Jednom čovjek pokaže pišući roman javno zanimanje za atrologiju i evo već nosim novo srednje ime. Razmišjam o tome kako je čovjek posmatrajući to nebo iznad nas i po dani i po noći uspio snagom svoje simnoličke imaginacije iscrtati kao platno sva ta Sazvježda i Galaxije. Meni je najprirodnije da Danica sja najjasnije jer dan je takav osim ako ne prekriju oblaci. Kada se naoblači onda je manje prilike za prodor sunčevih zraka koje će razvedriti sve nas.
Neki možda voli sumorne dane dane tmurne jer ima onih koji vole maglu. Ali, ne bih sada o kondezu ili slično voda isparava kao i mnoge fizičke i metafizičke stvari. Ja nastojim ostati prisutan i pri seban, i kada sublimiram sve to u prihvatljiv oblik maštanja i kad sam fantasta ja ostajem dovoljno pribram da mogu dovoljno biti sa glavom u oblacima ali samo kad je, naglašavam lijep vedar i prijatno sunčan dan, proljetni jedan ili u zlatno ljeto. Ili da ovako malo šetamo malo razgledamo vidimo šta ima šta nema i onda ono što je samo po sebi neusiljeno a prijemljivo i dobro i plemenito dopustimo
Da sam ja u upola slatkorečiv moj roman bi bio prepun šečerne trske ili vinograda ali možda je ovdje neko sjeme neki sad neću reći klica ali nisam sklon da sebe vidim kao nuovo ili neoplant nećega iako je moj grad jedan veliki rasadnik talenata.
Uopće kulture kao takve, i meni kao piscu prija svakako upravo ovaj i ovakav grad. Dunav je more, bez diskusije dalje, široko je, i ranije sam odrastao na tipičnom primjerku Brdovitoga Balkana sada je sve to potpuno drugačije. Sa razlogom sada više pišem o sebi jer uspostavljam u ovom dijelu svoj odnos sa relacijama i smatram da nikada nisam bio niti jednoga trenutka u nekom, mislim lično, povjesnom bespuću ili nekim pogrešnim putanjama ili dnevnim sedmičnim ili mjesečnim ili godišnjim apmlitudama i silnicama.
To je dobro znati jer kad to znaš onda ne moraš pada ti sa pleća ta kušnja da izgledaš prepametno jer to nikada nisam postizao ni izgledom ni gestikulacijom. Zadovoljući se ako smatrate da dovoljno pametno sam izveo ovo da je start bio čist i da sam uspijavao izvuči iz jezika maksimum. Naravno ja nisam menađer ekipe ovo nije selekcija premda u neku ruku i jeste nešto je brižno selektovano nije sve Maxim po divizji.
Uopće ne umijem objasniti što mi je sad ova divizija prošetala kroz rečenicu ali da sam maximalno dao pomalo onako jesam dao sam se, to je izvjesno 100% onako, pomalo. Jer što bi rekli tiha voda brijege valja. Ili, kako bi se rekla sitna kiša 40 dana i 40 noći sipi i romori.
Evo, uzmite Nar za primjer. Rekao bi čovjek čista košpica kad ono cijedi se kao na kraju dobar džem od šipurka.
To je, ja mislim razmišljanje koje nije nešto prepametno ali dovoljno pametno i sa tom logikom evo ipak, čini se, nešto postižemo.
Roman je u svojoj razvojnoj fazi i ono je ovdje našlo svoju zemlju Arkadiju idelna klima, jedino mi preostaje da vidim kakvo će bti zalaganje preostalih likova koje budem uvodio i dinamika odnosa i tranzicija samog inteziteta i nivoa tempa jer što bi rekli forma je privremena klasa je za sva vremena, To je ono baš. Baš baš, ali ne bih da reklamiram proizvode jednog trgovinskog lanca. Ali, jeste klada je baš baš.
Post je objavljen 17.03.2021. u 10:14 sati.