Ilija je za ove lijepe dane nalazio pronaći i pronaći se u svoj Adi. Idila jedna Ilija i ta Ada čista IlijaAda. Lijepo jedno riječno ostrvce ali nije se posve osjećao Robinson osjećao se adekvatno, kao inače u tim proljetnim, letnjim danima zlatnoga ljeta i rane ljupke jeseni danima. IlijaAda je bila sve što je čovjeku potrebnu, odmaralište takoreći, jedan prirodan rezervat jedna duševnost meditacija i laganica. Fino sve.
Ilija nikada nije želio da grmi naokolo na nekoga on je bio tih i povučen čovjek nije želio biti Šef Raje ili neki Lider nečega. On je odabrao svoju Adu ili je ona nekako odabrala njega tek kada se stidljivo pojavila gdje je ranije nije bilo. Nadrealno možda jeste kao ona jedna žena u Parizu, što sam čuo da je bila pored rijeke Sene.
Ne nije se zvala Sena, okej uredu je, nego je Pariz kao grad na rijeci Sena. Ne kažem lijepo, nije se zvala Senka nije ni Seneka.
Rijeka Sena kako bih rekao, to na na francuskom samo u originalu.
Ada je bila, mislim, nemam riječi.
Post je objavljen 07.03.2021. u 09:57 sati.