VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME

Ja ovdje ne skupljam nikakve poene, ja već praktično od prvoga razreda Osnovne škole dobijam 5 za svoje lirske sastave. Ako i sada treba da se osvrnem na svoj rad od jedan do pet lako mi je, nisam tašt čovjek, priznati da je odličan 5. Ako oscjenjujem od jedan do deset, ne mogu sebe ocjeniti, s obzirom na okolnosti, više nego je presjednik naše države dobio ocjenu na svojim studijama. Možda bih, i ne htijući zapao u neki nezavidan položaj tako da svoj rad ocjenjujem sa 8 + jer takva je realna situcija.

Mogu ja misliti da sam zaslužio više se ocjentiti ali 8+ je dovoljno da nastavimo moj roman. Kako sam rekao ne skupljajući poene, osobite ne na političkom polju jer ovo je književno-umjetnički domet građu uglavnom prikupljam zapažajući i promišljajući svijet i o svijetu koji me okružuje. Zapravo, to je aktivna meditacija i refleksija onoga što eventualno kao pjesnik i živo biće i društvena komponenta, građanin i napredna inteligencija doživljavam i kako sve to mili brate negdje u sebi osjećam. Projekcija je kako bih, valjda, zamislio ili volio da se ostvarim i u svom kreativnom potencijalu i stvarajući umjetničke svjetove koje su kao takvi pretpostavljena fikcija.

Učili su me da i realizam koji je onomad bio vrlo popularan nije bio realan kao da je dokumentarni vid određene faktografije nego da je univerzalno vrednovanje duga vremena i da iako je uspješno oponaša stvarnost ipak samo djelo vrlo uspjele fikcije. Može se temeljiti kako smo rekli na određenim događajima datiranim u arhivama kao činjenični ali sve je to romansirano dakle olikovljeno.

Kao pisac nije ništa osobito ni htio da kaže nego samo da dočara to vrijeme kako je to on vidio iz svoje perspektive iz svoje tačke gledišta kao subjektivitet koji je u aktu slovkanja želio prenjeti možda neku pretpostavku oličenu u šta bi bilo kad bi bilo.

Šta sve nije već bilo i kad je bilo i kad nije bilo teško mi je tako ulaziti u filozofske špekulacije i naširoka polemiziranja ali postoji ideja, to je ona ista stvar koje se sjetiš jednostavno ti nadođe jednom jednoga dana ili u neka doba ili u tom momentumu i ti je se tad i sjetiš.

Onda tema ima mnogo uvijek ih je bilo, bez daljnjega. Ja u ovom svom sad romanu koji pišem pomalo se ugrađujem ali ne kao što je to slučaj onako kako to slušate kad upalite TV ekrane i tamo imate dnevno-informativni program.

Ja dnevno imam neki program to je ako mogu postiči stranica-dvije eventualno desetak stranica lijepo napisanih sa lijepim rukopisom što se kaže, čitkim i da ako neko voli ovakvu vrstu pisanja pročita ako ima vremena i ako voli ako je prijatelj moje umjetnosti.

Ovdje ja ništa ne prenosim rekla-kazala, ja sam duboko zamislio koncept kao što sam imao prilike vidjeti određene radove konceputalne umjetnosti i to je u art svijetu vrlo neobično, rekao bih.
Ne bih da pretjerujem da sam bude toliko začuđujuće ili baš, što se kaže, ekscentrično, nastojim da stvorim balans. Mislim da je svakom artistističkom pravcu sklad odnosa unutar, kako bi se sad izrazio, tih komponenti da, najbolje rješenje za jedno dobro postignuće ako ne idealno.

Oznake: art, Književnost, literatura