VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME

Panonsko more u Tuzli je jedno od najkontroverznijih mora i Barba Šime, Barba ZLATAN šIME može samo da se sjeti da tamo postoji Ostrvo Ljubavi. Ne, to nije Ostrvo Cveća koje smo spominjali to je nije Ratno Ostrvo more podno Kalimegdana a odmah do Beograda NA VODI,

Naravno, navjeće more je ono kad Barba Šime uzvikne Dunav je moje more, ali Panonsko more u Tuzli vraća mu uspomene:

Oznake: art, Književnost, priče

Kroz dijalog nekad postižem dosta a nekad ništa, isprazni razgovor ne unosi sporazumjevanje ali može unjeti dodatna objašnjenja kao kod književnih kritičara ili ozbiljnih studija kojima su potrebne fusnote. Mislim takođe da ljudi najviše ne razumiju, ljudi ne shvataju pjesnike, i pjesnik pojedini se trudi da pobliže objasni šta je kao pisac, prijek svega htio reći, a kao pjesnik naročito mu je stalo. Pjesnik poneki piše i ako mu ne rade o glavi nije mu stalo shvataju li ga ili ne, može ispasti još više cool, ono stvarno, kakva je akustika publlike, da zvuči skroz superstar. Ipak dijaloška forma je samo forma istinski razgovor postižem kroz neobaveznu priču, nema tu ništa, nikakvog intervjua za ovo ili ono da neko dokaže koliko je sposoban ili pametan, da se padne u zamku ispitivanja, ispipavanja koliko i šta zna, možda stvarno čovjek ništa ne o tome ne zna.
Možda nije čuo ili nije upućen ili čovjeka možda uopće i ne zanimaju, što se kaže, ćarsijske priče. Časkaš onako, pomalo pokušavaš da se približiš bez dvoumljenja ili zadnje misli.
Mislim da na to liče moji dijalozi u mojim pričama. Mnogo koristi govor tijela, ako recimo u supermarketu uzmem đačku paštetu čujem malo potom dvojicu ispred mene razgovor o klicama. Kao sve što raste i treba da raste jer takav je red. I onda vidim da uz malo više upadne i prilično nekulturne baš onako glasne kao magare komentara dokle je priča došla.

Oznake: art, Književnost, literatura, priče

2.

I ranije sam viđao kako neko vozi bicikl ali ovdje žene voze svoje bicikle na jedan način jer ti se čini da drugog nema. Tačno je, elegancija koja je u pitanju nepravi pitanje ali ja se pitam kako je tako istančan stil i tu zaista ima erotičnosti.

U ovom gradu žene voze bicikle ali ovdje je to neka vrsta umjetnosti kao talasi na potočiću ili tek blagi obrisi svečanosti kao da priča teče u svom željenom pravcu.

Ako na to dodate poseban ukus u odijevanju bez obzira da je klasična elegancija ili sportski dres kod, nema veze ništa to ne smeta doživljaj je jednako ugodan prijatan i neponovljiv i pristaje samo ovom gradu dok žene voze svoja bicikla kroz svoj grad.

Neko napuni svoje baterije na ovaj ili onaj poželjan način, meni su oči pune grada u kojem živim, i sam vozim bicikli, ili jednostavno šetam se po gradu i gledam lijepe žene okreću pedale, upravljaju governale, onako sjede graciozno pokreti su milina jedna. Lijepe žene ukrašavaju sve, grad je osmišljen svakako po mjeri čovjeka, osobito grad poput Novog Sada koji je na jednog velikoj europskoj rijeci koja pleše svoj valcer. Ali, ovdje nije to samo salonski, ovdje to nije protokolarno ovdje ima duše, odiše šarmom kao tufnice. I bez obzira gdje god da uđem grad lijep, a pored izuzetno lijepe lokacije i koji je prilično dobro osmišljen ovdje ove lijepe njegove žene, njegove građanke Novosađanke čine ga prijestolnicom u kojem stara Neoplanta nema konkurencije. Ne bih mogao reći da je to zbog toga jer ovdje su žene rijetke ljepote ili neobično lijepe kao u Dublinu samo zato jer su Ginger, prirodna boja šargarepe ili tako nešto pa ih to, kao, čini totačno drugačjim od drugim. Nije uopće to. To je pojednostavljena šablonska stvar. To je isuviše osiromašne pogled i čak nije ni uzvišen ni poetski a i to zavisi možda neko smatra da je Španija ili Italija ispre Ginger Irske.

Tako vrijedi ako mislite da možda u mom gradu ima isključivo plavih žena kao što mnogi odmah pomsile na Švedsku ili Island ili Dansku ili Norvešku. Nije. Mogu biti malo blijeđeg tena ali kao Britanke ili Ruskinje nije to predusno to je jednako arhetipski. Imam osjećaš da se polako ponavljam jer ako, kao pjesnik koji želi da najtananijom emocijom i istančano delikatesno opišem ljepotu djevojaka, žena svoga grada ako sam rekao da su nekako, a jesu, jedinstvene, izazov je pronaći te momentume koje bi dovoljno približe doživljaj jedne unikatnosti nečega izvarednosti koje se ne može podvesti pod standardna banaliziranja.

Svakako da imaju svoj karakter, to je tačno, tačno je da je personality žena moga grada nekakav osobit spoj i sad dolazim do toga da potežem na nešto nečega ovo ili ono. Htio bih da ovo ispadne ne samo kao dobro ocjenjen lirski sastav htio bi da znate o čemu govorim. Htio bih da vidite da pokušavam da kažem ono kako da kažem. A opet bez onoga recimo ili takoreći. Nije ovo samo tvrdnja ovo je gotovo pa ushićenje.pa ushićenje.

Oznake: art, Kultura, priče

Ilija je za ove lijepe dane nalazio pronaći i pronaći se u svoj Adi. Idila jedna Ilija i ta Ada čista IlijaAda. Lijepo jedno riječno ostrvce ali nije se posve osjećao Robinson osjećao se adekvatno, kao inače u tim proljetnim, letnjim danima zlatnoga ljeta i rane ljupke jeseni danima. IlijaAda je bila sve što je čovjeku potrebnu, odmaralište takoreći, jedan prirodan rezervat jedna duševnost meditacija i laganica. Fino sve.
Ilija nikada nije želio da grmi naokolo na nekoga on je bio tih i povučen čovjek nije želio biti Šef Raje ili neki Lider nečega. On je odabrao svoju Adu ili je ona nekako odabrala njega tek kada se stidljivo pojavila gdje je ranije nije bilo. Nadrealno možda jeste kao ona jedna žena u Parizu, što sam čuo da je bila pored rijeke Sene.
Ne nije se zvala Sena, okej uredu je, nego je Pariz kao grad na rijeci Sena. Ne kažem lijepo, nije se zvala Senka nije ni Seneka.
Rijeka Sena kako bih rekao, to na na francuskom samo u originalu.
Ada je bila, mislim, nemam riječi.

Oznake: art, Književnost, priče, literatura

DANAS JE KOJI VEĆ DAN NAŠE PLOVIDBE. KAKO SMO PRISTAJALI U MIRNE LUKE ULOGA SIDRAŠA BILA JE OD ODLUČUJUĆEGA ZNAČAJA, POKAZAO SE VRLO DOBAR. KAO UOSTALO SVI MOJI LJUDI OD PALUBE.

Oznake: art, umjetnost, priče

Poslanička misija je jedna stvar zastupnice u parlamentarnim klupama Narodne skupštine ili Sabora ili Gradskih odbora ili Pokrajinska vlada ili Federalni dom, Gornji dom kao Gornji kaptol ilii Hill ili Vakuf Gornji ili Donji dom ili Kaptol donji ili Vakuf Donji.

Senatori i osobito senatorke su zastupnice ali poslanička ideja je više kao misija jedne ideološke strukture jedne božanske zastupljenosti, otjelovljenja neke Više Volje, Moćne Volje kao Duh Sveti kojeg smo nazivali kojim zače Blažena Marija vazda Djevica.

Ali, Volja Moći i Snaga Zakona Jakoga na koje se često pozivaju zastupnice ne samo misionarke i misionari jedne svjetonazorske vizije svijeta. Otuda Knjiga poslanica ne može zastupati zastupnice ona će pokušati u što objektivnijem svjetlu realno tačno tako kakav je položaj zastupnice koja nije samo zastupnik nego i sistem vrijednosti i pokazatelj društvene duše kao takve, ako smijem reči.

Knjiga poslanica je svima na nauk kao sve što zapisujemo u nadi da će u duhu svoga vremena ostati trajna kategorija na raspolaganju iskustvu i mudrosti koje čovječanstvo stiče pojavom pisma, knjige, kulture i civilizacijskih tekovina.

Ono će nas i dalje nadahnjivati i crpjet ćemo iz Knjige poslanice zrelija, možda različitija shvatanja ali zahvalnija što su to zastupnice, što one predstavljaju što nam znače i poslanice koje znaju svoje mjesto i ulogu u svojoj zajednici ali i kao dio i članice svoje obitelji prvenstveno i ukupnog smisla postojanja humanizma kao takvog.

Knjiga poslanica će nam svakako vratiti vjeru i dati neophodnu nadu da poslaničke klupe nisu tu tek reda radi, tačnije redova radi, jer i u vojsci ima čin redova, ali aktivnost koja je plemenita zastupnički aktivizam koji je viši od mandata za jednu sezonu ili samopredstavljanja, to svakako Knjiga poslanica uči.

Moguće je da u stanačkom okruženju izgubiš integritet i utopiš se u kolektivitetu ali zastupnica je uvijek sa velikim Z kao Zastupnica koja u Knigi poslanica ostaje vjerna i dosljedna iako naizgled potčinjena hijerarhiji imaju na svijesti i savjest po kojoj djeluje ne kao aktivista djeleći prije toga u kampanji letke ili obavljajući slične naglašene poletne zadatke nego Knjiga poslanica kazuje da Zastupnica u svakom slučaju uvijek drži do dostojanstva ugleda i časti osobnosti i bića kao takvoga jer sva bića su rođena podjednako jednako i sa istim ljudskim pravima i slobodama. To Zastupnica u ovoj Knjigi poslanica zna.

Oznake: art, Kultura, priče, literatura, Književnost

Prekriven plaštom tvoje zbunjenosti
nalazim se na mjestu odakle me počinješ
tražiti.
Ako ti kažem i riječ više.
Ako ti priznam išta manje.
Ako ima išta krupnije?
Ako postoji još koja sitnica?
Pristaješ radije da nestaneš između dva
klimanja glavom.
Češkanje bradice nikad nije bila prednost.
Odmiće misao kao vlak u završnoj sceni.
Kako kaže jedna popularna pjesma: a i srce je na asfaltu.
I to je tek početak. Izmićemo se kao
tlo pod nogama.

Oznake: art, priče, literatura