VRATIA SE ŠIME - BARBA TONI LEO ANTE ZVIJEZDAN ALEN ŠIME
17.03.2021., srijeda
ROMAN ALEN TONI LEO ŠIME 8
Uspjevao sam se ne zapetljavati se o naplavne ploveći kao što rekoh uzduž i poprijeko dokolično i izokole, više dokolično a naokolo koliko kao pertle vezao me čvor. Priča mi postaje ljepša ako je baš u ovom trenutku umjesto čvora uporedim sa prekrasnom ženskom pundžom. Zaplete ja nisam počinjao a jednako poetičan ostajao sam i pri božanstvenim pletenicama, osobito ako su kose plave, osobito tanke i duge plave kose, ali nema veze. Upliv određene količine zapleta poredim sa ušćem rijeke u rijeku ili planinskih potočića kad se slijevaju u vrelo iz neke stijene ili slično. Potekne jedna struja doživljalja u sasvim drugi događaj i evo nas već pred novim izazovima koji mi morelovci po ovim bespućima stvaralačkog oblikovanja stojimo sa više ili manje iskustva u navigaciji, gledajući da uvijek držimo kurs prema usmjerenju. Mislim da je i ovaj Roman ispravno usmjeren kao i kompletan moj opus te me nije brinulo što sam u pojedinim trenutcima opuštanja nakon nezamljenjivog slušanja galebova ili čisto onog šuma koji je prilagođen mom krvnom pritisku i nešto malo muzike od klasičnog rokenrola do džaz i nekog evergreena. Sjećanja su ili požutjela ili su uspomene a uspomene su još više kao zelene kao te oči zelene zelenije od evergreena. Misllim da sam jedini koji ima neke veze sa 29.11. a da to isključivo nije ona vrsta nostalgije po kojoj ni se ovaj Roman zvao Dan Republike. Onoliko koliko me sjećanje služi a uspomena evo zapisuje dugo je sniježilo, a iako je to bilo, ne pretjerući, zlatno doba, opet smo stigli bacati sat sa terase. Ni upola nije bio izdržljiv kao sponzor Yaghtin natjecanja Rolex. To je jedno. Pristaje ovoj priči a sve što joj na dalje bude pristajalo bit će pristaniše kao u najljepšem zalivu ovoga ove naracije da spomene kako sam jednoga dana upoznao Zlatana. Robinzon je Petka upoznao u Petak, stvarno ne znam koji je mogao dan biti, tada još, vjerovatno nisam vodio zapisnik o svemu pa nisam unio a trebao sam kako je bio nekako baš liješ dan, Zlatno ljeto pa i nekako je normalno zvati ga pomalo zlaćanim. I tako pod tim dojmom, utiskom kao svaki put kako se rađaju dani ja naletim na svoga buduće dobrog drugara a odmah ga nazovem Zlatan. Možda je ovo od mene bilo neumjesno kao što sam poslije čitao da je Petko imao i drugo ime osim što je Robinzon svoga druga upoznao u Petak. A danas je, ja mislim, Ponedjeljak ako nije, Utorak, slabo nekako kalendarski pratim te dane. Zlatan je bio sjajan momak. Ali, i on ako god bih mu rekao da zovem se Toni a on kaže a Ante! "Ne Zlatane Šime Leo Alen Toni!" "Aaaaa...Ante! "Ne Antoan! Nije Antonio! Toni. Samo Toni. Kapiš?" "Kužim. Toni Antiša." "E sad Tonka. Tonči Tonka." I tako da me je Zlatan jedini zvao skraćeno od Šime Leo Alen Toni - Aaaa Ante! - Aaaa Ante! Oznake: art, Kultura, literatura |
