VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME

Taman sam bia uplovljavao u svoju omiljenu lagunu, i sjećao se kako me je na jednom dalekom putovanju Lucy učila kako to da ispravno izgovorim na engleskom za svaki slučaj ako je, može biti, počela kupaća sezona.

I ova moja mala Barca čim sam se takoreći usidrio bila je zatečena ko ljepote genij pravi. Prišla je i rekla: "Spazić."
"Kužim." "Ne stvarno, Spazić." Sram me malo bilo ali reka sam da sam i ja nju bia vidia i nema šta pribjegao san poetskoj riječi.
Ipak čini mi se kako je ipak insistirala da me je bolje uočila jer opet reče: "Spazić." Ali, shvatih da mi to govori da treba da i ja kažem svoje ime kako bi se upoznali: Šime, Barba Šime. Zvijezdan Toni Leo Alen Ante Niđo Šime. I tako smo kapirali kako je druželjubivost uvijek prednost u ovakvim sitacijama. Pokazao sam joj jednu od svojih Barca a onda smo krenuli putem botaničkoga raja.

Oznake: art, Kultura, literatura

Barba Šime, sa svojom malom barcom poznavao je 7 mora. Nije ni čudo da Zvijezdan Leo Alen Toni Ante Šimun dakle Barba Šime zna 7 mora. Posebno lipa ga je bilo čut kako priča bi o moreš mislis o Panonskom moru.
"Ma kako si moga po suhu veslat" , pitali bi ga njegova družba a on bi sa onim divnim osmijehom Jadrana ja opit im kaziva: "Niti je to pradavno more šta je isparilo ka ti kad vidiš kakvu curu. "Uhvatiš đir i nema te uru a a ma na u dan cili. Ovo ti je izgleda sad Panonsko more a eto vaš Barba Šime je i š njim plovia." "A kak si š njim plovia pa nije ti šlauf?" Na njega valjda si razvia barcu i bia si bili kao Ajdukov dres.
"Jes vala, tačno si reka."
A kad sam poslije bia u Novi Sad tamo sam na talasi samo iz sveg grla vika: "Dunav je moje more"
To ti je poput valcera na plavoj vodi.
I otisnuo sam se još na Ostrvo Cveća to je nešto nevjerovatno. Tamo sam vidio kano morske vile. Fabian mi je sve pokaza.
"A vrag odnia šalu da se ti to s nami ne šališ"
"Ne šalim se bogumi, I Tomsona sam, ako ćeš mi virovat tamo piva."
Ovdi sam najviše voli Makarsko more. Ali, jesam se i prvi pomiria sa Slovencija oko našeg njihovoga mora.
"Jesi Barba Šime, nema ti se šta reći"
A ko je 7 more. Jednom kad sam jeo ćevape na Bembaši u Sarajevo ima sam šta i vidit. Grad bez rijeke mora i jezera ali more mostova, reko ovo će bit prvi put da imam čudo ispričat samo da se se ćevapi svare i da onda kad se nagledam ovoga čuda mora mostova, ako me razumiš. Jer razumij ti mene razumijem i ja tebe.

nastavlja se...

Oznake: art, Književnost, Kultura

COFFE BREAK

Pravednija pozicija

Ova me pozija čini pravednijim: pronalazim
tuđe greške
u svojim sistemima opštenarodne lične samozaštite
Spasiću svoju špicastu bradu, tvoja podignuta ramena,
tvoje tarzanove gaće.

Ovaj me čin primjernoga ponašanja obavezuje: na
obnovu resurs, dosada neviđenu duhovnost, na razradu
i unapređenje koncepata dogradnje karaktera cijele ove
nacije.

Profilisana oplemenjenost duše, kvartovi iz kojih izmigoljiste se,
neka me, neka vas.
Meni ne treba vaše katarzično stradanje u pretopljenom patosu
deseteraca.
Meni treba katarzičan početak dana
lagana katarzična okrepljujuća popodneva, večeri, jutro
prije svega i katarzično laku noć.

Do sasvim novoga dana vaših novih života.
I kore od banane, da.

Otkupljujem vam promašaje za jeftine trikove, to činim.
Otkupljujem ćorava posla, posljednju glupost, hrđave navike,
svakidašnju jadikovku.
Skidam sa vas postavljanje prepreka, sijanje smutnji, klizav led.
I kore od banane, da.

Direktne udare zalijetanja glave o zid i podapinjanje nogu djeci.
Sjajne ste potkesane grane umjesto potkresanih krila, umjesto
pupoljaka provalih kao cica-maca vijesnica proljeća.
Mogao sam izaći na zeleno porodično stablo, ovako sam crno blejanje
ravno u oči kao vuk u ovcu.

Preglednik ste idiličnih pejzaža a nikako podmuklih misli
prezir nije vaša jača strana niti smišljanje zla
Mržnja vas ne krasi takođe
Sreća kako ode tako nesreća dođe
Ne zloupotrebljavam svoje ruglo u ogledalu koje laska.
Zasićenost sirovina

Prirodna otrcanost i zaštićenost materijala
Odakle uspjeh u nadi da nikad ništa od tebe neće postati
Ili će ipak nešto od tebe nekad biti
Ne osjećaj se kao odbačena maska budi maskota na putu
poput strašila u polju.

Zacrtao si polja u krugovima, kanališimo talog
Procurene vijesti, iscurene toxine, izduvne gasove, razmrsimo
paučinu trikotaže od žita i kukolja prazne slame
Namjesti porculan tričarija, i ponjave rustikalne kao
otirač.

Oko vrata stisak guše
Ruke omotane oko grljkanja stežu te kao priča koja davi
Prstom u čelo kao u oko
Oko je sjaj duše. Svjetlost je zasićena od pogleda.

Oznake: art, Književnost, Kultura, literatura

Uspjevao sam se ne zapetljavati se o naplavne ploveći kao što rekoh uzduž i poprijeko dokolično i izokole, više dokolično a naokolo koliko kao pertle vezao me čvor. Priča mi postaje ljepša ako je baš u ovom trenutku umjesto čvora uporedim sa prekrasnom ženskom pundžom. Zaplete ja nisam počinjao a jednako poetičan ostajao sam i pri božanstvenim pletenicama, osobito ako su kose plave, osobito tanke i duge plave kose, ali nema veze.

Upliv određene količine zapleta poredim sa ušćem rijeke u rijeku ili planinskih potočića kad se slijevaju u vrelo iz neke stijene ili slično. Potekne jedna struja doživljalja u sasvim drugi događaj i evo nas već pred novim izazovima koji mi morelovci po ovim bespućima stvaralačkog oblikovanja stojimo sa više ili manje iskustva u navigaciji, gledajući da uvijek držimo kurs prema usmjerenju.

Mislim da je i ovaj Roman ispravno usmjeren kao i kompletan moj opus te me nije brinulo što sam u pojedinim trenutcima opuštanja nakon nezamljenjivog slušanja galebova ili čisto onog šuma koji je prilagođen mom krvnom pritisku i nešto malo muzike od klasičnog rokenrola do džaz i nekog evergreena.

Sjećanja su ili požutjela ili su uspomene a uspomene su još više kao zelene kao te oči zelene zelenije od evergreena. Misllim da sam jedini koji ima neke veze sa 29.11. a da to isključivo nije ona vrsta nostalgije po kojoj ni se ovaj Roman zvao Dan Republike.
Onoliko koliko me sjećanje služi a uspomena evo zapisuje dugo je sniježilo, a iako je to bilo, ne pretjerući, zlatno doba, opet smo stigli bacati sat sa terase. Ni upola nije bio izdržljiv kao sponzor Yaghtin natjecanja Rolex.

To je jedno. Pristaje ovoj priči a sve što joj na dalje bude pristajalo bit će pristaniše kao u najljepšem zalivu ovoga ove naracije da spomene kako sam jednoga dana upoznao Zlatana.
Robinzon je Petka upoznao u Petak, stvarno ne znam koji je mogao dan biti, tada još, vjerovatno nisam vodio zapisnik o svemu pa nisam unio a trebao sam kako je bio nekako baš liješ dan, Zlatno ljeto pa i nekako je normalno zvati ga pomalo zlaćanim. I tako pod tim dojmom, utiskom kao svaki put kako se rađaju dani ja naletim na svoga buduće dobrog drugara a odmah ga nazovem Zlatan.

Možda je ovo od mene bilo neumjesno kao što sam poslije čitao da je Petko imao i drugo ime osim što je Robinzon svoga druga upoznao u Petak. A danas je, ja mislim, Ponedjeljak ako nije, Utorak, slabo nekako kalendarski pratim te dane.

Zlatan je bio sjajan momak. Ali, i on ako god bih mu rekao da zovem se Toni a on kaže a Ante!

"Ne Zlatane Šime Leo Alen Toni!"
"Aaaaa...Ante!
"Ne Antoan! Nije Antonio! Toni. Samo Toni. Kapiš?"
"Kužim. Toni Antiša."
"E sad Tonka. Tonči Tonka."

I tako da me je Zlatan jedini zvao skraćeno od Šime Leo Alen Toni - Aaaa Ante! - Aaaa Ante!

Oznake: art, Kultura, literatura

Misao mi ne ide do kraja rečenice. Zamišljen sam na pola slike, tako se more odmotava u val. Cijelo ljeto je preda mnom da sastavim dvije poštene riječi o onim odnosima kada kao namigujemo kao u prolazu. Imam nekoliko zanimljiv T-shirt majica, jedna je sa hamburegerom, žuta ali sa hamburgerom, ako bih je postavio na instagram ništa ne bih postigao jer ona je dio ove panorame.
Imam jednu gdje su starke, plava a starke su crne možda su malo i odšnjirane kao sanjarenje ili kako priča treba da se vuče, ako još slušaš dobru muziku.
Ja mislim da slušam dobru muziku plešem, ah iz spontanituiteta valjda je to svrha prepuštam se jer možda je to rimična sekcija jedina u kojoj sam stalno prisutan. Ljepota i ljubav nas okružuju, nadam se ako možemo to da održimo kao druge stvari koje nam stvarno prijaju u kojima nastojimo pronaći užitak.
Dakle, imam nekolicinu majica za ljeto, jedna je žuta i druga je potpuno žuto na sredini joj slika sa nekim tropskim ostrvom. Nedavno sam kupio crveni šorc i mislim da će biti sasvim ok jer crvena je sasvim ok boja.
Pokušavam izbjeći šarolika značenja iako volim šarolike boje, vidio sam da jedan prodaje košulje vrlo zaniljive ali sada sam više u trendu T-shirt majica.
Ne znam kad sam počeo za tene govoriti snickers kao one čokoladice ali stvarno ponekad mi tako izleti snickers pa snickers.
Kad smo kod toga imam jedne tirkizno plave i plava je kao i crvena ok. Za sunce se više-manje zna a i koralni grebeni su prepuni onako boja a naš Dunav kao i boja našega grada sa golubom i maslinovom grančicom je one plave koja mi je možda i najdraža.
Opet nemam poentu na kraju, ne očekujet to ovih dana ali ako počenemo od pokreta od boje od aure od načina kako grad pretstavlja akustičnost njihovoga žamora to je sve pokušaj da se opiše ljepota djevojaka i žena moga grada. To je zaista čudesno ali ja sad nemam druge niti mogu se izvuči na neke ustaljena raportiranja. Doživljaj je za mene prevažan tako da ćemo vidjeti kako sve to, ne znam, evo... uopće sad baš ništa ne znam, pojma nemam, opet sam zastao tu pred tom slikom...

Oznake: art, Književnost, literatura, Kultura

2.

I ranije sam viđao kako neko vozi bicikl ali ovdje žene voze svoje bicikle na jedan način jer ti se čini da drugog nema. Tačno je, elegancija koja je u pitanju nepravi pitanje ali ja se pitam kako je tako istančan stil i tu zaista ima erotičnosti.

U ovom gradu žene voze bicikle ali ovdje je to neka vrsta umjetnosti kao talasi na potočiću ili tek blagi obrisi svečanosti kao da priča teče u svom željenom pravcu.

Ako na to dodate poseban ukus u odijevanju bez obzira da je klasična elegancija ili sportski dres kod, nema veze ništa to ne smeta doživljaj je jednako ugodan prijatan i neponovljiv i pristaje samo ovom gradu dok žene voze svoja bicikla kroz svoj grad.

Neko napuni svoje baterije na ovaj ili onaj poželjan način, meni su oči pune grada u kojem živim, i sam vozim bicikli, ili jednostavno šetam se po gradu i gledam lijepe žene okreću pedale, upravljaju governale, onako sjede graciozno pokreti su milina jedna. Lijepe žene ukrašavaju sve, grad je osmišljen svakako po mjeri čovjeka, osobito grad poput Novog Sada koji je na jednog velikoj europskoj rijeci koja pleše svoj valcer. Ali, ovdje nije to samo salonski, ovdje to nije protokolarno ovdje ima duše, odiše šarmom kao tufnice. I bez obzira gdje god da uđem grad lijep, a pored izuzetno lijepe lokacije i koji je prilično dobro osmišljen ovdje ove lijepe njegove žene, njegove građanke Novosađanke čine ga prijestolnicom u kojem stara Neoplanta nema konkurencije. Ne bih mogao reći da je to zbog toga jer ovdje su žene rijetke ljepote ili neobično lijepe kao u Dublinu samo zato jer su Ginger, prirodna boja šargarepe ili tako nešto pa ih to, kao, čini totačno drugačjim od drugim. Nije uopće to. To je pojednostavljena šablonska stvar. To je isuviše osiromašne pogled i čak nije ni uzvišen ni poetski a i to zavisi možda neko smatra da je Španija ili Italija ispre Ginger Irske.

Tako vrijedi ako mislite da možda u mom gradu ima isključivo plavih žena kao što mnogi odmah pomsile na Švedsku ili Island ili Dansku ili Norvešku. Nije. Mogu biti malo blijeđeg tena ali kao Britanke ili Ruskinje nije to predusno to je jednako arhetipski. Imam osjećaš da se polako ponavljam jer ako, kao pjesnik koji želi da najtananijom emocijom i istančano delikatesno opišem ljepotu djevojaka, žena svoga grada ako sam rekao da su nekako, a jesu, jedinstvene, izazov je pronaći te momentume koje bi dovoljno približe doživljaj jedne unikatnosti nečega izvarednosti koje se ne može podvesti pod standardna banaliziranja.

Svakako da imaju svoj karakter, to je tačno, tačno je da je personality žena moga grada nekakav osobit spoj i sad dolazim do toga da potežem na nešto nečega ovo ili ono. Htio bih da ovo ispadne ne samo kao dobro ocjenjen lirski sastav htio bi da znate o čemu govorim. Htio bih da vidite da pokušavam da kažem ono kako da kažem. A opet bez onoga recimo ili takoreći. Nije ovo samo tvrdnja ovo je gotovo pa ushićenje.pa ushićenje.

Oznake: art, Kultura, priče

Djevojke u mome gradu su najbolje. Novosađanke imaju super nešto, wow! Kako su super stvarno, za mene su naj naj naj,vjerujem, djevojke iz moga grada su skroz ok. Ne bih ovo mogao napisati bez određenih činjenica. Ja ih shvatam bolje od drugih prirodno a, čini se, najzad, da sam našao grad gdje djevojke, žene, shvataju mene. Moja žena me voli, ali ništa ne shvata.

Ja volim djevojke Novog Sada, I mislim da su svakako ovdje najljepše žene, ljepše I od Beograđanki. Ovo je potpuno po mom ukusu, od glave do pete Vojvođanke su na prvom mjestu. Na prvom mjestu na svijetu. Ne mogu više reći da Mediteranski tip žene: Dalmatinke ili Crnogorke sa obale, ili generalno Azurna obala ili Ibisa ili Palma de Majorca ili slično mogu biti ljepše po bilo kojem standardu ili mjerilima od žena iz moga grada moga Novoga Sada.

Inače, sam Sarajlija ali u Bosni su inače muškarci, čini se, daleko ljepši od bosanskih žena. Ovdje sve su žene ljepše ne zna se koja je lješpa od druge ali imaju neki šik tu ženstvenost kojom ovo podneblje, nema sumnje, spaja nas.

Ima tako stvari koje jednostavno ili jesu ili nisu jedno za drugo. Privlače se ili se ne privlače ako sam igdje bio privlačniji i ako me je žena više privlačila kao žena to je ovdje u mom gradu. Osvajaju me, a tako se kaže magnetizmom, opčinjavaju me jer su, jedinstveno, ali iskreno. Lijepim i lijepo, onim jednostavno je to to, nemam riječi.

Zapravo imam ove riječi hvale ali ne bih neumjesno da ostanem na njima trapav mi je pomalo uvod jer želio bih zaista opisati ova bića ovdje. Ima nešto, uvijek ima ono nešto, to svi znaju i ja vjerujem da je to to. Nema u biti ništa drugo. Ima samo ovo ovo što ako osjetiš onda se i osjeća ovako nježno i plemenito. Ranije sam se susretao sa blagonaklonošću i brižnošću, pažnjom, sad je samo malo delikatnija situacija.

U gradu je tako lijepih žena a sad je to pomalo škakljivo kad procentualno ima tako mnogo srodnih ženskih duša, bića su ta jednako prepoznatljiva tvom svijetu i tvoj svijet prepoznaje nekako svu raskoš i delikatnost djevojaka grada u kojem živim. Ali, kad, što se kaže, možda, imamo i druge preokupacije. Ima možda onih koji jednako prepoznaju taj uspio susret tu zaista prijemčivost jedno na drugo to druželjublje i simpatije ali im je onda krivo kako ne postižu i sami to a meni u ovoj mojoj, sad mogu slobodno reći prirodnoj sredini je to znatno lakše.

Ne bih da me u startu pogrešno shvati, želio bih da me se ispravno shvati, ali ovo jest fakt ovo je to određenje to je tako je i odiše sve na najbolji mogući način svojom atraktivnošću ali i svim dragostima. Pokušat ću sada da smislim to nekako poetski da to ide na lirsku notu da nije banalistički jer vrijednost je značajna. I ako vjerujem da posjedujemo da imamo to da u svom gradu volim žene koje su tu onda mi se zaista o njima piše. Ne mislim zaista, odgovorno, da bi me impresionarao više Pariz ili neka drugi grad u svijetu. Ali, vjerovatno postoji to, tako se to ispuni da neko bude zaljubljen u žene u svom gradu.

Oznake: art, literatura, Kultura

Oznake: ljubav, Kultura

Poslanička misija je jedna stvar zastupnice u parlamentarnim klupama Narodne skupštine ili Sabora ili Gradskih odbora ili Pokrajinska vlada ili Federalni dom, Gornji dom kao Gornji kaptol ilii Hill ili Vakuf Gornji ili Donji dom ili Kaptol donji ili Vakuf Donji.

Senatori i osobito senatorke su zastupnice ali poslanička ideja je više kao misija jedne ideološke strukture jedne božanske zastupljenosti, otjelovljenja neke Više Volje, Moćne Volje kao Duh Sveti kojeg smo nazivali kojim zače Blažena Marija vazda Djevica.

Ali, Volja Moći i Snaga Zakona Jakoga na koje se često pozivaju zastupnice ne samo misionarke i misionari jedne svjetonazorske vizije svijeta. Otuda Knjiga poslanica ne može zastupati zastupnice ona će pokušati u što objektivnijem svjetlu realno tačno tako kakav je položaj zastupnice koja nije samo zastupnik nego i sistem vrijednosti i pokazatelj društvene duše kao takve, ako smijem reči.

Knjiga poslanica je svima na nauk kao sve što zapisujemo u nadi da će u duhu svoga vremena ostati trajna kategorija na raspolaganju iskustvu i mudrosti koje čovječanstvo stiče pojavom pisma, knjige, kulture i civilizacijskih tekovina.

Ono će nas i dalje nadahnjivati i crpjet ćemo iz Knjige poslanice zrelija, možda različitija shvatanja ali zahvalnija što su to zastupnice, što one predstavljaju što nam znače i poslanice koje znaju svoje mjesto i ulogu u svojoj zajednici ali i kao dio i članice svoje obitelji prvenstveno i ukupnog smisla postojanja humanizma kao takvog.

Knjiga poslanica će nam svakako vratiti vjeru i dati neophodnu nadu da poslaničke klupe nisu tu tek reda radi, tačnije redova radi, jer i u vojsci ima čin redova, ali aktivnost koja je plemenita zastupnički aktivizam koji je viši od mandata za jednu sezonu ili samopredstavljanja, to svakako Knjiga poslanica uči.

Moguće je da u stanačkom okruženju izgubiš integritet i utopiš se u kolektivitetu ali zastupnica je uvijek sa velikim Z kao Zastupnica koja u Knigi poslanica ostaje vjerna i dosljedna iako naizgled potčinjena hijerarhiji imaju na svijesti i savjest po kojoj djeluje ne kao aktivista djeleći prije toga u kampanji letke ili obavljajući slične naglašene poletne zadatke nego Knjiga poslanica kazuje da Zastupnica u svakom slučaju uvijek drži do dostojanstva ugleda i časti osobnosti i bića kao takvoga jer sva bića su rođena podjednako jednako i sa istim ljudskim pravima i slobodama. To Zastupnica u ovoj Knjigi poslanica zna.

Oznake: art, Kultura, priče, literatura, Književnost

Iz kojeg pravca u kojem smjeru
Pratite ovo kao daleko od tebe ili si sad odmakao
Pristojno rastojanje je kao neka vrsta podnošljive bliskosti
Vjerujem da se svi mi pokazujemo jer čitao sam nešto
o očitovanju.

Znam kuda sam se uputio ali dosta je to čudno
Vrlo je to neobično kad se ovako kaže ili sagleda ovoga baš naročitoga
jutra i nekako može da ti se čini,
Kao da sve to je fenomenalno u zadatosti, mislim da fenomenologija
duha ovoga časa progovara iz mene

Ako sam nešto racionalizirao nisam se cjenkao sa raciom
Shvatao sam da posjedujem određena razmišljana uz koja
sam nasljedio emociju po ženskoj liniji
I to mi je značilo odakle god da došao sam ili pojavljivao se
ondnekud bilo je fit ali kondiciono možda nisam se
uvijek uklapao nastojeći i sam sebe uskladiti i pomiriti
sa svojim personalitijem.

Oznake: art, Književnost, poezija, Kultura, umjetnost, moda

Grad je postolje za tvoje lik i djelo
Prodefilovan si kao promednada
Demilitiziran si kao zona
Rezonski je i ono što ti nije palo
na pamet.

Grad postaje čvrsto uporište svoje refleksije
Volja nije izigrala partiju
Snaga nije samo aktuelni trenutak
Moć nije samo snaga koliko je kontrola.

Revizija je sve kao što je predomišljanje
Seksualno uznemiruju skulpture u prostoru
Grad je i fontana želja i pozdrava
sitna govorkanja i krupni naslovi.
Želje, pozdravi, nadanja sva.

Oznake: žar, Kultura, umjetnost, Književnost

Nebo se ogolilo kao da prekriva sramotu.
Ovdje igram klasicizam dodjeljenih vam uloga.
Pritajeni izgled dvorišta sa kubizmom
igrališta za djecu.

Ispredaš poslijednju leptir mašnu o zvonce
o vratu.
U sitnim crijevcima naći ćeš zrno istine.
Tabir graha. Talog toza.
Razradio si crijeva na veliko; išao si linijom
tvrdnje oraha u njedrima.

Distribucija ovoga majskoga zelenila, sve ljubičasto
ali i postrojenja cvjetnih latica.
Neka čudna koračnica balkona
kao pogled koji se kao stepenicama penje
nebu.
Nebo se baš razgolitilo kao u po vedrine,
nevino oblo svod za kragnom.

Oznake: Kultura, Književnost, art

Titraš kroz izmaglicu kao svetionik u radare.
Vidno polje dobacuje do slijepih putnika.
I kretanje ide u nekom pravcu, ne isključivo
zamišljenost nad životom.

Pomičeš se u istrajnost. Tek fleksibilnost si pritegao.
Olabavio si više oduška.
Dao si sebi taman for.
I kako promatram izgledna tačka

kao slijepi putnik raspakuje stvari
uviđajući šansu.

Oznake: art, Kultura, Književnost, literatura

Naslijedili ste od mene prevrtanje očima.
Neki od vas ima što ja nemam.
Vrlo malo vas ima što ja imam: u dubini kratera
nosim svoju jamu.

To događa se svima. Dogodi se i meni ali meni se događa
ono što se samo meni može dogoditi.
Tek zlo da ne čuje, i ćoravo bilo,
Doživljaj je rutinski med i mlijeko.

Živčanost, nesanica, razdražljivost, sve su to uticaji
promjene stila oblačenja.
Mijenjaš se u smjeru hoda u prazno,
Vrijeme se konvertibira u novac samo čvrsta valuta,
ti piješ vino ispod slamnatoga šešira.

Oznake: art, poezija, Književnost, umjetnost, Kultura

Mislim da sam dosada impozantan.
Poput sveznanja koje svepodsjeća.
Čak ako ti ne ličim na nekoga ko ti je odneku poznat.
Poznavao sam tako jednoga kojemu su od svih Djevojaka Cvijeća
ovamo na jednom mjestu, samo Bilja bila izgleda poznata.
Iz viđenja, pretpostavljam.

Želio sam biti impresivan kao prvi , .
Ostaviti potom uvijek dobru nadu,
I ostati na poenti kao i lani, ne kriveći more,
talasavi valovi, i radi radio.

S tim da sam dokoniji ležerniji taštiji i u nekako
pod većom palminom granom, možda i veći mrskorod,
stoga.
Nebitno, evo mi sitna drijemka, čisto da, što se kaže
opravdano zijvnem koji put.

Oznake: art, umjetnost, Kultura, Književnost

Ako je moj stil razgovorni
onda se nikada ne došaptava.
Zvizduće pokoju, doduše, u neodređenoj
melodiji, u nekom ritmu svom,
i moguće cupka.

Ako mu baš sad, moguće, nije nešto
upravo sinulo kroz glavu.
Ako mu se otkrio dijapazon.
Ovo pisanje je za ljepotu svijeta
u njegovoj prirodnoj razglednici.

Oznake: art, Kultura, umjetnost, Književnost

Dobro smo isprekidani isprescjecanom pričom
Pokušali smo i na prvu i na drugu stativu glavom
Postavljen gol ti nije završio u mreži
Cilj je povukao crtu.

Drži si se ranije postavljenih radnih zadataka.
Jedino ako nas ne ometaju kakvom pometnjom u redovima.
Slikovito rečeno, kao navijač Liverpool Fotball Club-a danas
u najstarijem nogometnom najtecanju na svijetu, dana 24.1. Ljeta Gospodnjega
gledaš kako ćeš pobijediti Manchester United FC.

Ne misliš kako ćeš ako izbaciš i West Ham FC, i biti gotovo na domak
osvajanja ponovo FA trofeja.

Ovo je jedna poetična stilska figura jer ako je na onima
koji će analizirati tvoj rad, možda zaista sa dosta truda ustanoviti kako se i pozitivistički
faktogragski, gotovo autobiografski, poklapa ovo moje pisanje. Danas je
nedjelja, zaista 24.1. i: " opet je propustio otići na misu".

Jer u 18.00h zaista su igrali Liverpool FC, omiljeni moj klub i ljuti rival Redsa "Crveni Đavoli",
drugi tim iz Manchestera, pored
"Građana" koji su još jedan tim iz istoimenoga grada koji u sasvim drugim su bojama: Bejbi blu i u safir
plavoj opremi su.A Everton, daleko manje proslavan u plavoj boji, pomalo žut. tavori u sjeni Anfield road-a

Oznake: art, Kultura, umjetnost, Književnost

A danas je petak. Petnaesti je u mom kalendaru dres
Daniel Andre Sturridge-a. Čuvenoga igrača Liverpoola FC,
koji je još čuveniji po svom plesu prilikom proslavljanja
datih golova.
Da, tako su poredani moji dani u mjesecu, već sutra je

vikend: Dietmar Hamann i mlada nada mog Omiljenoga
Nogometnoga kluba sa Anfielda: Curtis Jones.

Tek petak je, kraj radne sedmice. Arsenal FC je sinoć igrao
pomirljivo sa Cristal Palace FC, Petak je nema ni 07:20 skoro će
pa, tačno 07:21.
Jutro me zatiće u ok raspoloženju, znam može čovjeku može
učiniti se kako Prvi mjesec u Novoj godini nekad može biti
dug i dosadan.

Nemam ništa dugoročno isplanirano ni za poslijednje dvije nedjelje
prije Veljače. U Ponedjeljak Kuyt, pa ni Adama Lallana u Srijedu, i
onda je opet petak pa Shaqiri, dakle subota jednako obično. Petak je.
Relaksiran sam dovoljno da i ovaj dan napišem u svom već fazonu
prilično lijepih pjesama. Slijedim neki, kao svoj ritam.

JUST LIKE THAT RYTHAM IS A DANCER

Oznake: art, umjetnost, Književnost, Kultura, moda

Svijet tjeraš pod nadzorom kao po svom
Ponekad je kontrola nemoguća prilikom preticanja
Narušio si negjde nekakav plan
Urušio si nekakve nečije snove ili je neko nešto snivao.

Držiš na uzici igru na kartama
Kec je u rukavu kao AS na jedanaest
Dugo već ne smijem mijenjati boje na semaforu:
ljubičasta, roza, oker.
Ništa od šahovskih polja u poljima kačamaka
vrijedonosnih sistema.

U poljima različitih znakova koji nisu od juče
Gledaj da ti ne promaknem kao odlutala pažnja
Fokusiraj se kao ciljna grupa okupljena oko svjetonazora
Zadrži ideju za sebe a i fintu ne prodaj nikome.

Oznake: arrt, poezija, umjetnost, Kultura, Književnost

Neka se niko nikom ne skija po živcima
Elan je poletan ovdje započinje puno entuzijazma
Na nekom drugom mjestu u nekoj drugoj prilici
to ne bi bila uobičajena praksa
Ovdje je to uvijek na prvom programu.

Ako si odgovoran kao saksija koja ne pije vode
A drži prve izdanke kao naracija fokus
Obraćaš pažnju i na dodavanje ulja na vatru
Jer pored ukrasnog postoji i začinsko bilje.

Neka niko nikoga nenasknkava
Neokpnimo kao sjećanje na prve epizode
Ako si se prihvatio nečega onda obrati pažnju na
poslijednju stvar
U gradu su tako ljubazne djevojke, prijatne i drage,
jedna se nije ni pokušala gurati priliko ulaska u gradski saobraćajno,
druga mi je podsjetila
na zaboravljenu kupljenu kartu dodajući mi je.

Trećoj sam obećao doći na doručak jer jednako je
sa osobitom pristojnću učinila da pecivo rano jutrom
i dalje prija u ovom gradu.

Oznake: art, umjetnost, Kultura, duhovnost, urban stajl

Gledam te ovako ritmično kao sa puno takta
Cupkam sve u nekom poskakivanju vrlo diskretnom
Nije to neko narodno kolo ili slično tako to
Više je to leptirići u stomaku, ja bih to nazvao rodost življenja.
U svakoj tetivi tako divno zategnuta.

Ja više nisam samodopadan, ne ljubim samoljublje kao
osnov postojanja ali gledam te kao sebe u najboljem izdanju
Možda nikad nisam bio ni tako dobar
Ni upola prosječan možda nikad ništa nije bilo od mene
samo previše napet kao ti tako graciozno zategnuta.

Ipak, u plesu je istina jača od pogleda oka
Gledam te iz osnova možda ponovo utemeljen
u tom plesnom koraku
Ritmičnost nije samo snaga mišića ili srčanost
cirkularnosti.

Oznake: art, duhovnost, Kultura, glazba, ljubav, Književnost

Nije upitno ako se zanimaš za moj spoznajni svijet
Iskreno govoreći, među nama, pišem pjesme
Pravo da ti kažem, toliko toga može biti u krivu, postoje
Uspravna i kosa, debela i tanka, tako sam učio rukopise.

Ponekad i ako odmičem ne zamičem ako sam zamakao
nisam odmakao.
Možeš li me zamisliti da sam u svojoj karijeri sve vrijeme,
ili zbir prolaznog vremena.
Ovo su samo neka od postavljenih pitanja na koju mi odgovara
vlastita poetika.

Nije, dakle, sporno, neosporno je da čovjek zamuckuje na priredbama
To se dogodilo i neprikosnovenom YU smučaru Bojanu Križaju
kad je otvarao Olimpijadu 1984 u Olimpijskom Sarajevu pred
Brankom Mikulićem i cijelim svijetom, naravno.

Oznake: art, Kultura, umjetnost, Književnost

Odaješ se piću kao smotra znanja
Nastupaš kao miting ljubavi
Protežeš se u razumnom roku
Odtada postaše prvobitna namjera.

Čovjekom biti i preko istoka i preko zapada
Nipošto se ne upuštati, recimo, u neku, na primjer, bezdušnost
Na primjer, kad bi ne bi bio plemenit i očaravajući
a sav si razočaravajući.

Čovjek je dosljedan i u piću
kao kap koja je dosljedna u moru
tako kapljica u ćašici
neka ti to bude jača strana
Izdajući se to što nikad nisi bio od sjevera
prema jugu.

Oznake: Književnost, Kultura, art, poezija

Ionako si neobičan ovih dana
Ovih dana si praktično neprepoznatljiv
Ima unuatrag koliko, ne znam, ne bih umio odrediti se
točno
Mislim da nisi u potpunosti što si bio.

Možda si sad a da ne znaš Novi čovjek
Možda si postaješ druga osobnost
Možda sada više možda manje sličiš na izvornoga sebe
Vjerojatno si sad upotpunjen, Sad si, valjda, kompletiran,

Kako bi se i nogometnim rječnikom reklo: u punom
sastavu
Vjerujem da si sad više lirski, kao pismena vježba.
Nije to tako ni neobično, ništa neobično
možda su dani drugačji. Možda se oni razlikuju više.
Čovjek je samo kao i sve drugo: perspektiva.

Oznake: art, Kultura, umjetnost, Književnost

Stvaraš taj utisak čarobnog štapića
Upireš prstom u sve ne i u svakog
Ponekad se poslužiš magičnim bićem
Šarm je kao i odsada na prvom mjestu.

Stvaraš taj doticaj sa taktilnom osjetilnošću
Intuitivan si gotovo nestvarno, ali realno
ima nečega ako te samo i ne nagađamo.
Pretpostavi koliko još možeš doći do izražaja.

Dodirni dirljivost kao susret dva krasna šika
A jedan je osobito fensi
Saosječajno saobraženi kao čudna koincidencija
Možda je stvar u tome jer ne vidim u čemu bi
inače bila.

Oznake: art, poezija, Književnost, Kultura, umjetnost