Prekriven plaštom tvoje zbunjenosti nalazim se na mjestu odakle me počinješ tražiti. Ako ti kažem i riječ više. Ako ti priznam išta manje. Ako ima išta krupnije? Ako postoji još koja sitnica? Pristaješ radije da nestaneš između dva klimanja glavom. Češkanje bradice nikad nije bila prednost. Odmiće misao kao vlak u završnoj sceni. Kako kaže jedna popularna pjesma: a i srce je na asfaltu. I to je tek početak. Izmićemo se kao tlo pod nogama. Oznake: art, priče, literatura |
Izbrisan je i desktop
Uhodiš me na pola koplja.
Sve su ti zastave na pola puta. Nije ti himna ni do ušiju refrenima mojim Maršira se kao finta u prazno. Depresivan kao represivno društvo. Možda si i sad sa neke platforme. Primječuješ me samo u prolazu. Viđamo se samo u zasjedi. Ne postoji ishitren jezik u neslobodi govora. Ništa ne izlaneš sa vriha jezika dok ti stavljaju riječi u usta. Ali, šutiš kao zaliven nafilovan punim ustima priče kojim ne prozboriš dok, inače, se muči dok se šuti. Oznake: art, Književnost, literatura |
Marina
Imala je oči boje vena.
Lijepi plavi Dunav teče kao grozdana sazvijezdža. Priroda se ukazuje svuda u svome Božjem oklopu. Nekad je samo prerušena u kamuflažu. Zato se Bog ukazuje u svojoj svetosti. I Duh sveti uplovljava u naša bića kao u mirnu luku. Ne osvrći se na otrovne strelice i glogov kolac po luku. Bog se ukazuje u svoj svojoj raskošnoj prirodi. Sa takvim pregledom dana kad Božje izlazi na vidjelo. Život put vjera nada ljubav Svijetao si kao light motiv, svijetla si kao light motiv, svijetlimo kao light motiv čisto ljudski. Oznake: art, Književnost, literatura |
Budiš se pod suncem kao i ja
Budiš se pod suncem kao i ja I ja sam sinoć spavao u noći u bijelom setenu Svjetlost se zaokružuje u oreol Astralnu projekciju zakucavaš o oglasnu ploču. Nadvisuješ džuskanjem gravitaciju Nikada nisi kratkoročnoga daha Jednako si dugog predaha Motiviran kao elan Pun entuzijazma kao polet sa Nike-a učinkom. U datom trenutku razdanio si se vidljivo I sjaj asfalta vedrina je puta Oblak nad glavom kao dodatno bacanje u radost življenja. Oznake: art, Književnost, literatura |
hej Slaveni
Dogurali ste jedni do drugoga.
Sličan je sličnom gotovo istovjetan. Razlike su presudne u nijansi Drugačije je u kolažu biti istobojan od šarenoga kao uskršnje jaje. Različito smišljaš izgovore. Prepusitt ću avatar ove suštine. Vlasti se uvijek mijenjaju vlast se ne mijenja. Pozicije moći mogu da mijenjaju položaj ali moć uvijek ostaje na istoj poziciji. Vatra mijenja stvar ali ne mijenja se mnogo jer ne bi bila vatra. Voda zrak ako izađu iz svojih okvira promijene se mogu biti kocka šešećra. ili šaka soli. Disanje išćezne u svemiru. Zemlja razotkrije razlike ili sakrije sve. Stijena puca duh se ne slama proklet bio ponor pakla svoje domovine. Oznake: art, Književnost, literatura |
Skynews
Oduvijek sam htio reći samo riječi zahvalnosti.
Život je moj brižno čuvana ceduljica, ne znam kako bih to ispeglao. Izgladiš frizuru kao svaku dlaku ponaosob. Odnosi se cjepidlače, Osim onih koji su necjepidlačni. Duša je plemenita a srce slatko nećemo sitničiti. Nismo tele u šarena vrata, tražim tu telepatsku misao Optički mi djeluješ iz moje tačke gledišta. Neki mi kažu da si upravo ostao stopiran na svojem gledišnom stajalištu, Zagazio si na svoju vidnu tačku. Zaista, zaista, kažem vas, bez vaše podrške prijatelji dragi ništa ja ovo ne bih uspio ovako. Samo nebo je granica, skynews je plafon. fusnota: plafon je ovdje upotrebljen više žargonski Oznake: art, Književnost, literatura |
Meteo dojam
Uvijek sam se mogao oteti utisku. Nikad nisam namjeravao, upravo, zato oteti vam utisak. Otisnuli ste se, pretpostavljam, nedeljno ili mjesečno kao pečat pučinu. I ja sam dao tajmin vremenu, koliko mu je god bilo potrebno. Danas stoji uz mene kao štoperica što me mjerka kao naslov ko kuća vidljivo upadljiv poput sutrašnjice. Ako si nejasniji jučečarašnji jedna konjica ne čini proljeće. Slomljeno koplje ne čini dvije strijele ili nekoliko igala za pletivo. Ipak, odapet sam kao balon u pravcu jata. Jer i svaki oblak svojoj vedrini leti. Svaka oblačnost svojoj pleveti teži. Oznake: art, Književnost, literatura |
Vrtlar si moga zasada
Svako me prevodi na svoj način.
Pjesnika u teoriji dopisuju na ono kako se nadovezuju. Tu je škripa pertli kao na mašnu zavezane uši, teško đule okrugle misli. Još dok sam je pisao ti si imao svoju ideju. Kad se napisao ti si mi obrazložio što si kao čitatelj zapravo htio da mi prišiješ, i etiketu. Nisam dalje replicirao jer držim se olovke kao nacrt plota. Prelijepe arkade stihova slažu se u fontani obično na sredini trga. Izlistavam krošnju drveća otvorena sam mapa livadskoga cvijeća. Dovuči ovo moje provlačenje kroz prolaze Tu je forum pojava ekpozicija je tapeta u pozadini. Duša mi je baštenski oklop.Već si pobijedio. Vrtlar si moga zasada, nadalje, za sada.lje, za sada. Oznake: art, Književnost, literatura |
Šanse
Titraš kroz izmaglicu kao svetionik u radare.
Vidno polje dobacuje do slijepih putnika. I kretanje ide u nekom pravcu, ne isključivo zamišljenost nad životom. Pomičeš se u istrajnost. Tek fleksibilnost si pritegao. Olabavio si više oduška. Dao si sebi taman for. I kako promatram izgledna tačka kao slijepi putnik raspakuje stvari uviđajući šansu. Oznake: art, Kultura, Književnost, literatura |
Vidokrug
Vrijedan si koliko i tvoje stilske figure
Navikao si preneseno značenje u određenu simboliku Ako si svi pronađu u tvojim pjesmama onda nema protračenoga vremena. Ja nikom ništa ne poričem. Ne proričem postojanje jer kao da nije jedna od bitnijih stvari, u biti, kako si? Ostavimo sad sve te druge priče koještarije kojekakvo-kojekamo. I kakogod. Na početku je to bio sasvim letimičan pogled. Sad ne izlazim iz vidokruga. Prema razlozima kao ispred vremena u očekivanju. Fokusiran sam u centar pažnje.. Oznake: art, Književnost, literatura |
Šta si ili šta nisi
Ne želim sudjelovati u tvome
nagomilanom pretrpanom svijetu. Ti si jedna hrpa fascikli. Ti si mravinjak u glavi usađenih gluposti. Saobraćajni zastoj usljed gradske vreve. Metež si otrcanih lupetanja u prazno. Ja, ja sam, skroz suprotno od toga, raznorazno. Ne neću nastaviti dalje nabrajati šta si ili šta nisi. Nadam se da znaš da, kao i ja, imaš svoj život. Oznake: art, Književnost, literatura |
Plamenitost na kraju tunela
Treba gledati pravo sa očima na potiljku
Podsvijet uvijek izbija kao pedagoški tretman Ne pravi korak unazda a naprijed dva Ako ti je, kako smo već zaključili, lice bezlično. Tvoje treće oko kao izviđač Pogled ti luta kao Prometej u želji da se skrasi Jer Odisej je zakucan za podvodne tokove Odsijava ti sjeta u nepoznatom pravcu zgusnutih redova magluštine pitanja. I pitanja svih pitanja. Dakle, jedno smo drugom okrenuli leđa Na čelu nam sve piše jer smo i prije ovoga izviđali situaciju Imali preglednost kao čvrst korak u forsiranom maršu Čudni su putevi Gospodnji kao i svi iskopani tranšei, sva svjetla na kraju prokopanih tunela. Oznake: art, Književnost, literatura |
I baš ništa
Nije moguće svesti sve pod dva i dva.
Oprosti sedam puta sedam, u najmanjju ruku. Ipak, izdaj tri puta dok pjevac ne zakukuriče novi dan. Ako se polakomiš na šaku srebrenjaka, možda savjest otkupljuje svijest. Cjenakaš se u životne vrijednosti. Kažem ti, zaista, vrijednost života uvijek preča je. Tvoja računica trlja zadovoljno ruke, saldo je pun šake brade. Zato se možda sve svodi ne toliko na jedan i jedan, premda je i to prevažno. Parovi su dobra stvar. Ali nula i nula kao duplo ništa, jer ionako neki će uvijek reći: "Sve bilo je, pomirljivo, ništa." Duplo golo, I sabereš sve taman kako gledaš u njega. Oznake: art, Književnost, literatura |
Prosto nemoj biti takav
Nemoj biti snishodljiv kao podrugljiv na sve.
Nešto, ipak, nije malodušnost. Ovo malo spiritualnosti dato je čovjeku samo da bi mu dalo nadu. Razumijem ja tebe, ali ruzimij i ti mene. Ne mogu se, uostalom, ovdje raspravljati, za to, prije svega služe filozofska djela, Kao što vidiš ovo nije čak ni Filozski praktikum. U najmanju ruku upravo ovdje na ovom mjestu iznosim, neosporno, emotivnu stranu svoje doživljenosti ili nedoživljenosti, Ponekad skhran bolom krhkosti svoga bića težim i težimo tome cinizam Ne ovlada u svim svojim pravcima. Ne moj biti kratka palica kao batina ali nemoj biti meditativnost na dugom štapu što se poput ribe koprca na suhom. Oznake: art, Književnost, literatura |
Pokazna vježba
Sad pričaš kao razglas na oglasnoj ploči.
Okreće se ploča pokazna vježba. Drugi list ispeglan je na čistac. Sad tek zuriš u prazno. Kao tačka na zidu pred tobom je praznina kao nepremostiv zid. Preskoči po običaju teške misli, ostalo poskakuj tradicionalno tradiciju. Kreni od hopa-cupa, primjereno i kako treba. Tako se oduvijek mlataralo i rukama i nogama. Govoriš miting uzastopno za primjer, primjerice, Na primjer, svjetonazor je kao kino karte koje tapkaroš raspordaje nekada duplo skuplje ili daje tek za koliko daš tek da ide kući. Oznake: art, moda, Književnost, literatura, popshop |
Malo sutra
Malo sutra maločas
Sutra malo prekosutra nakon sutra Ne iznenađuje me prošlo vrijeme I ovo će jednoga dana biti arheološko nalazište. A epitaf je natpis na kamenoj ploči. Križ je epitaf moj. Postoji raskrižje na svako četiri strane svijeta Ne mogu ti prevesti to u slijedeću dimenziju. Malo sutra je danas a veliko sutra malo sutrašnjice. Duh sveti se oblikuje u svemu a kako se odlikuje Ako ne truliš u paklu goriš u raju od neispunjenih želja, premda želja bi trebalo da je jedna: živi i zdravi bili. Oznake: art, Književnost, literatura |
Hibrid
Nema ilegalnih emigranata posijanoga sjemena sumnje
u ovim hibridnim žanrovima. Oni su tačni kao biološki sat genetski modificirani u našu DNK podešeni na švicarske satove. Izvodim katakombe na sunce. Bacam svjetlost i na drugi reflektor. Proči će te tehnički mandat i v.d. jer fabula, ukratko, sažeta je tek nužno rastegljiva kao lastiš. Pluća haromike sad su pluća grada, negdje je sevdah više od pola džigere. Isprsi se kao u fotofinišu. U zaledđu uvijek stoji ofside. Pola ti je populizma demagoško, kažem više od pola sevdaha je džigera. Nešto si zasnovao, profesionalno i objektivno, na znastvenim činjenicama kombinatorici, injženjeringu, savjetima konsalting firmi, i ispitivanju tržišta, provjerenih doturenim informacijama, i izvorima koje ne možeš otkirvati jer poetika je zaštićen svjedok. Oznake: arz, umjetnost, Književnost, literatura |
Kabanica
Svi smo mi proizašli unutar kabanice.
Šešir ti je nakrivljen kao šatorsko krilo. Boravak u prirodi vanserijska je proizvodnja. Ionako prepuštam se naturalnom toku. Naturalno, narav koja je mom vegetacijskom sistemu daje prijemčivost na Djecu Cvijeća, sva ta divna ženska imena: Biljana, Cvetana, Jasmina, Nevena, Jorgovanka, Smilja, Badema, Bosiljka, Ljiljana, Iris, Ruža, Jagoda, Višnja, Dunja, Lijepa Kata. Plešem više sad više nego jedno dugo toplo ljeto Imam neke karakteristične pokrete u koreografiji Kao što kiše uvijek su u jesenjoj sezoni Kad već listopad ogoli krošnje a opao list na putu inspiria umjetnika na lirske sastave evergreena. Oznake: art, Književnost, literatura |
Tarot
Promičeš kao kroz redosljed
Ti si znao da si u svoje vrijeme U neka druga vremena drugo je to i bilo Zato si samo govorio u svoje ime, naime, Ne vidim da smo na gubitku Vidim da smo na dobitku Promakneš kao kroz uvijek Uvijek se promakne nešto u ovim mislima a svemu ima uvijek u svemu je uvijek kad tako je uvijek. I u vijeke vijeka na vijeke vijekova danas je čisto raspored: jedna satnica, dnevnica, na mjesečnom nivou. Po godišnjem tarotu. Osim ako ti ne prokane jack pot na lotu. Oznake: art, literatura |
Pjesnička prirodnost
Ne bih da ovo ispadne trošak.
Čist gubitak kao kocka bačena. Riječi nužno ne moraju proročanski ostvariti se, vrte se kao nekom para ili u kazinu rulet. Ispunjene riječi ili u prazno obećanje. Postoji prazno obećanje, da. Ne bih da mi ispadne rukopis kao da sam ljevoruk. Nečtljivo tako naškrabano ono malo, tek rijetko ko istinski bi možda i pročitao šta je pisac htio reći. No u centru pažnje pobočni su motivi. Motivacija je ono što me zaista pokreće svom snagom. Dinamika je ta koja mi daje furioznost iz prvoga zamaha. Elan me drži vitalnim kao optimistična prirodnost. Oznake: art, literatura, Književnost |
Krojač
Himnu nosiš kako ti je skroje po srcu i duši.
Odu tri puta mjeriš, imaš je i u veličinama, mjerkaš je u raspoloženjima a jednom sjećeš poput špila na karte. Pjesma ti se u pola rečenice predomisli. Premišlja se kao jazz. Evergreen je epohalan. Ne kažem, poput Arhimedove je Eureke!!! Rock and roll je kud puklo da puklo, naprosto kad si sretan ti pucketaj prstima. Zlatan mi je song, a i ja sam zlatan, Nekad baš, prije nego sam se zvao Toni Šime, zvao sam se Zlatan. Alen Zlatan. Ali, danas sam Šime. Alen Toni Šime od Šimun. Te zlatne 20-te, 30-te. Zlatnije su čak 40-te i 50-te.Suho zlato, zatim 60-tih, disco zlatne 70-tih bio si i bezbrižniji. Zlatni sjaj 80-tij još ne blijedi. A 90-te kao iz najboljeTiffany. I tako, sa novim stoljećem Anno Domini 2021 ulazimo u treću dekadu, danas je 18.1.na Margaretu UG a mislim da sam majstorski i ovaj put ispunio svoju poetiku. Oznake: art, Književnost, literatura |
Zbog tebe neću da se družim sa sobom
Zbog razlika koje nas čine
Zbog različitosti koja veseli Drugo je to kad je drugačije Sasvim drugčje je kad ovamo je nešto drugo to. To, nešto. Možda upravo zbog tebe više neću da se družim sa sobom. Opet sam onakav kakvim me nastojiš pridobiti. Niko ovdje nije lozinka bez šifre. Niko ovdje nije neka šifra bez lozinke. Neka si mustra, dekodiram te po ključu demontirane melodije. Sluh je kategorija a kategorično tvrdim da pricipijelno zauzimanje je parkiralište stavova. Oznake: art, literatura, umjetnost |
Kloparaš kao dizalo
Okružuje me opće stanje
Spoljašnost je upečatljiva kao sve što do doznanja daje Vidim ti introspekciju kroz rupu u sjećanju, Pamtim samo omeđenost tjeskobnosti Tjeskoba je vantjelesna trudnoća Slijevaš se niz jezu kao žmarci Kloparaš kao lift u mom haustoru, Niko nije izašao iz sebe nećeš ni ti Kako to ostaješ u sebi pri sebi Gle, ponekad si oblačan ao sasvim kišno popodne. Kišno popdne u nadoknadi vremena.,, nogometnim rječnikom Ne razumjevanje ne odusaje Oznake: art književnost, literatura |
Ponekad pišem u svom licu množine
Pomislim kako me, ponekad, ima previše istaknutog Ali ističe se samo jednog jedinoga mene Ostalo prvo osmislim predikat u stihu onda subjekat predikata. Ako i ti misliš da te je pregazilo vrijeme kao budilnik Stari zveker, što bi stari ljudi rekli, kao dunja na ormanu Zaboravio sam Baha, bude takvih trenutaka, a možda je trebalo svratiti na Stari grad. Ako i ti misliš da dva puta si zagazio u istu vodu Onda je, moguće, to voda u lavoru Ne bih da širim priči o ustajaloj lokvi, mjesečeva serenada, baruština je isušena već do kraja ove strofe. Možda toliko ne žalim ni za Panonskim morem, ne bi sad bilo ovolike plodne ravnice i u njoj Novi Sad. Oznake: art, Književnost, literatura |
Javlja mi se
Vraća mi se uspomena
Ni povjetarac vječito ne kiši niti će ga snijeg posve prekriti Ni kišna zavjesa ne zastire sve Ponekad se podiže za teatralni početak. Mačka traži mišju rupu kao svako provlačenje kroz mala vrata Kroz iglene uši još uvijek provlači se deva sa svojim karavanom pasa koji umorni su od laveža neprestalnog. Pupoljak je možda ruža možda avokado Ako pretostavljaš da su ove kriške ananas to je slojevitije Eventualno ima prstenastu strukturu kao Saturn Vraća mi se i simulacija i isti tikovi dovoljno tek da te razumijem ali shvatam uglavnom. Oznake: žar, literatura, Književnost, avokado i ananas |
Sivost živosti
Možda sam se previše potrošio
Izašla je magla Ušla je magluština Nema neba ima pepeljastih dana. Sivilo je sad u svim nijansama Sivopink sivosvijetloplava sivocrnobijela sivorubincrvena Praznično siva kao evergreen Možda se potrošilo sve osim sivosti u kojoj živost otima ti uzdah. Tako se nadam preostalim sivim bojama duge Iznijansirano tonalitaran kao u totalitetu Možda sam istrošio što sam imao na pameti Sad mi pamet nema misli kojima mi opisala šta joj svijest nalaže. Oznake: art, literatura, knjižvnost |
Karakterna struktura
Ja sada postižem više pristupačnosti I ranije sam bio vezan saosjećanjem Stezalo me je kao vjetar u jedra ljudstvo dobre nade Zadržavala me je po običaju lojalnost. Iskoračio sam korak dalje bezglavo u brižnost Trudim se, svim silama, ne kažem premda ne kažem ovim kako sam sad nešto posebniji Ako mogu ostvariti iskrenu bliskost i drugarstvo to je, ipak, plemenito. Istupam, što se kaže u ime ljubavi, jer treba uvijek postojati harmonija odnosa jedan kvalitet više u tvojoj karakternoj stukturi predviđen upravo za to da te prezervira neiskvarenoga. Oznake: art, umjetnost, Književnost, literatura |
Obostrano zadovoljstvo
Istovjetan si kao razgranatost u toj krošnji Neupućen si na sto strana, nepročitan kao knjiga Nerješen u posljednjim sekundama službenim rezultatom za zelenim stolom. Identičan si samom sebi kao dan tačno u podne Nešto od tebe je od prijepodne nešto će pripasti kasnom podnevu večeri sve do u noć Ti si točan terim kao preliminarni razgovori Ovdje svako precizno upustvo jednostavan praktikum lirskog življenja i djelovanja. Sve je ovdje obuhvaćeno kao na obostrano zadovoljstvo Dogovor je sklopljen kao razračunavanje Jasno sve piše kao stavka u ugovoru, nedvosmisleno kao horoskopski Blizanci, Vodolije, možda čak i Vage. Oznake: art, Književnost, literatura |
Kultura repice
Aktivizam te čini manje nesrećnom Sada si i kompatibilna sa postojećim Imaš glavu i rep kao uzvišenje i pathos I plesni podijum, ako mene pitaš. Ideal nije od danas do sutra više je na duže staze To je kao postavljen standard življenja koordinate usputnosti Tijekom prolaska kroz doživljaje i događaje U tebi stasava izvjesni supervizor jedna moralna veličina koja se ne prestavlja kao superjunak. Možda sada treba ponuditi više Nemoj da bude kako ikog nagovaram na išta Osobito aktiviste na revlucionarna djelovanja Korjenitost je u tome što je se ovaj ne uhvati za onoga koji se dohvatio onoga koji drži ovogonog zaista ne iščupaše repu. Oznake: art & music festival, literatura |
< | travanj, 2021 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv