VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME

Oznake: art, dance, Music, elan

Sentiš pjesma 2

Stojim pred izlogom kafića
“Make coffe for the city
that love to drink it.”
Svjetlo semafora kao nepoznati leteći objekat
mijenja boje i komunicira sa mnom
Nešto kasnije na raskrnici sam.

Nisam predugo stajao na raskrižju
Jer ovdje nemam takva pitanja
Opet zapljuskuje talas svježine iako nisam
na obali Dunava, na keju.

Još jedna krug i ali nema omče samo
ove riječi
I svjetla malih galaksija ispod lustera
Mjesec je gdjegod da pogledaš mala dicso biserna kugla
Ulična svjetiljka baca svjetlost u krug
Ali, prijatno i osvjetljenju u przozorima je drug

Ona gore crvena svjetla nikad ne blijede
Odnekud nešto kao tranzistor koji traži frenkvenciju
Stari dobri tranzistor na volt i po baterije
A kao sunčeva brena po zgradama iscrtan
savršen đir.

Ne mogu ti pogledati za onaj stan

Ne znam, ne mogu ti pogledati za onaj stan
Vidiš tek su 02: 19, iza sna sam.
Nemoj odmah pogledaj to vidi za dva mjeseca to i to
Čekaj prvo da piškim, rani jutarnji je sat.

Ako me posluži evo i sentiš će pjesme
Samo da noć miriše kao odabrana žena
Kao voćka uzbrana u gaju
I ti još da mirišeš na dobro.

Neću ti zapravo pogledati za onaj ili bilo kakav stan
Pogledat ću zato večeras u ovaj rani ponedjeljak
ima li zvijezda jer Barca Toni Ante i zbog te prve
Moje Zvijezde nekako dobio je ime: Zvijezdan Alen,
zlatan dječak, Barca Šime.

Sve to je uzdrmalo moje krhko povjerenje u ljude

Stajao sam kao pred spavanje pred ljudima
Mislio sam da ako sam naivan to će ostati kao dan
bez ijednoga oblačka a tako divno plav
Jer tako sam bio vedar i sunce je grijalo toplo i milo,
samo da znaš.

Sve to što nisam još rekao zapravo je uzdmalo krhko
povjerenje koje sam imao u ljude
Moje krhko nježno povjerenje u prijatelje, žene, tebe,
ljude, iako misliš da sam ćudljiv i uobražen

Iako misliš da sam odneku svojeglav ili ako sam možda
najednom postao ovakav.

Nisam bio ovakav ako stvarno sam takav i takav kao
što možda misliš. Jednom sam bio onakav, drukčiji.

Stajao sam pred ljudima uvijek isti u 20:45 kao pred početak utakmice,
preko dana okokuće ili posobi ili, kažem pred sam san kad
namještam se u krevetu ili evo koliko je sad,
pa da 02:47.

Bezdušno

Ovo je potpuno neuspješno
Nema izlaza iz već prevrnutoga čamca
Drži se za plutanje kao ulje na vodi
Ja samo plačem masno moje srce nije bezdušno.

Ja jecam naviknuto toliko u sebi da se samo
čuje sat u sobi i izolacija
Digitalizovan je i znam intuitivno da kasni
za mojom misli.

Ovo nije ispalo nimalo kako treba
Potpuni je promašaj čamac se zaklopio kao ponovno vraćen ćep
Kao da je grupa talasa postala kornjača, i uvukla glavu
kao burna vremena u sebe i još više osjećanja.
debela kao prst nadolazećeg naplavnog talasa prašine
pohvatane u paučinu na pučini tako bezdušno.

Nezbunjena pjesma kao i nezbunjeni

Uvrtio si u glavu pogotovo
Još i više si tu stao
Mota ti se to po glavi poprilično
Izvrdava ti se to jasno kao dan.

Naizgled postižeš osmišljenost iako to čak
Čak je, najbolje je reči – nečak
Tako mi to ovdje kažemo kad nema tu ničega
Ništa tu nije osim to što ti je zapleteno u misli.

I kosa može biti razbarušena može biti zapleteno kolo
Nikad ne znaš gdje ćeš nanovo zaokrenuti kao djevojka
glavu nehajno pomalo arogantno
Nismo mi zbunjujući nisi nas ni ti zbunio.

Oznake: art, Književnost, literatura

Oznake: sunčano i vedro danas

KRATKA PRIČA U SVAKODNVEVNICI

Danas sam opet prelistavao. Danas je od papira pomalo kao se gužva pomalo se mota kao dim pomalo je već izbjedilo a nije ni poslijepodne. Danas je na par mjesta kao stari memljivi otirač progledalo opisuje zemlju kao težak Draževinu. Jer drago ti je i Danas taman kao sve dosadašnje uspomene na u spmenaru ili da pričaš o ovini taman koliko o sutrašnjici ovako lijepo Danas u kojem ćeš ostaviti samo za sebe još toliko Danas za Danas u svoje ime i u ime svih nas.

Koliko Danas sam osjetio Pečat istovjetnog Danas njegovu autentičnost i neuporedivost sa trenutkom je Vreme nije takvo ono je promjenjivo i ovako iz sata u sat i na mesečnom nivou jednostavno Vreme uvek hvataš u momentumu. Danas zaista nosi Pečat i izgrađuje te kao lik i Delo. Danas sam osjetio i premotavanje i vrtio sam ukrug Danas sam imao snažan meditativan učinak Danas sam bio i dijelom foteljaš ali sam izlazio i van i u prostor u okruženje u sredinu Danas mi je protekao kao Blic.

Danas mi budi čula ono je moj Informer upravo Danas saznajem ono što juče bilo je tako nedokučico a sutra će mi spoznaja biti jača kao cijeli napisani Dnevnik koji vodim. Možda tako svi saznajemo o sebi kao i dobu u kojem živimo jer u dobu sam kada mnogo više cijenim Svakodnevnicu a u njoj to Danas. Jer možeš ustati na lijevu Jutarnju kao list na vjetru. Ili biti bez osobitih Večernjih novosti, što je dobro čemu se teži samo ako imaš jako Danas ako je plavo kao dres Bosne i Hercegovine.

Oznake: art, Književnost, literatura, Novinarstvo

Oznake: art, Književnost, literatura

Roman ide polako izgleda mi u savršenoj formi jednako fit i ne igra igre što je najvažnije. Rješava svoje svakodnevne dubioze da li prije reči je bio ili bio je kada započinjem dan koji započinje vrlo optimistično i vedro. Dan je bio lijep i sunač ili Bio je lijep i sunčan dan. To su varijante o kojima promišljam jer stil je nešto što ne zna svako niti izgraditi a treba se pomalo i roditi sa tim, izgrađenim urođenim smislom za lijepo. Da te delikatnije stvari, a ne bih bio ovdje sada niti dobijao kroz život toliko priznanja da ipak nisam imao nešto od toga. Uglađenost nije manjkala jer davao sam prednost liriskoj noti svakako tananost i pitkost je nekako sama od sebe bila dio mene a onda ukus je nešto, dobar ukus podrazumjeva se, bez čega ne može pjesnik izaći pred ljude a pogotovo očekivati da se kroz njegovo umjetničko stvaralaštvo i kulturni rad oformi i krug prijatelja. Nikada to nisam nazivao klub fanova to jednostavno je estradno tako da prijatlji koji istinski vole ovaj stil koji su prijemčivi na eventualno ovakav književni šarm poetiku koja ima ono nešto koja je dopadljivija od drugih. Drago mi je da umijem na jedan zaista lak evidento jednostavan u isto vrijeme lepršav i pošten vidi se iskren i živopisan način nadahnuti dušu i srce ljudskoga bića kroz svoje pisanje, jer svijetu treba umjetnost više nego što mislimo ako želimo da nas konstantno oplemenjuje ovakva književna djela i ovakvi pisci, pa mogu skromno reći poput mene.
Jer ne idem na stomačnu žgararvicu, ne raste pritisak od mene niti level šečera u krvi. To želim da postignem jedan relaksirajući odnos koji podstiće bolje u nama u meni i u vama. Sad je već 19:09 i mislim kako je u toku neki Dnevnik ali to je samo kdnevno-političko informiranje, sad ti reporteri vrše nužno propagandu jer to je takav medijski prostor. Ovdje smo se sklonili jer nema nekih tenzija ili pretenzija ovde ste jer umjetnik je slobodan građanin jer mu Ars Poetika u najvišoj Zapovjedi Licencia Poetica nalaže da je svijet u vama da je vaša mašta bolja od hiljadu propagandi sa hiljadu hiljada medija ali nažalos svjedoci smo da omladina i dalje pada pod loš uticaj novina i TV-e jer ne čita lijepu literaturu a još manje lijepe pjesmice evergreen takoreći koje su iznad svega.
Na njemačkom bi rekli Uber alles. Poezija uber alles.

Oznake: art, Književnost, literatura

Oznake: art, književnost reitacije

Jednom čovjek pokaže pišući roman javno zanimanje za atrologiju i evo već nosim novo srednje ime. Razmišjam o tome kako je čovjek posmatrajući to nebo iznad nas i po dani i po noći uspio snagom svoje simnoličke imaginacije iscrtati kao platno sva ta Sazvježda i Galaxije. Meni je najprirodnije da Danica sja najjasnije jer dan je takav osim ako ne prekriju oblaci. Kada se naoblači onda je manje prilike za prodor sunčevih zraka koje će razvedriti sve nas.

Neki možda voli sumorne dane dane tmurne jer ima onih koji vole maglu. Ali, ne bih sada o kondezu ili slično voda isparava kao i mnoge fizičke i metafizičke stvari. Ja nastojim ostati prisutan i pri seban, i kada sublimiram sve to u prihvatljiv oblik maštanja i kad sam fantasta ja ostajem dovoljno pribram da mogu dovoljno biti sa glavom u oblacima ali samo kad je, naglašavam lijep vedar i prijatno sunčan dan, proljetni jedan ili u zlatno ljeto. Ili da ovako malo šetamo malo razgledamo vidimo šta ima šta nema i onda ono što je samo po sebi neusiljeno a prijemljivo i dobro i plemenito dopustimo

Da sam ja u upola slatkorečiv moj roman bi bio prepun šečerne trske ili vinograda ali možda je ovdje neko sjeme neki sad neću reći klica ali nisam sklon da sebe vidim kao nuovo ili neoplant nećega iako je moj grad jedan veliki rasadnik talenata.

Uopće kulture kao takve, i meni kao piscu prija svakako upravo ovaj i ovakav grad. Dunav je more, bez diskusije dalje, široko je, i ranije sam odrastao na tipičnom primjerku Brdovitoga Balkana sada je sve to potpuno drugačije. Sa razlogom sada više pišem o sebi jer uspostavljam u ovom dijelu svoj odnos sa relacijama i smatram da nikada nisam bio niti jednoga trenutka u nekom, mislim lično, povjesnom bespuću ili nekim pogrešnim putanjama ili dnevnim sedmičnim ili mjesečnim ili godišnjim apmlitudama i silnicama.

To je dobro znati jer kad to znaš onda ne moraš pada ti sa pleća ta kušnja da izgledaš prepametno jer to nikada nisam postizao ni izgledom ni gestikulacijom. Zadovoljući se ako smatrate da dovoljno pametno sam izveo ovo da je start bio čist i da sam uspijavao izvuči iz jezika maksimum. Naravno ja nisam menađer ekipe ovo nije selekcija premda u neku ruku i jeste nešto je brižno selektovano nije sve Maxim po divizji.

Uopće ne umijem objasniti što mi je sad ova divizija prošetala kroz rečenicu ali da sam maximalno dao pomalo onako jesam dao sam se, to je izvjesno 100% onako, pomalo. Jer što bi rekli tiha voda brijege valja. Ili, kako bi se rekla sitna kiša 40 dana i 40 noći sipi i romori.

Evo, uzmite Nar za primjer. Rekao bi čovjek čista košpica kad ono cijedi se kao na kraju dobar džem od šipurka.
To je, ja mislim razmišljanje koje nije nešto prepametno ali dovoljno pametno i sa tom logikom evo ipak, čini se, nešto postižemo.

Roman je u svojoj razvojnoj fazi i ono je ovdje našlo svoju zemlju Arkadiju idelna klima, jedino mi preostaje da vidim kakvo će bti zalaganje preostalih likova koje budem uvodio i dinamika odnosa i tranzicija samog inteziteta i nivoa tempa jer što bi rekli forma je privremena klasa je za sva vremena, To je ono baš. Baš baš, ali ne bih da reklamiram proizvode jednog trgovinskog lanca. Ali, jeste klada je baš baš.

Oznake: art, Književnost, literatura

Dakle, polazim neako uvijek od 29.11 ali sa ovoga balkona gdje se gnijezde golubovi, u ovom kraju koji je poznat baš po simbolu na grbu ovoga grada. Iz Ovna u Grlice sa maslinovom grančicom, kako bi se reklo jezikom svakodnevnim koliko još juče kad si na Manchester City stavljao 2. Ovo nije takav list ovo nije ni l od listića ovo je knjiga jedan umjetničko-kulturni tekst jedno književno djelo, upravo jedan roman. Priča se sastoji iz toga da vjerujem kako mogu zadržati vašu pažnju ili je ona je u drugom planu jer dođu mi neke ideje i onda nastojim da one budu po svojoj prirodi istinskoj idejnog karaktera.

Priznajem da sam u samom početku pomislio da pišem PROGLAS ali sam se uvidio da imam male resurse programskih ciljeva a da roman i ne bude obećavao neće nikoga iznevjeriti a PROGLAS mi mogao iznevjeriti veliki broj masa.
Uplašio sam se, prevelika je odgovornost najednom storila se preda mnom, trebalo je utvrditi utemljeti zalaganje za ciljeve i praksu djelovanja a ja jednostavno nisam dorastao, kao pjesnik, kao čovjek, kao pisac i ovoga romana tom čuvenom PROGLAS.

Alen Toni Leo a od posljednjeg poglavlja vidjeli ste i Ante Šime je prihvatljivije da se krene dalje u obavljanje mojih redovnih svakodnevnih književnih stvaralačkih kreacija pošto ja ovo ne bih nazvao nekim zanoso ili poletom ili je to moja dužnost. Ja ovo volim, pišem je sam pisac, još od malih nogu sam uočio da mi uspjeva izraziti se upravo ovako. Ovako je, po mom mišljenju, za sada dobro.

Nemojte misliti kako nisam odmah pomislio da bi našem čovjeku mogao izgledati ovo kao Španski Roman jer ovdje iako pišem u prvom licu imam taman toliko imena kao prosječan Španac Nacionalnost stvarno ne igra ulogu mi smo svi sa ovih naših prostora, što se kaže te smatram da se ne razlikujemo previše u mentalnom sklopu a ako me neko kao pjesnika bolje razumije utoliko mi je draže da imam, što se kaže, krug prijatelja svoje umjetnosti. To su oni koji su prepoznali što sam kao pisac htio da kažem i nekako bez riječi i da slova dalje ne napišem tačno ko da smo srodne duše, što se kaže, odvajkada. Hvala vam zaista, jer ništa ovo ne bi imalo smisla, ako nije ovako.

I ja sam imao svoje omiljene spomenare koje su mi davale drage osobe i jednostavno je mislim da je čovjek zbog toga izmislio pisanje. Evo, u PROGLASU ovo ne bih mogao da napišem, odmah bi me prozvali na odgovornost da sam suviše ličan, da je to nepotrebno i da sam propusti naglasiti ono što je od isključive važnosti.

Na nešto se nekome ukazuje pažnja a nešto zavređuje pažnju kao takvo. Ni najmanjim svojim postupkom ne bih dozvolio da svojim kontraveznim estradnim nastupom pišući roman skrenem pažnju na sebe da postanem atraktivan samo zato jer imam showman talenta. Ne, ovo je storyja koliko moja toliko naša a čemu priča to tek i ja zajedno sa vama trebam da saznam.

Jer tu smo idemo, in live, a nismo koncertni nastup, kao da smo se okupili na izletištu i nakon odsviranog Krivo je more opet kao od mene tražite da nastavim gdje sam stao. Nisu ovo kafanske priče nisu ovo lovačke priče nije ovo nikakva marelada ili pašteta ovo je jednostavno priča o Toniju koji iako su ga je prijatelj Zlatan prozvao Ante, a vidiš nikad se toga ne bih sjetio, i Leo i Šime od Šimun i eto Alen a bojim se da će mi do kraja priče kako svako malo čitam horoskop svkakoga jutra dati ime Astra ili Zvjezdan.

Kad smo već kod toga da ja ipak odvojim malo vremena i pročitam svoj horoskop za danas. Vidi interesantnog naziva:


Najnaivniji horoskopski znakovi: Njih svako može da prevari

Kada ste lakoverni, ljudi vas uzimaju zdravo za gotovo, koriste vas i manipulišu vama, zbog čega ste izuzetno ranjivi.
AstroZabava | index.hr | sreda, 10.03.2021. | 19:20
Podeli
Foto: ShutterStock/popcorner
Foto: ShutterStock/popcorner

Lakoverni ljudi imaju veliko srce i baš zbog toga ih je jednostavno izigrati. Ova četiri horoskopska znaka mnogo je lakše prevariti nego pripadnike drugih znakova.

Evo koji su to:

Rak

Rakovi su preterano osetljiva bića. Saosećaju sa svima i od njih očekuju istu vrstu podrške i empatije. Veruju da svako nosi svoj krst i da se svakom može verovati.

Strelac

Strelčevi pretpostavljaju da svi ljudi imaju dobro srce. Svet vide kroz ružičaste naočare i neće dva puta da razmisle o tome da li neka osoba zaslužuje njihovo poverenje ili ne.

Jarac

Jarčevi, bez obzira na to koliko ih prijatelji upozoravali, imaju tendenciju da imaju poverenja u ljude i lako poveruju u lažna obećanja. Uvek su spremni da pruže drugu šansu, zbog čega im često bude slomljeno srce.

Ribe

Ribe čvrsto veruju da u svima postoji skrivena dobrota. Oni su idealisti i optimistične duše kojima se može vrlo lako manipulisati.

Evo vidiš i ovo:


Najveće mane svakog horoskopskog znaka

Horoskop često otkriva nečije vrline ali i mane i dok svi glasno ističemo koje su to vrline našeg horoskopskog znaka, o manama retko ko voli da govori.
AstroZabava | index.hr | ponedeljak, 8.03.2021. | 18:55
Podeli
Foto: Shutterstock/G-Stock Studio
Foto: Shutterstock/G-Stock Studio

Ovan

Brzo se naljuti i samo nekoliko trenutaka kasnije ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Takođe znaju da budu preterano naivni i uopšte ne razmišljaju o posledicama svojih postupaka. Njihov kratak fitilj vrlo je poznat svima okolo.

Bik

Veoma je tvrdoglav i ne želi da se predomisli čak i kada mu drugi dokažu da greši. Takođe, nedostatak im je što su često previše koncentrisani na materijalne stvari kao i na svoju korist.

Blizanci

Pripadnici ovog znaka imaju lošu koncentraciju, pa nije ni čudo što, na primer, na poruke odgovaraju sa nekoliko sati zakašnjenja. Međutim, veoma im je važno da ih drugi doživljavaju kao inteligentne i zabavne osobe, a često im nedostaje empatije.

Rak
Teško im je da drugima kažu "ne". Pripadnici ovog znaka često znaju kako tuđe potrebe da stave ispred svojih. Takođe, često su nezreli u životnim stvarima, a početne reakcije na stresne događaje identične su onima kod dece. Nostalgija ih sprečava da u potpunosti uživaju u životu.

Lav

Ima velika očekivanja od ljudi iako je nebrojeno puta bio razočaran. Pripadnici ovog znaka takođe vole da budu u centru pažnje. Onome ko ih dobro poznaje postaje očigledno da je njihova stalna želja da budu izuzetni i glavni u svemu način da nahrane svoj ego i bore se sa puno kompleksa koje imaju.
Foto: Shutterstock/OPOLJA
Foto: Shutterstock/OPOLJA

Devica

Previše razmišlja čak i kada nema zbog čega da brine. Takođe, opsednutost urednošc
u, detaljima i stalna potreba za kontrolom ide na živce svima oko njih.

Vaga

Treba joj čitava večnost da donese odluku. Pored toga, večita potreba Vage da budu okruženi ljudima nije odraz velike društvenosti, vec
straha da ne ostanu sami, čega se najviše plaše. Oni sami ne znaju svoju vrednost i potvrđuju se kroz druge, zbog čega se plaše da ih razočaraju i zauvek svima udovolje, što ih čini licemernim.

Škorpija

Ne veruje nikome jer misli da svi žele loše za njega. Ovaj znak se često proglašava zlonamernim. Njihova agresivna priroda i arogantan izgled ostavljaju utisak ogorčenih i zastrašujuc
ih pojedinaca, ali to je njihov odbrambeni mehanizam jer se osec
aju nevoljeno i sve oko sebe doživljavaju kao pretnju.

Strelac

Obec
ava više nego što može da ispuni. Pored toga, njihova sklonost ka filozofiranju i dubokom razmišljanju često iscrpljuju sve oko sebe, i oni imaju tendenciju da ponavljaju sve što su videli i čuli da bi ispali pametniji.

Jarac

Previše radi i nikada sebi ne ostavlja vreme za opuštanje i odmor. Nikada ne zaboravljaju svoju korist, a zbog dugoročnih planova često zaborave da žive u sadašnjosti i uživaju u životu. Njihov pesimizam može svakoga da učini depresivnim, a najgori su ako se sa nekim takmiče, jer tada za njih važi "cilj opravdava sredstvo".

Vodolija

Ne zna kako da pokaže da joj je stalo do drugih ljudi i određenih stvari. U ljubavnim vezama, na štetu svoje slobode i individualnosti, večito nanosi bol svom partneru. One su liberalne, ali samo u pogledu onoga što ih se ne tiče, dok u svemu ostalom to mora biti njihovo.

Ribe

Oni opraštaju ljudima koji ne zaslužuju njihov oproštaj. Naivni su i teško mogu da im kažu "ne" i pokažu svoj stav, a imaju i slabu snagu volje, zbog čega lako mogu da ih nagovore na razne gluposti.

Oznake: art, Književnost, literatura

Uspjevao sam se ne zapetljavati se o naplavne ploveći kao što rekoh uzduž i poprijeko dokolično i izokole, više dokolično a naokolo koliko kao pertle vezao me čvor. Priča mi postaje ljepša ako je baš u ovom trenutku umjesto čvora uporedim sa prekrasnom ženskom pundžom. Zaplete ja nisam počinjao a jednako poetičan ostajao sam i pri božanstvenim pletenicama, osobito ako su kose plave, osobito tanke i duge plave kose, ali nema veze.

Upliv određene količine zapleta poredim sa ušćem rijeke u rijeku ili planinskih potočića kad se slijevaju u vrelo iz neke stijene ili slično. Potekne jedna struja doživljalja u sasvim drugi događaj i evo nas već pred novim izazovima koji mi morelovci po ovim bespućima stvaralačkog oblikovanja stojimo sa više ili manje iskustva u navigaciji, gledajući da uvijek držimo kurs prema usmjerenju.

Mislim da je i ovaj Roman ispravno usmjeren kao i kompletan moj opus te me nije brinulo što sam u pojedinim trenutcima opuštanja nakon nezamljenjivog slušanja galebova ili čisto onog šuma koji je prilagođen mom krvnom pritisku i nešto malo muzike od klasičnog rokenrola do džaz i nekog evergreena.

Sjećanja su ili požutjela ili su uspomene a uspomene su još više kao zelene kao te oči zelene zelenije od evergreena. Misllim da sam jedini koji ima neke veze sa 29.11. a da to isključivo nije ona vrsta nostalgije po kojoj ni se ovaj Roman zvao Dan Republike.
Onoliko koliko me sjećanje služi a uspomena evo zapisuje dugo je sniježilo, a iako je to bilo, ne pretjerući, zlatno doba, opet smo stigli bacati sat sa terase. Ni upola nije bio izdržljiv kao sponzor Yaghtin natjecanja Rolex.

To je jedno. Pristaje ovoj priči a sve što joj na dalje bude pristajalo bit će pristaniše kao u najljepšem zalivu ovoga ove naracije da spomene kako sam jednoga dana upoznao Zlatana.
Robinzon je Petka upoznao u Petak, stvarno ne znam koji je mogao dan biti, tada još, vjerovatno nisam vodio zapisnik o svemu pa nisam unio a trebao sam kako je bio nekako baš liješ dan, Zlatno ljeto pa i nekako je normalno zvati ga pomalo zlaćanim. I tako pod tim dojmom, utiskom kao svaki put kako se rađaju dani ja naletim na svoga buduće dobrog drugara a odmah ga nazovem Zlatan.

Možda je ovo od mene bilo neumjesno kao što sam poslije čitao da je Petko imao i drugo ime osim što je Robinzon svoga druga upoznao u Petak. A danas je, ja mislim, Ponedjeljak ako nije, Utorak, slabo nekako kalendarski pratim te dane.

Zlatan je bio sjajan momak. Ali, i on ako god bih mu rekao da zovem se Toni a on kaže a Ante!

"Ne Zlatane Šime Leo Alen Toni!"
"Aaaaa...Ante!
"Ne Antoan! Nije Antonio! Toni. Samo Toni. Kapiš?"
"Kužim. Toni Antiša."
"E sad Tonka. Tonči Tonka."

I tako da me je Zlatan jedini zvao skraćeno od Šime Leo Alen Toni - Aaaa Ante! - Aaaa Ante!

Oznake: art, Kultura, literatura

Sada sam u prednosti da se nađem u kakvoj takvoj prilici ovo je izlgedna šansa da, na kraju krajeva, započenem nešto zaista značajno. Kako budem odmicao tako ću se sve više približavati a to je ono, shvatio sam, prebroditi nerazumijevanje i nesporazume. Jer razdaljina koja je između dozvoljava pomak ali tek kad kao iz jedne luke stavim tačku uploveći u drugu mirnu luku. Tako je, kažem, jednom prilikom nešto slično rekao mi i Florian kada mi je pričao o onoj Botaničkoj bašti.

Ja ga tada nisam baš nešto bogznašta kontao dok mi je nabrajao sve cvijeće u Božjoj bašti ali to je bilo više Rajsko ostrvo, Ostrvo cvijeća. Florian je rekao da je lijepo što se i ja bavim kao pjesnik nečim tako plemenitim jer ta lirska nota kao i hortikultura je i bila ono što nas je spajala.

Tada mi je i prvi put dao to ime od milja Barba Šime. Jer treba, kaže izranjati i izranjati kao vaterpolo iz tih tvojih stihova. Naime, jednom sam ga uspio razumjeti vidiš ovdje je idilično Cvjetno je a zapravo sve je to Bilja. Tako i ti dragi Leo, Toni moj, ti pišeš te pjesme razvijaš ta jedra kao bijelo platno ili šarene slike svejedno na vjeru kao veš na balkonu ali svejedno ne praviš štete kao torpedo i riba je takva vazda u jatu i moj Alene dragi ako smijem tako da ti kažem pjesniče Barba Šime.

Tada sam rekao sebi da još više moram proširti svojih Sedam mora, naravno metaforično govoreći, ocean emotivnosti me je preplavio ali kao kupka u kadi ali ne tako da se utušim kao Jim Morrison poznati pjevač vrlo popularne čuvene i legedarne muzičke grupe The Doors.

Ne kažem da od tada ne pravim kupke ali kažem da pazim i kad se tuširam jer ko zna da sapun nije pod nogama. Treba paziti od lavora kade preko barke pa sve do kruzera. Jer jedno kad izbija poglavlje života kao vlaga drugo je kao jahta iz okupanog sunca na rivi.
Tako sam pomislio da uvijek u mojim pričama bude kokos voćka čudnovata jer ona dopliva do zaista lijepih plaža i daje mlijeko. Jednako sam mislio da krava to ne mi mogla, realno, a i samo drvo je vrlo karakteristično za odmor tijela i duše u tropskim krajevima.

Oznake: art, Književnost, literatura

Nastavljam svoj roman želeći biti sugstivan prateći radnju onako kako me prate. Naravno, sve je sada nekako u ovom pravcu dok ja gledam ne samo ispred sebe držim liniju neki smislenu nit kroz koju provlačim priču ili slamku za spašavanje ili konop zavitlavanja. Moja pažnja ako zastanem na malo nije rasuta ona onda ode u više pravaca ali ponekad je to predivan pejzaž ili panorama poneka opis. Zraka je snop svjetlosti u kojoj je prizma boja ili dan je rasute zrake sunca a dan je ionako bio vedar lijep i topao i blag.

Dan osvane ponekad usred moga čvrstoga sna ili mojih snova ili kad već pijem kafu usred moga unutarnjeg monologa. Ponekad, kao pisac, kao autor svoga djela kao tvorac kulturne baštine, ne znam prilikom pisanja je li to govorim ili samo u sebi, tehnički govoreći i dalje sam u ličnom monologu. To se ne čuje, ne razaznaje se, mislim jasno, iako mogu sebe podijeliti u ličnosti, tačnije likove, učiniti forumu, tehnički govoreći razgovornom:

"Šta ima kod tebe", pišće.
"Ništa, evo pišem roman."
"Šta, to u njemu piše?
"To bih i ja volio znati,"
"Kako to misliš?"
"Brzo, eto kako. Vrlo brzo. Ali, i gledam da to bude i za sutra."
"Mislio sam više kako, otkud to tako, to. To sam mislio"
"Znam da ti misliš kako mislim ali šta da ti kažem, Mislim pravo da ti kažem onako. Pomalo."
"Pomalo? Onako?" To kao cika-caka?"
" Ponekad me ispitivaču moj što me sve ovo priupitivaš u monologu mom misli odlutaju
pa jal te čujem jal ne čujem a zamislim i dalje od toga. Ne pitam te šta bi ti uradio, koja korist jer više sam se puta pitao."
"I šta se uglavno pitaš? O čemu se nikako ne pitaš?"
"Ne pitam se o mnogo toga, to je tačno. A i pitam se, zapitam se sve o svemu. Sve u svemu, to je."
"Znači, dolaziš do nekih konkretnih zaključaka."
"Priupitivaču moj mislim da na evo dolazi još nekoliko, koliko još zamišljenih likova a mi nismo sa mjesta mrdnuli."
"Jesmo pokoju progovoriili?"
"Nismo, to je samo moj unutarnji glas, tehnički gledano to je moj monolog samo izgleda da ga vodimo svi mi ovdje prisutni."

I tako, to je izvjena prednost ali i konfuzija romana što nija lično kao pisac kao stvaratelj ovoga lično romana ne znam jesam li to sam sa sobom govorio ili sa svima. A vani je baš lijep objektivno lijep dan i kad bih umio da ga opišem pjesničkije od ove proze to bi čak bio poetski dan. Bio to lirski, proljetni dan sa nekom dozom drage osjećajnosti kojoj još nemam ime ali tako mi se više sviđa. To znam jer mi prija i draška me onako, dopadljiv dan, a treba samo izaći u njega. To je sad problem što više ne znam izaći iz priče.

Oznake: art, Književnost, literatura

Oznake: fitnes, SPORT

Oznake: art, pozija, SPORT, znanonst

Bilo mi je, zaista, kao navijaču LFC vrlo zaniljivo to sa jednoga astrologškoga pogleda uočiti da, gledajući datum nastanka, većina klubova, nogometnih klubova, ovdje ipak moram napraviti razliku da ponegdje se razlikuje stvaranje generalno Sportskoga društva koje u svoje sekcije ubraja i Nogometni klub. Ali, drugo je kada se posebno osnuje jedan FC koji istog trenutka dobije ime koje tako nepromjenjeno nosi ili se bilježi datum kada dobije ime po kojem ga poznajemo danas. Uglavnom, ono što sam primjetrio iz relevantnih dokumentarnih izvora da su u ožujku, martu mjesecu, dakle mjesecu broj 3 a to je i po biblijskoj numerologiji dosta znakovit broj i sedam kao i devet dosta klubova,

Pa krenimo redom: Pored LFC a zapravo sam čekao namjerno ovaj trenutak kao odani fani ovoga meni takoreći od djetinstva najdražega kluba, kluba kojeg eto volim kao svi oni koji imaju svoju priču koja je fantastično urađena sa MONDO Nikad nećeš hodati sam. To je Fan Club navijača sa ovih Naših prostora: Mostara, Zenice, Zrenjanina, Podgorice, Beograda, Ljubljane, Sarajeva, Skoplja više nas ima nego Jugoslovena.

Više nas ima od Manchesterovih, Chelsiejevih i Arsenalovih navijača. U svakom slučaju baš je, što se tiče 3 mjeseca, Chelsea FC osnovan rano u martu prave Ribe Sheffield United koji će sad ispasti jednako su horoskopske Ribe a u 7 mjesecu Rak su West Ham i Brighton HA FC, Real Madrid FC je 6.3.1902 Valencia će sad za tri dana svoj rođendan. Byern je već proslavio kao rana Ribe. Benfica. Inter FC, Jedino je Sporting 1.7. a i Heart iz Škotske Rakovi u zodijaku.Rennes FC je u Francuskoj. Villareal FC su Ribe. Lecce FC Ribe.Nekako ta snaga proljeća ima kao proljećni potočići to a ovaj put nisam spominjao Rujan mjesec namjerno,
To ćemo u zlatno ljeto nećemo kvariti zlatni jubilej 129 LFC.

Dakle, možemo konstatovati da na našim prostorima uglavno smo učili njemačku školu nogometa jer tako se to širilio plovnim putem Dunava kao i inače još od starih Kelta i Ilira. Ako nismo naučili u Pragu ili Budimpešti jesmo u Beču.
A oni su vjerovatno, vjervatno kako su Englezi donijeli u Švicu,

Ovdje je baš nedavno Crvena Zvijezda proslavila svoj 46 rođendan 4.3.2021 a i Vojvodina FK 6.3. baš kao i Real Madrid FC.
Velež je inače Rak u horoskopu. Mostarski Redsi.

Oznake: art, SPORT, fitness, nogomet

Nema se tu mnogo reći John Holding je oformio 15.3. od Evertona novi klub Liverpool FC. Tada su svi igrali u nježno plavoj eventualno kao Manchester City i igralo je pola tima Evertona, a, Mersyside je takav ili su Škoti, ako to ikome išta znači osnivali nogometne klubove ili uglanom i igrali u njima.

Tog dana Life Path Liverpool FC dakle ispao je 15.3.1892 jednako je 1 i 5 i 3 kad sabereš su 9 a na drugoj strani 1 i 8 su 9 i 9 i 2 11 a 8 i 11 daju 19 što je u konačnici 20 to jest 2 . I ovamo 9 i ova 2 su 11 a kad sabereš 11 Life Path Liferpool FC je 2.

Sad je 15.3.2021 prošlo je ako me sjećanje služi 129 jubilarnih godina, zlatna godišnjica ovoga kluba. Naredne 2022 bit će i 130. Gerrard je za 125 još igrao ali nije se dalo osvojiti trofej ovdje je solidno sa Everton FC bratski ako uračunamo večerašnja 3 boda protiv tradicionalno neugodnih Wondersa FC. Znači današnja godišnjica je Life Path 9 i 5 jednako je 14 jednako je 5. Sa današnjim danom na svoju 129 zlatnu godišnjicu svoj 129 rođendan LFC je na Life Path 5. To onda znači da će sljedeće godine biti 6.

Liverpool FC je dakle Ribe u horoskopu kao mnogi veliki klubovi. Eto jedino Hajduk HNK je u Veljači pa je Vodolija ali to je zbog toga što je nastao idejno u Hasburškoj monarhiji u Češkoj a te boje su gotovo identične Union Jacku. Jer kad je jednom brod krenuo da upoznaje ljude o novoj igri zvanoj balun ili lopte onda je stizao redom u luke. Mislim da je tako i Liverpool FC mogao doprinjeti da ova igra engleska postane tako popularna danas. Marsej, Valencia, Barcelona, Genova, Bologna, Milan, Seviila, Atletico Bilbao, Basel, i sve tako do čuvenih Corinthiansa FC.

I spominju, FIFA barem tako kaže, zvanično priznaje Sheffield FC kao klub osnovan potkraj listopada 1857. ako se ne varam kao najstariji klub koji je igrao po pravilima. Izvodio aute, faule, i prirema ofsajd zamke.

Liverpool FC je opet čekao svoga Škota Bill Shankly je to bio da, ovaj put kao Redsi, kao "bloody Napolen" pokori svijet. I meni je to dopadljivo tako da je 1965 tačno Leed United FC izgubio u finalu prestižnoga FA nogometnoga engleskoga natjecanja.

I poslije, ja samo mogu prepričavati ono što ćete ionako naći i samo o ovom zaista PRVO NA SVIJETU KLUBU kojemu je jedini istinski rival za sve ove godine, to se nekako mora priznat Manchester United ali i Arsenal FC.

Ipak, treba reći da LFC je veliki koliko i Sarajevo, sad kako ko računa ali to je 700 000 stanovnika a ima 2 kluba. To je kao kad bi taman Sarajevo FC i Željo FC bili jednako uspješni u gradu Sarajevu kao što su Zrinski HNK i Široki Brijeg HNK kao uvjetno rečeno Mostarski klubovi. S tim da Mostar ima i 100 000 a ima i Veleža pride.

Manchester United ipak je u gradu sa 2 miliona to je jedan Berlin a istina Herta FC slabo igra. Naravno računam ja i Real Madrid FC u Milan AC i Barcelonu FC ali to su klubovi koje su osnovali englezi. Zato uvijek nekako kad igraju dobro i Real Madrid i Barcelona i Milan i kontam pola od toga je engleski nogometni duh.

Oznake: SPORT, karijera, Osobno, fittness

Ja sad ne mogu reći sve je rješenje, pretenciozno je izlaziti sa svim rješenjima za sve, čisto sumnjam da bi neko imao konačno rješenje. Jer ja još nisam mnogo toga izrješavao u svom romanu, ne kažem da nema neki okvir da nisam zamislio, recimo neku sinovicu Merimu, ali nisam je možda potpuno uramio, ili ne znam tačno vrijeme možda ću malo kasniti ili ranije stići dedline.
Tako da na neki način prepuštam se strujama ali i veslam tako da i veslam i pustim da vidim gdje će tok da me odnese tok misli jer možda u tom nadrealnom leži ono a ne realno, iskreno govoreći. Ako je ovo u tom onom kad se prepustim toku misli ili sanjarijama onda ne znam možda tek tada mogu da saznam. Možda mi ovo sad dođe jednako zbunjuće ali možda je proces pisanja takav rezultat pola pakleno osmišljenoga plana pola usput predomišljanja. Možda mogu tada opravdati i svoju labilnost možda se ne mogu potpuno zakleti u svoj čvrst i odlučan karakter jer onda ne bih nikad završio roman.

Težnje čovjeka su a tako i njegovoga djela da je savršen a ako ne baš savršen onda i polušavršen ne izlgeda loše. Ja zato polako pišem u livestreamingu u jedno realitiju gdje umjesto meni kao uvjek kliču: "Jerry!!! Jerry!!! Oprah!! Oprah!! Jerry!! Ali, nema veze

Plvidba spisatelja kroz zamisli koje evo nastoji što bolje realizirati kao i svaki sportski kolektiv odnosno tim, na terenu premda je bolje rečei travnjaku. Teren negdje je zaista bolje za radnike terence nego profinjene nogometaše koji vole da svoje nogometno umjeće prikažu na prilagoženoj površini, lijpo njegovanoj travi tačnije travnjaku ili ako je to u sali futsbal ili na plaži gdje su do artističke savršeni ovaj vid loptanja doveli Portugalci i Brazilci.

Iskreno rečeno, pravim malu digresiju, Englezi su ionako stvorili nogomet od ragbija, Ako ćemo pravo i danas u takoreći Ostrvskom Fudbalu ima elemenata degažiranja, preskakanja igre, dvoboja glavama na sredini terena jer sad ne mogu uhvatiti loptu rukom kao u Australiji gdje igraju Australijiski Fudbal i gdje su oformili Australijsku Fudbalsku Ligu i onda uzmu loptu i opet je degažiraju. S tim da razlika je i u tome ako je lopta onda nije ni okrugla više je kao što rekosmo australijska ili američka u Aneričkom Fudbalu ili NFL ondašnjoj Nacionalnoj Fudbalskoj ligi.

Jer ako je balun ali ne onaj kao što mi mislimo nego kako Francuzi ispravnije kažu ili u Španiji ili Dalmatinci balun onda je soccer nogomet a ne football. Zato latinoamerčiki nogometaši možda vještije sa mnogo više artističkoga stila igraju balun a englezi igraju zaista soccer samo što ih još liči na trenutke kada su se odmarali od rugbija kada je i nastala engleska igra football ili kako to kažu Francuzi ili Španjolci ili Dalmatinci balun. Ovo je bila samo jedna mala digresija jer pokušat ćemo u ovom romanu uočiti sličnosti i razlike u trenutcima opuštanja od ragby čuvene engleske igre kako su dečki izmislili soccer ili balun.
.

Oznake: art, Književnost, literatura

Demokrate ne vjeruju u pluralizram, Gledao sam i licemjernije stvari.
Totalitrano je večinsko uvjerenje nije više sve crno-bijelo sve je sad crveno-crno.
Rulet se otkotrljao u pravcu dobitka
Cenzura je samo ono što ti misli da skrišiš kao pokret otpora.

Ja ne bih čak ni da raspravljam o pojedinačnim narodnim milicijama.
Crna Afrika puna ih je Latinska Amerika narko kartela
Žene u Crnom nisu Feministčki odredi koje drže raznorazni odbori
iza ćoška prela seoska
Nešto cijeli dan viri iz Magazina.

Nešto je United nešto Jedinstvo nešto su Proleterske brigade
Kad bolje razmislim nije samo Elan Omladinskih brigada
Ili Polet ili Proleter
Ima tu i i čisto ženske inicijative kao aktivistički neki na nekom
kao aktivističkom planu.

Oznake: art, Književnost, literatura

Slušao sam o kliničkoj depresiji i anksioznosti koje osjeća Jovana, ona i otvorena i hrabor priča o tome, osobito podstaknuta Megan koja zapravo nije imala pred Oprah u jednom rijalitiju sličnom Farma ili Zadruga ili ranije Đilasovom Blizanci Franzuci, pomalo ženskasti, kao što je Jovana misli da je slatka onako muškasta.

Ali, ako je teško i nemaš riječi objasniti svoju kliničku depresiju potonuće gdje ti se javljaju praktično suicidalne misli kao kod Dade Vujasinović koja je osjećala da je nekako svojim pisanjem kao srpska novinarska izdala srpstvo i zato se ubila, ili Majakovski ili Ernest Heminvej pred kraj svoga života koji nije bio toliko depresivan koliko je bio pun realnih bolova ili Kurt Kobejn koji je bio nesretno zaljubljen u ženu koja, iako mu je rodila kćerku, nije ispunila njegova očekivanja.

Kurtni je svirala u svojoj grupi Pičoka u prijevodu i nije vidjela ništa spornoga što Poli želi kreker.
I što Kobejn gleda u Hare Rama Hare Krišna i pije čaj od nane. U oproštajno pismu kaže žao mu ponajviše što je iznevjerio fanove što je možda se prodao u komercijalu kao Metalica 1991 sa potpisanim ugovorom sa najvećom korporavinom gromadom kao uostalom u UG De LUX sa CNN.

Tajkunska TV je iznevjerila idela BE92 tih skromnih početaka kada je ideal vrijedio a ne krupni kapital.

I pristjetimo se prljavih industijskih ulica Manchestera kada je Joy Division sa provokativnim nazivom još kao grupa Warsaw svirala Walk IN Line.
Jan možda nije mogao podnjeti tu turneju po USA smatrao je da ga vole samo zbog epileptičnog plesa jer je samo zbog toga zanimljiv ali nije imao neko ohrabrenje ni od žene, mlad se oženio i oboje su dobili kćerku, i kao Rak u horoskopu predodređen za depresiju i nesigurnost.

Teško je nabrojati sve poput iskrene ispovjedi poput ove sad Jovane ove sa N1 nama znanoj kao urednici jednih novina ali možemo se saosjećati osobito je važno da ju obitelj i njoj najbliži nije i nisu osuđivali ili stigmatizirali.

Jovana hrabro istupa kao primjer svim ženama i ljudima svakako da potraže psihološku pomoć, znamo da ima dosta psihologa kao Boris Tadić koji je izgubio izbore od Tomislava Nikolića i Glavnoga Baje.
I
Tu je svakako psiholog i u SPS vjerovatno svima poznata divna žena, koja je vrlo pristojno vodila NS ove zemlje.

Vjerojatno bi Jovana imala povjerenje i u Dabišu ovdje u Srbiji tako zvanoga ili poznatu kćerku još poznatijeg poznavatelja ljudskih duša osnivaća jedne stranke Srba u Republici Hrvatskoj.

Oznake: art, Književnost, Novinarstvo, psihologija

Imam prilično dobru komunikaciju sa susjedima. Mogao bih reći odličnu. Ne samo moj haustor ili dvorište ili Mjesna zajednica našega jedinoga književnoga Nobelovca, nego i grada kao strukture. Komunikacija kao ponekad optička ponekad svi sve čuju priroda budućega Globalnoga sela je da, svejedno, grad od 100 000 ili 300 000 ili pola miliona stanovnika ili grad veličine Zagreba ili grad još veći metropola poput Beograda postaje kao 10-tak kuća ili 30-tak kuća u selu, ili 50 ako je selo nešto veće i nisu svi rođaci.

Ako je metropola onda su tu i zaseoci ne samo selo a učili smo da postoje nekoliko tipova sela u Regionu. Ovdje na našim prostorima razlikujemo najmanje četiri tipa sela. Zavisi da li su na moru, na Durmitoru, Vlašiću, ili Zlatiboru, ili su to vojvođanska sela. Mislim da to znate iz Prirode i društva iz IV razreda pa ne moram to isticati.

Miljenko Jergović je u svom poznatom romanu uspoređivao na neki način bosanska sela i francuska sela ili možemo reći talijanska. Spominjao je i cipele ispred vrata ili slične stvari ili razdaljinu između kuća.

Danas to ne vrijedi danas se polemiše oko selo-grad ali u principu ako NASA lansira svoje sonde ili KINA plasira svoju Astro ekipu na tamnu stranu mjeseca onda nema šta da se kaže. U konjukciji smo Jupitera i Saturna ovaj je naopako okrenut totalno drugačije od drugih, u Jupitera su se kleli kao ranije u Zevsa drevni narodi iz Antičkoga doba.

Jupiter je ogroman kao Rusija, recimo danas, i štiti kao reketari kao Imperijalne sile sa svojim pripadajućim satelitima Zemlju od Sudnjega dana tačnije od Armagedona ili Kataklizmičkih pojava koje bi, ne daj Bože, učinile nažao cjelokupnom čovječanstvu osobito nejaći ženama i djeci.

Tako svaka država manja ili veća je kao potpisnica preventive da se Armagedon ne dogodi dužna je i prevetivno raditi na očuvanju konvencija čije su potpisnice konzezusom.

Konzezusom je postignuta suglasnot o dogovoru svih pomenutih članica da svojim potpisom se obvezuju da će djelovati kako je rečeno i dogovoreno u tom sporazumu. Sve strane će uložiti zajedniči pošten valjan i iskren trud da u svijeu bude Globalno bolje a da se Univerzalno uklone svi nedostatci i kako ne treba a da bude kako treba.

Sve treba, dakle, u zaključku u konačnici da bude kako je najbolje a ne kako je najgore kako za svakogu članicu ponaoosobo tako i za svakog njenog društvenog faktora a aktivnim dopirnosom i sveukupno da svima nama bude bolje, naposljetku, najzad i dakako.

Tretirano ovako ovo pitanje učinilo je mnogo na mnogim planovima prvo ja sam imao lične planove i sad vidim moram ih uklapati sa Globalnim tokovima i cirkulativnim trendom novonastalih vrijednosti novog čovjeka nove žene i novog rasporeda stvari i odnosa ali i novog boljeg sutra i novog boljeg vrlog svijeta. Vrlina a ne mana naš je moto.

Oznake: art, Književnost, literatura, pria

Kroz dijalog nekad postižem dosta a nekad ništa, isprazni razgovor ne unosi sporazumjevanje ali može unjeti dodatna objašnjenja kao kod književnih kritičara ili ozbiljnih studija kojima su potrebne fusnote. Mislim takođe da ljudi najviše ne razumiju, ljudi ne shvataju pjesnike, i pjesnik pojedini se trudi da pobliže objasni šta je kao pisac, prijek svega htio reći, a kao pjesnik naročito mu je stalo. Pjesnik poneki piše i ako mu ne rade o glavi nije mu stalo shvataju li ga ili ne, može ispasti još više cool, ono stvarno, kakva je akustika publlike, da zvuči skroz superstar. Ipak dijaloška forma je samo forma istinski razgovor postižem kroz neobaveznu priču, nema tu ništa, nikakvog intervjua za ovo ili ono da neko dokaže koliko je sposoban ili pametan, da se padne u zamku ispitivanja, ispipavanja koliko i šta zna, možda stvarno čovjek ništa ne o tome ne zna.
Možda nije čuo ili nije upućen ili čovjeka možda uopće i ne zanimaju, što se kaže, ćarsijske priče. Časkaš onako, pomalo pokušavaš da se približiš bez dvoumljenja ili zadnje misli.
Mislim da na to liče moji dijalozi u mojim pričama. Mnogo koristi govor tijela, ako recimo u supermarketu uzmem đačku paštetu čujem malo potom dvojicu ispred mene razgovor o klicama. Kao sve što raste i treba da raste jer takav je red. I onda vidim da uz malo više upadne i prilično nekulturne baš onako glasne kao magare komentara dokle je priča došla.

Oznake: art, Književnost, literatura, priče

Ja ovdje ne skupljam nikakve poene, ja već praktično od prvoga razreda Osnovne škole dobijam 5 za svoje lirske sastave. Ako i sada treba da se osvrnem na svoj rad od jedan do pet lako mi je, nisam tašt čovjek, priznati da je odličan 5. Ako oscjenjujem od jedan do deset, ne mogu sebe ocjeniti, s obzirom na okolnosti, više nego je presjednik naše države dobio ocjenu na svojim studijama. Možda bih, i ne htijući zapao u neki nezavidan položaj tako da svoj rad ocjenjujem sa 8 + jer takva je realna situcija.

Mogu ja misliti da sam zaslužio više se ocjentiti ali 8+ je dovoljno da nastavimo moj roman. Kako sam rekao ne skupljajući poene, osobite ne na političkom polju jer ovo je književno-umjetnički domet građu uglavnom prikupljam zapažajući i promišljajući svijet i o svijetu koji me okružuje. Zapravo, to je aktivna meditacija i refleksija onoga što eventualno kao pjesnik i živo biće i društvena komponenta, građanin i napredna inteligencija doživljavam i kako sve to mili brate negdje u sebi osjećam. Projekcija je kako bih, valjda, zamislio ili volio da se ostvarim i u svom kreativnom potencijalu i stvarajući umjetničke svjetove koje su kao takvi pretpostavljena fikcija.

Učili su me da i realizam koji je onomad bio vrlo popularan nije bio realan kao da je dokumentarni vid određene faktografije nego da je univerzalno vrednovanje duga vremena i da iako je uspješno oponaša stvarnost ipak samo djelo vrlo uspjele fikcije. Može se temeljiti kako smo rekli na određenim događajima datiranim u arhivama kao činjenični ali sve je to romansirano dakle olikovljeno.

Kao pisac nije ništa osobito ni htio da kaže nego samo da dočara to vrijeme kako je to on vidio iz svoje perspektive iz svoje tačke gledišta kao subjektivitet koji je u aktu slovkanja želio prenjeti možda neku pretpostavku oličenu u šta bi bilo kad bi bilo.

Šta sve nije već bilo i kad je bilo i kad nije bilo teško mi je tako ulaziti u filozofske špekulacije i naširoka polemiziranja ali postoji ideja, to je ona ista stvar koje se sjetiš jednostavno ti nadođe jednom jednoga dana ili u neka doba ili u tom momentumu i ti je se tad i sjetiš.

Onda tema ima mnogo uvijek ih je bilo, bez daljnjega. Ja u ovom svom sad romanu koji pišem pomalo se ugrađujem ali ne kao što je to slučaj onako kako to slušate kad upalite TV ekrane i tamo imate dnevno-informativni program.

Ja dnevno imam neki program to je ako mogu postiči stranica-dvije eventualno desetak stranica lijepo napisanih sa lijepim rukopisom što se kaže, čitkim i da ako neko voli ovakvu vrstu pisanja pročita ako ima vremena i ako voli ako je prijatelj moje umjetnosti.

Ovdje ja ništa ne prenosim rekla-kazala, ja sam duboko zamislio koncept kao što sam imao prilike vidjeti određene radove konceputalne umjetnosti i to je u art svijetu vrlo neobično, rekao bih.
Ne bih da pretjerujem da sam bude toliko začuđujuće ili baš, što se kaže, ekscentrično, nastojim da stvorim balans. Mislim da je svakom artistističkom pravcu sklad odnosa unutar, kako bi se sad izrazio, tih komponenti da, najbolje rješenje za jedno dobro postignuće ako ne idealno.

Oznake: art, Književnost, literatura

Pun mjesec iskristališe sve, kao šećer je. Ne želim se posipati mjesečinom po glavi, sladak sam koliko treba, gorko mi je sve što gorči, a oporo okus nije jedino od lizanja rana. Takođe nisam dupelizac. Posmatraš me možda možda te ne razmatram jer jasno je kao klimanje glavom, ovo je neko određenje naspram nekog određenja. Ima ovdje nešto naspram odnosa unutar odnosa između relacija i isprepletno je koliko bi čovjek mogao razvezati jezik.

Nisam kvalifikovan da pišem pjesme ili da jednostavno pišem književno-umetnička djela. Nisam završio visoke škole, jesam doduše Gimnaziju. Ali, ukrali su mi diplomu koja mi i nije značila mnogo, i dokaze o školovanju nemam da sam nekada bio neki student. Univerzitet jedan a ni drugi nisam završio dakle nisam visoko kvalikovana radna snaga.

Činjenina je i to da znam osnovne principe, svaki prinicip rada je na nekom principu djelovanja i tom smislu zaista možemo lako učiti jezike po šablonu ili sistemu postoji sistem ili postoje vrijedonosni sistemi, ne bih da morališem ili preduboko ulazim u sva etička pitanja.
Postoje određeni proseci i mehanizmi, nešto radi na nečemu, ja evo radim na svojim pjesmama i svojoj poetici, svojim literarnim sastavima. Otvorio sam i Textsdžinicu čak sam i skoro napravio svoju državu Textas koja bi zasebno egzistirala ako ima svoj dinar više.
Naravno, nisam tražio potporu od sličnih ali drugog strukovnoga usmjerenja institucija nisam ulazio pokušao uči u korporativne odnose ili svoju imperiju izgrađujem tek kroz Sabrana djela koja bi, pretpostavljal, nešto značila u artističkom svijetu.
Ne upuštam se u romane sa kriminalističkom fabulom ili prošlošću, organiziram samo tekst, naravno pasuse diskurse a motiv mi je najmanja jedinica jedne veće lirske slike. Kao lirska nota, ako hoćete.

Ovo treba shvatiti jer jezik koji sam sebe nadgrađuje u figure čineći fantastične oblike kao materija u svemiru kao voda zrak vatra zemlja koja oblikuju prirodu.
Ja, ipak, ne bih da naškodim sa zemljotresima, velikim erupcijama vulkana, cunamijima, potopima, ili vjetrovima koji dosežu takvu brzinu i razjarenost da nose sve pred sobom pa ih po razornoj moći zovu oluje, orkani, bure, tornada, košave, promaja.

Ja bih jednako da oblikuje svjetove, kao što to i Aristotel reče, ali isključivo bazirane na mašti, ima negdje sam pročitao i vidio da mašta može svašta.
Tako da ako si bujne i razigrane mašte ne bi trenao naškoditi svijetu i djecu, barem kad sam ja bio dijete posticali su na kreativnost, a mašta je i po psiholozima kao jedno kontrolisano sanjarenje jedan od odbramenih mehanizama, psihološki odbramebi mehanizam čovjeka za njegovo sveukupno zdravlje. To i sublimacija.
Te sublimirajuće slike mnoge, ako uspiješ da ih ostvariš na dobar, pošten i valjan način, nekima ili mnogima se i sviđaju.
To što se onda drugima sviđa, ne znam, ja obično kažem nisam dobio diplomu od društva kao oficijelni pjesnik estradne evokacije, ali pišem svoje pjesme i nastojim da prihvatim izazov stvarajući vlastitu poetiku.

Fikcija nije što i montiran proces, postoji doduše tehnika montaže ali postoji Ars Poetika i tamo ima sve o čemu više-manje pričam.
Više-manje ponekad mi se čini da bih mogao pričati o svemu i to se zove naracija osim kad dođeš do opisa, ako je opis prirode u pitanju onda je to prirodni opis.
Ako je opisuješ društvo možda bolje ne direktno jer to je društveni opis i tu se mnogi slažu da je bolje služiti se basnom, alegroijom, simbolizmom, parabolama, i Isus je jednako pripovjedao tako jer je znao da ga slušaju farizeji iz singaoga, pismoznanci i da njegova riječ može doći do Poglavara u Judejskoj provinciji.

Sad jedino pred piscem je teško što su mnoga naša prezimena preuzeta iz basni pa bi došlo do konfuzije kad bi čovjek pisao basnu a ona se protumačila kao novinski izvještaj, kolumna ili raport.

Zamislite da sad kažemo bila jednom jedna Jelena i Srna,Golubac, Vrabac, Zec, Srna, Konjić, ili Zmaj. Bio jedan Zmaj. Medved. Lisica.
Zaista teko je sada napisati basnu kao nekada Dositeju Obradoviću jer kakva su danas vremena vjerujem da više niko od vas ne zna jesam li ovo rekao samo životinje ili prozvao nekom prezimenom ili imenom. A imena su mrska. Tako da je gotovo nezamislivo napisati proznu formu poput basne makar da je samo flora u pitanju. Poznavao sam jednom jednoga, na Ostrvu cvijeća jednom jednoga Floriana koji mi je ispričao da je tamo bila posljednja Rajska bašta i hippi generacija a ništa ga nisam shvatio kad mi počeo nabrajati uglavnom ljekovito bilje i botaničku baštu.

Oznake: art, Književnost, literatura

Mislim da moja žena pada na psihološkom planu
To mi znatno otežava
Mislim da moja žena pokazuje određene psihološke teškoće
Ne želim da je etiketiram

Jednostavno ne želim više
Ne mogu neću ne želim više
Mislim da ne pomaže začarani krug
Projekat je napušten što se mene tiče

Što se mene tiče, ne želim diskretitirati
Nije ovo dostojanstveno a želio bih bar malo više da smo
draga bića
Lično, želio bih polako da se izvučem iz svega
Ne želeći nikom zlo, ne bih htio da stradam
a daleko od toga da vladam.

Oznake: art, Književnost, literatura

Ja se nisam niti pokušao pretvarati u svome pisanju, Novosađanke i ja smo se ostvarili jer ništa nije lijepo od najljepših a za mene su moje sugrađanke najljepše žene na svijetu. Stil je čovjek, ali to je još jedna drevna mudrost. Naravno da kad je riječ o stilu zapravo treba naći neku minijaturu koja bi dala snagu učinila upečatljivim ovaj moj trud ovom osjećanju izvjesnoga ponosa što sam u prilici svakoga dana u šetnji vidjeti tako bajkovit ženski svijet.
Čovjek u vedrom danu osjeća nebesku plavu, sunce koje donosi optimizam sve je, naravno, u ovakvom gradu sjajnije i oči koje bez obzira jesu li plave ili zelene slažu se i pristaju ambijentu. Idila je pogodna riječ, idilična razlednica je prikladna jer sve je u skladnom odnosu vjetar je povjetarac da prenosi mirise ugodne i prijatno je, lijep dan se nastavlja, i dekor nije dakle isceniran dekor nije tek tako tu, ali ljepota je, čini se, ipak darovana ovom gradu, i zaista najlepše žene koje viđam u svojim šetnjama, svoje sugrađanke od grada su učinile izvjestan Olimp ali nije nikakvo natjecanje nije Misicijada ili Olimpijada. Osim toga ovaj grad je pored najveće europske rijeke, mjesec pun kad izađe kao da je izronio biser ispred tebe, a ravničarski kraj pruža se u beskraj.
Suncokreti se okreću prema suncu, tratinčice su već svima poznate, sve se manje više zna, i u drugim gradovima puni su trgovi i parkovi i bulevari ali, ja lično mislim da postoji ova nijansa koju nanosim ovo što vam pričam kao istinu i samo istinu, svoj doživljaj ljepote ženskoga bića moga grada, mojih sugrađanki.
Nemam posljednu ili zadnju misao, ne poznajem na ličnom nivou te žene ovo nije ta priča nije priča o strukturama grada, o hijerahiji bilo čega, ili nečega, ovo je jedna divna želja da se prenese ono što smatram da je univerzalna istina iako polazim subjektivno ali realno gledajući, čisto sumnjam da ima igdje mjesta poreći da griješim. Ja ne vjerujem da se ovo može osporiti jedino se pitam kako mogu odgovoriti izazovu da to najljbolje , bolje od svih drugih odam ovo i priznam što se priznati mora, doživljaj koji svakog dana i mene čini plemenitim od spoznaje i saznanja da sam privilegovan i da jednostavno je lijepo radovati se danu kada će najljepše žene šetati po mome gradu.

Oznake: art, literatura, Književnost

Misao mi ne ide do kraja rečenice. Zamišljen sam na pola slike, tako se more odmotava u val. Cijelo ljeto je preda mnom da sastavim dvije poštene riječi o onim odnosima kada kao namigujemo kao u prolazu. Imam nekoliko zanimljiv T-shirt majica, jedna je sa hamburegerom, žuta ali sa hamburgerom, ako bih je postavio na instagram ništa ne bih postigao jer ona je dio ove panorame.
Imam jednu gdje su starke, plava a starke su crne možda su malo i odšnjirane kao sanjarenje ili kako priča treba da se vuče, ako još slušaš dobru muziku.
Ja mislim da slušam dobru muziku plešem, ah iz spontanituiteta valjda je to svrha prepuštam se jer možda je to rimična sekcija jedina u kojoj sam stalno prisutan. Ljepota i ljubav nas okružuju, nadam se ako možemo to da održimo kao druge stvari koje nam stvarno prijaju u kojima nastojimo pronaći užitak.
Dakle, imam nekolicinu majica za ljeto, jedna je žuta i druga je potpuno žuto na sredini joj slika sa nekim tropskim ostrvom. Nedavno sam kupio crveni šorc i mislim da će biti sasvim ok jer crvena je sasvim ok boja.
Pokušavam izbjeći šarolika značenja iako volim šarolike boje, vidio sam da jedan prodaje košulje vrlo zaniljive ali sada sam više u trendu T-shirt majica.
Ne znam kad sam počeo za tene govoriti snickers kao one čokoladice ali stvarno ponekad mi tako izleti snickers pa snickers.
Kad smo kod toga imam jedne tirkizno plave i plava je kao i crvena ok. Za sunce se više-manje zna a i koralni grebeni su prepuni onako boja a naš Dunav kao i boja našega grada sa golubom i maslinovom grančicom je one plave koja mi je možda i najdraža.
Opet nemam poentu na kraju, ne očekujet to ovih dana ali ako počenemo od pokreta od boje od aure od načina kako grad pretstavlja akustičnost njihovoga žamora to je sve pokušaj da se opiše ljepota djevojaka i žena moga grada. To je zaista čudesno ali ja sad nemam druge niti mogu se izvuči na neke ustaljena raportiranja. Doživljaj je za mene prevažan tako da ćemo vidjeti kako sve to, ne znam, evo... uopće sad baš ništa ne znam, pojma nemam, opet sam zastao tu pred tom slikom...

Oznake: art, Književnost, literatura, Kultura

2.

I ranije sam viđao kako neko vozi bicikl ali ovdje žene voze svoje bicikle na jedan način jer ti se čini da drugog nema. Tačno je, elegancija koja je u pitanju nepravi pitanje ali ja se pitam kako je tako istančan stil i tu zaista ima erotičnosti.

U ovom gradu žene voze bicikle ali ovdje je to neka vrsta umjetnosti kao talasi na potočiću ili tek blagi obrisi svečanosti kao da priča teče u svom željenom pravcu.

Ako na to dodate poseban ukus u odijevanju bez obzira da je klasična elegancija ili sportski dres kod, nema veze ništa to ne smeta doživljaj je jednako ugodan prijatan i neponovljiv i pristaje samo ovom gradu dok žene voze svoja bicikla kroz svoj grad.

Neko napuni svoje baterije na ovaj ili onaj poželjan način, meni su oči pune grada u kojem živim, i sam vozim bicikli, ili jednostavno šetam se po gradu i gledam lijepe žene okreću pedale, upravljaju governale, onako sjede graciozno pokreti su milina jedna. Lijepe žene ukrašavaju sve, grad je osmišljen svakako po mjeri čovjeka, osobito grad poput Novog Sada koji je na jednog velikoj europskoj rijeci koja pleše svoj valcer. Ali, ovdje nije to samo salonski, ovdje to nije protokolarno ovdje ima duše, odiše šarmom kao tufnice. I bez obzira gdje god da uđem grad lijep, a pored izuzetno lijepe lokacije i koji je prilično dobro osmišljen ovdje ove lijepe njegove žene, njegove građanke Novosađanke čine ga prijestolnicom u kojem stara Neoplanta nema konkurencije. Ne bih mogao reći da je to zbog toga jer ovdje su žene rijetke ljepote ili neobično lijepe kao u Dublinu samo zato jer su Ginger, prirodna boja šargarepe ili tako nešto pa ih to, kao, čini totačno drugačjim od drugim. Nije uopće to. To je pojednostavljena šablonska stvar. To je isuviše osiromašne pogled i čak nije ni uzvišen ni poetski a i to zavisi možda neko smatra da je Španija ili Italija ispre Ginger Irske.

Tako vrijedi ako mislite da možda u mom gradu ima isključivo plavih žena kao što mnogi odmah pomsile na Švedsku ili Island ili Dansku ili Norvešku. Nije. Mogu biti malo blijeđeg tena ali kao Britanke ili Ruskinje nije to predusno to je jednako arhetipski. Imam osjećaš da se polako ponavljam jer ako, kao pjesnik koji želi da najtananijom emocijom i istančano delikatesno opišem ljepotu djevojaka, žena svoga grada ako sam rekao da su nekako, a jesu, jedinstvene, izazov je pronaći te momentume koje bi dovoljno približe doživljaj jedne unikatnosti nečega izvarednosti koje se ne može podvesti pod standardna banaliziranja.

Svakako da imaju svoj karakter, to je tačno, tačno je da je personality žena moga grada nekakav osobit spoj i sad dolazim do toga da potežem na nešto nečega ovo ili ono. Htio bih da ovo ispadne ne samo kao dobro ocjenjen lirski sastav htio bi da znate o čemu govorim. Htio bih da vidite da pokušavam da kažem ono kako da kažem. A opet bez onoga recimo ili takoreći. Nije ovo samo tvrdnja ovo je gotovo pa ushićenje.pa ushićenje.

Oznake: art, Kultura, priče

Djevojke u mome gradu su najbolje. Novosađanke imaju super nešto, wow! Kako su super stvarno, za mene su naj naj naj,vjerujem, djevojke iz moga grada su skroz ok. Ne bih ovo mogao napisati bez određenih činjenica. Ja ih shvatam bolje od drugih prirodno a, čini se, najzad, da sam našao grad gdje djevojke, žene, shvataju mene. Moja žena me voli, ali ništa ne shvata.

Ja volim djevojke Novog Sada, I mislim da su svakako ovdje najljepše žene, ljepše I od Beograđanki. Ovo je potpuno po mom ukusu, od glave do pete Vojvođanke su na prvom mjestu. Na prvom mjestu na svijetu. Ne mogu više reći da Mediteranski tip žene: Dalmatinke ili Crnogorke sa obale, ili generalno Azurna obala ili Ibisa ili Palma de Majorca ili slično mogu biti ljepše po bilo kojem standardu ili mjerilima od žena iz moga grada moga Novoga Sada.

Inače, sam Sarajlija ali u Bosni su inače muškarci, čini se, daleko ljepši od bosanskih žena. Ovdje sve su žene ljepše ne zna se koja je lješpa od druge ali imaju neki šik tu ženstvenost kojom ovo podneblje, nema sumnje, spaja nas.

Ima tako stvari koje jednostavno ili jesu ili nisu jedno za drugo. Privlače se ili se ne privlače ako sam igdje bio privlačniji i ako me je žena više privlačila kao žena to je ovdje u mom gradu. Osvajaju me, a tako se kaže magnetizmom, opčinjavaju me jer su, jedinstveno, ali iskreno. Lijepim i lijepo, onim jednostavno je to to, nemam riječi.

Zapravo imam ove riječi hvale ali ne bih neumjesno da ostanem na njima trapav mi je pomalo uvod jer želio bih zaista opisati ova bića ovdje. Ima nešto, uvijek ima ono nešto, to svi znaju i ja vjerujem da je to to. Nema u biti ništa drugo. Ima samo ovo ovo što ako osjetiš onda se i osjeća ovako nježno i plemenito. Ranije sam se susretao sa blagonaklonošću i brižnošću, pažnjom, sad je samo malo delikatnija situacija.

U gradu je tako lijepih žena a sad je to pomalo škakljivo kad procentualno ima tako mnogo srodnih ženskih duša, bića su ta jednako prepoznatljiva tvom svijetu i tvoj svijet prepoznaje nekako svu raskoš i delikatnost djevojaka grada u kojem živim. Ali, kad, što se kaže, možda, imamo i druge preokupacije. Ima možda onih koji jednako prepoznaju taj uspio susret tu zaista prijemčivost jedno na drugo to druželjublje i simpatije ali im je onda krivo kako ne postižu i sami to a meni u ovoj mojoj, sad mogu slobodno reći prirodnoj sredini je to znatno lakše.

Ne bih da me u startu pogrešno shvati, želio bih da me se ispravno shvati, ali ovo jest fakt ovo je to određenje to je tako je i odiše sve na najbolji mogući način svojom atraktivnošću ali i svim dragostima. Pokušat ću sada da smislim to nekako poetski da to ide na lirsku notu da nije banalistički jer vrijednost je značajna. I ako vjerujem da posjedujemo da imamo to da u svom gradu volim žene koje su tu onda mi se zaista o njima piše. Ne mislim zaista, odgovorno, da bi me impresionarao više Pariz ili neka drugi grad u svijetu. Ali, vjerovatno postoji to, tako se to ispuni da neko bude zaljubljen u žene u svom gradu.

Oznake: art, literatura, Kultura

Oznake: ljubav, Kultura

Oznake: blagdan

Ilija je za ove lijepe dane nalazio pronaći i pronaći se u svoj Adi. Idila jedna Ilija i ta Ada čista IlijaAda. Lijepo jedno riječno ostrvce ali nije se posve osjećao Robinson osjećao se adekvatno, kao inače u tim proljetnim, letnjim danima zlatnoga ljeta i rane ljupke jeseni danima. IlijaAda je bila sve što je čovjeku potrebnu, odmaralište takoreći, jedan prirodan rezervat jedna duševnost meditacija i laganica. Fino sve.
Ilija nikada nije želio da grmi naokolo na nekoga on je bio tih i povučen čovjek nije želio biti Šef Raje ili neki Lider nečega. On je odabrao svoju Adu ili je ona nekako odabrala njega tek kada se stidljivo pojavila gdje je ranije nije bilo. Nadrealno možda jeste kao ona jedna žena u Parizu, što sam čuo da je bila pored rijeke Sene.
Ne nije se zvala Sena, okej uredu je, nego je Pariz kao grad na rijeci Sena. Ne kažem lijepo, nije se zvala Senka nije ni Seneka.
Rijeka Sena kako bih rekao, to na na francuskom samo u originalu.
Ada je bila, mislim, nemam riječi.

Oznake: art, Književnost, priče, literatura

DANAS JE KOJI VEĆ DAN NAŠE PLOVIDBE. KAKO SMO PRISTAJALI U MIRNE LUKE ULOGA SIDRAŠA BILA JE OD ODLUČUJUĆEGA ZNAČAJA, POKAZAO SE VRLO DOBAR. KAO UOSTALO SVI MOJI LJUDI OD PALUBE.

Oznake: art, umjetnost, priče

"Bela Lala!?", ta nemojte kazati. Jesam kao što je Ljubičica Bella.
"Iza čega?"
" Ma daj, to je stari štos"
"Ne stvarno Lala Bella, Ljubičica Bella, a iza čega"
"Nemoj me zezati Grozdana i kikotati se tako"
"Ne stvarno ti si dakle Iza bela. Iza čega?

I naravno da se Grozdana nastavila smijati diskretno podhrtavajući tijelom kao čokoti vinove loze.

"Stvarno ti je to bezveze, reče Bela Lala koju eto Grozdana Bella Lala."
"A gdje je ti je onaj tvoj tikvan, budnevaš?"
Grozdana se sad uozbilji, i pogleda je, reče: "On je Tulip, Tulip Makedonski."
"Tulip Makedonski, hahahaha."
"Ti si samo ljubomorna na moga Tulipana."
"A da ti je i Pelikan baš me briga."
"Pelikani su ptice samo da znaš. Ne rastu u vrtu."
"Joj tebe Izabela."
"Nije Izabela, opet ti."
"Dobor onda Iza čega?"
"Užasna si !!!"
"Hajde Bela Lalo nemoj tako, treba dočekati Bella Ljubičicu znaš kakva je.
"Jest pa si zato mene tu stala zezati."

Bela Lala i Grozdana bile su kao što vidimo bliske prijateljice kao uostalom, i Bella Ljubica i sve na Ostrvu Cvijeća.
Bio je jedan Florian u kojeg su bile zagledane na onoj drugoj strani plaže.

Oznake: art, literatura, Književnost

Poslanička misija je jedna stvar zastupnice u parlamentarnim klupama Narodne skupštine ili Sabora ili Gradskih odbora ili Pokrajinska vlada ili Federalni dom, Gornji dom kao Gornji kaptol ilii Hill ili Vakuf Gornji ili Donji dom ili Kaptol donji ili Vakuf Donji.

Senatori i osobito senatorke su zastupnice ali poslanička ideja je više kao misija jedne ideološke strukture jedne božanske zastupljenosti, otjelovljenja neke Više Volje, Moćne Volje kao Duh Sveti kojeg smo nazivali kojim zače Blažena Marija vazda Djevica.

Ali, Volja Moći i Snaga Zakona Jakoga na koje se često pozivaju zastupnice ne samo misionarke i misionari jedne svjetonazorske vizije svijeta. Otuda Knjiga poslanica ne može zastupati zastupnice ona će pokušati u što objektivnijem svjetlu realno tačno tako kakav je položaj zastupnice koja nije samo zastupnik nego i sistem vrijednosti i pokazatelj društvene duše kao takve, ako smijem reči.

Knjiga poslanica je svima na nauk kao sve što zapisujemo u nadi da će u duhu svoga vremena ostati trajna kategorija na raspolaganju iskustvu i mudrosti koje čovječanstvo stiče pojavom pisma, knjige, kulture i civilizacijskih tekovina.

Ono će nas i dalje nadahnjivati i crpjet ćemo iz Knjige poslanice zrelija, možda različitija shvatanja ali zahvalnija što su to zastupnice, što one predstavljaju što nam znače i poslanice koje znaju svoje mjesto i ulogu u svojoj zajednici ali i kao dio i članice svoje obitelji prvenstveno i ukupnog smisla postojanja humanizma kao takvog.

Knjiga poslanica će nam svakako vratiti vjeru i dati neophodnu nadu da poslaničke klupe nisu tu tek reda radi, tačnije redova radi, jer i u vojsci ima čin redova, ali aktivnost koja je plemenita zastupnički aktivizam koji je viši od mandata za jednu sezonu ili samopredstavljanja, to svakako Knjiga poslanica uči.

Moguće je da u stanačkom okruženju izgubiš integritet i utopiš se u kolektivitetu ali zastupnica je uvijek sa velikim Z kao Zastupnica koja u Knigi poslanica ostaje vjerna i dosljedna iako naizgled potčinjena hijerarhiji imaju na svijesti i savjest po kojoj djeluje ne kao aktivista djeleći prije toga u kampanji letke ili obavljajući slične naglašene poletne zadatke nego Knjiga poslanica kazuje da Zastupnica u svakom slučaju uvijek drži do dostojanstva ugleda i časti osobnosti i bića kao takvoga jer sva bića su rođena podjednako jednako i sa istim ljudskim pravima i slobodama. To Zastupnica u ovoj Knjigi poslanica zna.

Oznake: art, Kultura, priče, literatura, Književnost

“Ne čudi me.” konstatova Jorgovanka.

“Zbilja.”

“Ne stvarno, ne čudi me. Lijepo ti kažem.”

Iva joj opet uputi onaj pogled: “Zbilja.”

Ovoga puta Jorgovanka se okrenu prema Jasmini, pogleda je sa smiješkom koji kao da je slijegao ramenima. Jasmina je sa druge strane, opet, mogla uvidjeti kako nema ništa što, eventualno, čudi Jorgovanku u ovom trenutku ili ovih dana ili, inače njenu vrlo blisku prijateljicu i zaista je gledala veliko: “Zbilja.” To “Zbilja.” stajalo je tako još uvijek u očima njene prijateljice ali nije bilo upućeno Jasmini a ostalo je još od kad je onako, sve gledajući je bila okrenuta prema Jorgovanki.

Ljiljana je bila nekako nevino čista u svemu ovome izdignuta iz situacije. Nije da nije željela da se miješa ali nije željela ni da ostane posve po strani. Ali, bila je iznad situacije, u svakom slučaju, onako dostojanstvena kako joj je inače dolikovalo.

Iris je tu mirisalo na nešto a Nevena je osjećala da ipak nešto se kuha u zraku. U ovo doba dana, doduše, takve su amplitude, vrijeme nije moglo biti ljepše, po meni ovo je idiličan tajming za sve, za rekreativce, za ljubitelje šetnje u prirodi, za čitanje knjige negdje na nekom omiljenom mjestu, za, možda, neki sok, sladoled, limunadu.

Mogao si voziti bicikli, kažem sprovoditi niz omiljenih dokonosti, osobito je ovo bilo vrijeme idilično za ljubav. To je primjetila i Ruža nekako sve prekinuvši od teme i skrenuvši temu na ljepšu stranu života i zaista je dan mirisao nekako kao u najljepšoj bašti najodabranijega cvijeća.

Iva je sad vjeoravala da ipak Jorgovanka nečemu se čudi, jer znajući je, nešto ju je moralo čuditi, a ako bi iko znao to zasigurno bila je Iva. Iva je bila razdragana, pomalo nestašna, priroda njenoga bića bila je poletna, zaista kao puna jedra na pučini, Iva sva kao planinski potočići živa. Pulsirala je kao boje latica a kako je dobro razumijevala druge čak su joj pomalo zavidjele Smiljka i Bosiljka. Dvije sestre koje su inače već važile za one koje su krepke duše a tako su uspijevale na neki njima svojstven način i na druge djelovati aromatično i, hajmoreći, ljekovito. Čovjek se dobro osjećao pored Smiljke i Bosiljke, to je živa Božja istina.

O Lijepo Kati da i ne pričam. Lijepa Kata kako su je od milja zvali, tako se i sjedinila sa svojim novim punim imenom Lijepa Kata. Nema u ovome ničega estradnoga, ovo drago biće, ljupko, nije zbog toga dobilo svoje ime. I ja još uvijek slušam hitove Lepe Brene ili poneku pjesmu Lepe Lukić ali Lepa Katu dovoditi u vezu sa našim cijenjenim izvođačima, to nije zaista ni čudna podudarnost.

I zaista sve djevojke koje su se nalazile dolje na Ostrvu cvijeća, Tivat, Montenegro, bi se ponekad obrecnule ako bi neko tako aludirao, pogotovo možda neki stidljivko koji bi valjda tako želio, najprije Lepoj Kati dati, valjda, kompliment.

Page Break


Šta to nije začudilo Jorgovanku?

I dok je Nevena sebi tražila dobroga hlada, ugodne hladovine, dotle je Narcisa već žuta od ljubomore na Lepu Katu i dalje ostajala zagledana u sebe. Nije željela komentirati baš ništa što bi ovo neobično ali zapravo tu, na toj plaži u dokonosti jednog lijepog dana na jednom tako očaravajućem gotovo idiličnom Ostrvu cvijeća, Tivat.

Bademu su ionako rijetko i pitali za mišljenje jer ne bi se usudili. Badema je bila tvrd orah. Sa njom započinjati razgovora a kasnije eventualno ući u raspravo naprasto nije imalo smisla. To je bio čist gubitak energije. Grozdana je davala energiju i kad se smijala smijala se cijelim tijelom. Njem smijeh je bio zarazan u pozitivnom smislu i bila je skoroz ok. Borka i Jelica bile su najvišlje i stasite kao i Gorica nekako su bile atletske građe ali opet imale su seksipila koliko i Dalija i Ljubičica koju su svi jednostavno zvali Ljuba. Jasenka ju je zezala da je to muško ime: “ Hej Ljuba, ali Malina, Višnja i Jagoda nisu mislile tako. Lana je bila sitna nekako a Dunja je bila sjetna mirisala je na zlatna vremana. Ne znam šta to znači, ali nekako nosila je pučina bila puna nostalgije kao Plima sa radija.

Kalina i Cvjeta su, da skratim priču, pristojne i ljupke. Ali, šta to nije začudilo, navodno, Jorgovanku? Šta je to više začudilo Jasminu, a nas ovako duboko zaintrigriralo?

Page Break


Razdragana Iva ne bi bila dražesna i živa da se Jorgovanki onako prilično bujnoj i sa držanjem pomalo uzvišenim i drskim ali ne arogantnim nije nametnula:

“Ako misliš da nije nikakvo čudo to što su svi muškarci isti onda reci slobodno.”

“Možda su isti možda nisu. Neki jesu isti neki možda nisu ni nalik istom,” reće Jorgovanka.

Iris je znala da tu ima nešto. Nevena se samo više podvukla ispod palme, čavrljao je vjetrić neki mio. Ljiljana tada reče: “Zbilja.” A Jasmina se nasmija koliko su stasite bile Borka, Jelica, Gorica, pa i Jasenka. Višnja, Jagoda i Malina gotovo u glas složiše se da i jesu.

“Šta su?” upita Dalija.

“Pa to, jesu.” odgovori pola njih, sad iz ove perspektive ne mogu dobro razabrati koja je koja.

“Onda Koviljka i Smiljka i Bosiljka isto ponoviše” od njih lijeka nema.

Nostalgičnim tonom tada javi se Dunja: “Tačno, nema lijeka.”

Mislim da su se Cvijeta i Kalina nekako složile sa Dunjom. Za to vrijeme niko nije ni pokušao pogledati u Bademu a kamo li nešto je priupitati jer sve su znale: Badema je tvrd orah.

Page Break


Jorgovanka pokušava da promijeni temu ali sad su se sve djevojke uplele u debatu: Jesu li svi isti?

“Ni mene ne čudi.”

“Mene još i manje.”

“Mene čudi.”

“Mene više čudi. Čudom se čudim. Kako svi mogu biti isti”

“Jer su muški.”

“Ja više mislim da krivo je more.”

“Opa, sad ti je more krivo.”

I tek sad se sve ustalasa.

Oznake: art, Bata, more

Nalazimo se kao na sve strane.
Nemojmo zbog toga da smo na koljenima.
Evo smo neka zvečka po stare dane.
Evo smo i cvječka.

Nalazimo se u bliskim vezama.
U pohode srljaš kao bačen na leđa.
Ja te ne bih nikad da klečiš na kukuruzima.
Ponekad se koristi i mojim izgovorom.

Izgovaram ovo kao recitaciju.
Poetski je kao lirskije od drugih.
Iznenađuj se racionalno, ekonomično, pragmatično,
po potrebi, gledaj kad tebi uglavnom odgovara.
Sve drugo spontano je kao realizovan plan.

Oznake: Književnost, art, literatura, svestranost

Oslušni moju misao, zjapi od dorečenosti.
Sve visi o koncu kao slika
Ovisi takođe o okačenom klinu o zid.

Oslušni kako razmišljanje ide u prilog.
Ono ide uglavnom dobro u prilog.
Osmisli sve što je po tebi.
Reflektuj samo ono što širiš dalje.

Izreflektuj i ono što nije po volji.
Slušajmo zajedno i orkestrirano.
Saslušajmo suglasje, sazvučja na reprezentativnom nivou.
Između ova dva prostora je dovikivanje.

Oznake: art, Književnost, literatura